NaslovnicaKOLUMNEGRAD KOJI KREIRAGrad znanja: Kava, kolač,...

zadnje objave

Grad znanja: Kava, kolač, mikroskop Tine Ružić

Tina Ružić osnovnu i srednju školu završila je u Opatiji, potom  studij biotehnologije u medicini na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, stekavši zvanje magistra biotehnologije u medicini. Od 2015. godine zaposlena je u Centru za proteomiku na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a godinu poslije na istoj instituciji upisuje Poslijediplomski sveučilišni (doktorski) studij Biomedicina u sklopu kojeg je prije par tjedana obranila doktorat.

Istraživanja provodi kao suradnica na više znanstvenih projekata iz područja virologije i imunologije, a rado se uključuje i u popularno-znanstvene aktivnosti poput Otvorenih dana Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva na matičnoj instituciji, a održala je i predavanja za sugrađane u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates udruge Kulturni Front te Rijeka PhD cafe u organizaciji Hrvatske zaklade za znanost.

Dobitnica je više stipendija na temelju znanstvenog uspjeha i sudionica brojnih međunarodnih znanstvenih kongresa. Aktivna je članica Planinarskoga društva „Opatija“ u kojem djeluje kao pročelnica Sekcije za izdavaštvo i promidžbu te članica Izvršnog odbora, a najveći doprinos daje kao suautorica nedavno izašle monografije Prvih sedamdeset godina Planinarskoga društva »Opatija« (1950.–2020.) zajedno s Ivanom Eterović.

Kako je sve krenulo?

Od malena sam gajila ljubav ka prirodnim predmetima ponajviše kemiji i fizici, a prema biomedicini me usmjerilo otvaranje Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci na koji sam se upisala u drugoj generaciji polaznika. Prilike za usavršavanja u sklopu ljetnih stručnih praksi u Lodzu (Poljska) preko udruge IAESTE te u Beču (Austrija) preko programa Vienna Biocenter Summer School otvorile su mi vrata znanosti te me savjet koji sam tamo dobila da diplomski rad napravim u „najboljem laboratoriju na mom sveučilištu“ doveo upravo u grupu profesora Stipana Jonjića u kojoj sam nakon diplomskog rada nastavila i doktorat.

Vaš znanstveni rad?

Naša se grupa bavi imunologijom i virologijom, ponajviše istraživanjem biologije i patogeneze citomegalovirusa o čemu su pisali i moji kolege Ilija Brizić i Jelena Železnjak, a u svom doktorskom radu karakterizirala sam jedan dosad nepoznati gen ovog podcijenjenog virusa. Istraživanje je dio velikog projekta Centar izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva u sklopu kojeg sudjelujem i u drugim istraživanjima od kojih bi istaknula korištenja citomegalovirusa kao vektorskog cjepiva protiv različitih patogena.

Dobivena znanja primijenili smo i u nedavno završenom projektu Hrvatske zaklade za znanost „Atenuirani β-herpesvirus sa snažnim imunomodulatornim kapacitetom kao vektorsko cjepivo protiv SARS-CoV-2“ koji je samo jedan od projekata kojim se naša grupa aktivno uključila u istraživanja vezana uz SARS-CoV-2. Istaknula bih i da su se djelatnici Centra za proteomiku u samom začetku pandemije aktivirali u uspostavljanju metodologije i provedbi PCR testova na virus SARS-CoV-2 za potrebe KBC-a Rijeka te mi je drago da sam bila dio ovog „kriznog“ tima koji je pokazao kako istraživački laboratorij poput našega može priskočiti u pomoć bolnici i sugrađanima u slučaju potrebe.

S obzirom da sam „friški“ doktor znanosti mogu reći da je moja znanstvena karijera tek na začetku i veselim se budućim izazovima. Znanstvena zajednica je vrlo kompetitivna, no mikroklima našeg laboratorija veoma je poticajna i smatram da je izvrsno radno okruženje za napredovanje i usavršavanje uz etablirane kolege znanstvenike i mogućnosti brojnih suradnji sa vrhunskim znanstvenim grupama iz inozemstva.

Strast prema putovanjima?

Slobodno vrijeme volim dobro isplanirati pa tako godišnje odmore provodim na samostalno organiziranim putovanjima. Tako sam zajedno s mužem u Peruu hodala po pettisućnjaku, otkrivala ostatke Inka te kanjone i pustinje ove raznolike države, a u Nepalu smo prešli treking rutu Annapurna Base Camp trek i uživali u gostoljubivosti i prijateljstvu Nepalaca zbog koje ćemo se svakako jednom vratiti.

S obzirom da volimo inspirirati prijatelje i pokazati da daleka putovanja nisu toliko nedostižna, o ovim smo avanturama održali i odlično posjećena predavanja za sugrađane u Gradskoj knjižnici Opatija i Rodoslovnom centru Kastavštine i Liburnije u Matuljima. Iako o prošlogodišnjim putovanjima u Jordan i Kapadokiju u Turskoj nismo održali službena predavanja, rado dijelim savjete svim zainteresiranim putnicima. Prijatelji se šale da bih sigurno otvorila putničku agenciju da se ne bavim znanošću!

Monografija Prvih sedamdeset godina Planinarskoga društva »Opatija«

Već se iz samih destinacija putovanja može iščitati da sam strastveni planinar i da volim boraviti u prirodi, iako moram priznati da je lista posjećenih vrhova puno kraća od onih na „bucket“ listi. Ljubav prema prirodi, skijanju, izletima i gljivarstvu usadili su mi roditelji, ali planinarski gen vučem još od pranonota koji je bio jedan od osnivača Planinarskoga društva „Opatija“ i čija je ostavština glavni razlog zbog kojeg sam se uhvatila pisanja monografije Prvih sedamdeset godina Planinarskoga društva »Opatija« (1950.–2020.) zajedno s Ivanom Eterović.

Cijenim i štujem svoje obiteljsko nasljeđe, a uz dozu lokalpatriotizma nije me bilo teško nagovoriti da se uz profesionalne obveze uhvatim i ovog zadatka, no svakako ga nije bilo lako izvršiti. Ponosna sam što sam dio ove značajne priče, ponajviše što sam izašla iz svoje zone komfora eksperimentalnih istraživanja i uhvatila se u koštac s potpuno drukčijim oblikom prikupljanja, pretraživanja i analiziranja podataka, u ovom slučaju arhivske građe.

Spoj znanosti i umjetnosti!

Neočekivan dio mog života je i veza znanosti i umjetnosti. Naime uz muža glazbenika i vizualnog umjetnika Vedrana Ružića te brata glazbenika Luku Jenuša moglo bi se reći da sam „crna ovca“ u obitelji. No znanost i umjetnost su u našem slučaju kompatibilne i naš spoj balansira naizgled nespojivo te mužu ne dopušta da predaleko odlebdi, a meni pruža odskočnu dasku sa čvrste zemlje činjenica, planova i analiza. Zajedničko posjećivanje vrhunskih izložbi po muzejima europskih metropola pružilo mi je prošireni pogled na kulturu i svijet općenito. Volim pratiti i lokalna umjetnička događanja, a istaknula bi i da, iako neslužbeno, rado pomažem u pripremi izložbi i koncerata, kao i u promociji umjetničkog rada, što se može i vidjeti iz priloženog!

Vizija za kraj!

Mislim da raznolikost i fokusiranost ne isključuju jedno drugo te da je dobra organizacija tajna profesionalnog uspjeha, no za zaokruženu životnu sreću treba u računicu dodati i dozu spontanosti, pustolovina i izlazaka iz svakodnevne zone komfora te puuuno izleta u prirodu i gastronomskih druženja s prijateljima i obitelji.

Iako me tek čeka pravi ispit uspješnog balansiranja profesionalnih obveza, hobija i privatnog života s novim članom, veselim se novim izazovima!

Pripremila: Maja Vizjak

Fotografija: Nikolina Filipović

Hvala Studentski centar Rijeka

Više o Tini Ružić pročitajte ovdje.

Jeste li pročitali prethodnu kolumnu? – GRAD ZNANJA: KAVA, KOLAČ, BIOETIKA ROBERTA DORIČIĆA

ZADNJE OBJAVE

PRATITE NAS

24,000ObožavateljiLajkaj
10,000PratiteljiSlijedi
108PretplatniciPretplatiti

Ne Propusti

POPULARNI TAGOVI

POPULARNE KATEGORIJE