Korona nas je svih zatvorila u svoje domove. Sad kad su epidemiološke mjere popustile, život se ponovo vratio u normalu, točnije ˝novu˝ normalu. Priroda se koliko toliko odmorila od nas ljudi, a vrijeme je da joj se sad ponovo vratimo. Ovaj put puno odgovorniji i svjesniji da moramo brinuti o njoj kako bi je sačuvali. Srećom, briga o okolišu je besplatna i ne iziskuje od nas posebne napore, a priroda nam onda to svakako zna vratiti na svoj način. Svojom ljepotom, krajolikom, biološkom raznolikošću, florom i faunom…Budimo joj zahvalni i čuvajmo je za buduće generacije kako bi i one mogle uživati u njoj.
Ovaj put odlučila provesti dan u prirodi s dečkom i našim prijateljima iz Zagreba.
Naša zemlja je toliko prelijepa, da ne moramo daleko putovati kako bi uživali u prekrasnoj prirodi. Neke od atrakcija koje bi svakako morali posjetiti, nalaze se na manje od sat vremena vožnje od naše drage Rijeke. Jedna od njih je i Zarečki krov.
Zarečki krov se nalazi na 3 kilometra udaljenosti od Pazina, prostrana pećina podsjeća na krov iznad koje rječica Pazinčica u svom toku stvara desetak metara visok vodopad i jezero skoro deset metara dubine. Ova zanimljiva prirodna atrakcija je ujedno i jedan od najviših slapova u Istri.
Sigurno se pitati kako doći do njega? Najlakše je upisati lokaciju u Google karte i dopustiti mobitelu da vas sigurno dovede do nje. Mala napomena. Kada dođete u naselje Zarečje možete doći autom do jednog dijela gdje imate mali parking, a onda se pješke spustiti otprilike 300 – 400 m strmom stazom do Zarečkog krova (put je bez obilježja jer su Pazinjani željeli sačuvati svoju prirodu od masovnog dolaska turista).
Ovo je mnogima drago mjesto za kupanje, skokove u vodu, šetnje i piknike, penjanje… a dovoljno je i uživati u pogledu te osluškivati žubor vode/slapa.
Nakon Zarečkog krova, zaputili smo se prema Kotlima. Ovo mjesto nalazi se istočno od poznatog nam Buzeta, a u blizini najmanjeg grada na svijetu – Huma.
Kotli su nekada bili jako gospodarsko selo s nadaleko poznatim mlinarima. Danas tamo više nema stanovnika, već isključivo nekoliko vikendaša.
Od 2002. godine, kao djevojčica, do danas, tamo sam bila nebrojeno puta. Kotle sam doživljavala na razne načine ovisno o godišnjem dobu, vremenu, ljudima s kojima sam bila… i Kotli su me uvijek iznova oduševljavali.
Ovaj put sam odlučila svojim dragim prijateljima iz Zagreba pokazati što nudi ovo prekrasno mjesto.
Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena. Na taj način se stvaraju kotlaste udubine po kojima je selo i dobilo ime.
Najbolje vrijeme za posjetu je upravo proljeće. Ljeti, za velikih suša, korita znaju nažalost biti suha.
U jedinoj konobici s prigodnim imenom Kotlić mogu se kušati izvrsna autohtona jela. Pravi istarski sir i pršut, domaći njoki ili fuži s gulašom, kupus, ombolo i kobasice te nezaobilazni fuži s tartufima.
Nadam se da sam vas s ovom pričom potakla da i vi sami istražujete lijepu našu. Istra nam zaista u svakom svom kutku ima mnogo toga za ponuditi. Pripremila: Ivana Brkljačić