Svako godišnje doba nosi nešto svoje i kad bi unaprijed u neko novo vrijeme ušli s negodovanjem koliko bi samo dana izgubili. Isto je i sa ponedjeljkom, zamislite samo koliko dana u godini izgube oni koji ne vole ponedjeljak. Pomalo tužno, a dan nije kriv. Krivi smo sami jer se ne znamo posložiti i organizirati, a naravno lakše je prebaciti lopticu na nešto drugo pa makar to bio i nedužan prvi dan u tjednu.
Ova na/opaka godina donijela nam je ljetne trenutke na pladnju koji smo toliko čekali. Nakon one čudne situacije – izolacije ljeto se činilo kao blagoslov, rješenje, avantura, kao dijete koje jedva čeka rođendan, Božić, blagdane i sva ta obiteljska druženja, tako smo i mi odrasli čekali naše čudo u obliku toplih i bezbrižnih, sigurnih i sretnih dana.
I svatko je u njima našao nešto za sebe. Neki su konačno putovali, doduše bez granica unutar granica Lijepe naše, neki nisu prestali s druženjima, neki su jurili iz avanture u avanturu udišući svaki trenutak adrenalina, neki su upijali sve što život pruža.. Ja sam tražila, i još bitnije, pronašla svoj mir. Uz puno manje online života, svoj sam život ispunila ljudima koje volim i koji mi pružaju trenutke koje obožavam, kroz nova mjesta i stare voljene mi rituale. Mir koji me i sada vodi u neku novu fazu i jesen kojoj se na privatnom i poslovnom planu izmimno radujem.
Ljeto nas je vratilo sebi samima nakon najčudnijeg proljeća ikad, iako je i to čudno proljeće donijelo neka sasvim nova buđenja.
A nakon proljetnog buđenja, ljetnog ugađanja, vrijeme je za jesen promjena. Svih onih koje čekate godinama. Možda je konačno vrijeme da naučite šivati, možda je vrijeme da u tjedni ritam unesete planinarenje, možda je došlo doba da prihvatite sebe potpunije, poslušajte što vam misli šapću i kamo vas vode. One vide ono što mi pored širom otvorenih očiju toliko često ne vidimo, ne zato što ne želimo već najčešće ne stignemo.
Ja vam želim kreativnu, produktivnu, mističnu i prekrasnu jesen. U trenu kad priroda mijenja boje, kad odbacuje staro lišće, ali samo kako bi kasnije zasjala u svom najljepšem izdanju, vjerujem da ne postoji bolje doba da i sami odbacimo sve što nam ne koristi, a usvojimo sve što vodi sreći, miru i nekoj našoj slobodi…
– Ugodite si.
Vjerujte u sebe i krenite na neki svoj put promjene.
Ne zaboravite uživati.
Ne bojte se i pogriješiti.
Okružite se sebi sličnima.
Čitajte. Vjerujte. Pozitivno mislite i… Živite..
Uživajte u jeseni, mirisima, okusima, bojama, radostima, trenucima, uspjesima.
Pripremila: Marija Mažar
