Teško je to i objasniti. Jednostavno nekad dođete na neka mjesta i osjetite ono nešto. Iskreno, nisam to očekivala od ove lokacije i nije bila u planu toga dana. Jednostavno se dogodilo. A tako je najčešće i najbolje.
Imamo sreće, suprug kao fotograf i ja kao osoba u medijima i PR-u da nas dani nekad odvedu na posebna mjesta. Te smo subote otkrivali ljepote Kvarnera od Rijeke do Novog Vinodolskog, a na povratku umjesto da požurimo doma, kaže muž – Ajmo vidjeti Bakarske prezide. Dobro poznata ženska intucija kaže – Ne bih ja, ali ajde 😉 i shvati da se prevarila čim smo parkirali.
Lako ih je pronaći. Google Maps i eto vas. A pogled koji kriju teško je pronaći. I ta energija. Ajme… Sreli smo jedan par i jednog starijeg gospodina. Svi su uživali u trenutku, vrlo opušteno i predano svemu što osjećaju oko sebe.
Službene informacije preuzela sam sa stranice rijekaoutdoor.hr, a zvuče ovako:
Prezidi su suhozidi čija je izgradnja počela u doba vladavine Marije Terezije. Uz njeno je dopuštenje lokalno stanovništvo iskrčilo šumu i posadilo vinograd. U dobivene parcele žene su, u brentama, na leđima donosile zemlju u koju se sadila vinova loza Belina. Od tog se grožđa proizvodila nadaleko poznata Bakarska vodica.Prezidi su 1972. godine proglašeni zaštićenim krajolikom (etno zonom) te su uvršteni u registar spomenika kulture. Obnova prezida pokrenuta je 2001. godine te proizvodnja pjenušca pod nazivom stara Bakarska vodica.
U svakom slučaju, ovoga proljeća lutajte po Kvarneru jer igra lutanja može vas dovesti do toga da na nekoj novoj lokaciji pronađete sebe. Mir. Ljepotu trenutka. I želju za povratkom. Bakarski prezidi, mi vam se vraćamo.
Fotografije: Ivor Mažar
