U novi tjedan najbolje je ući s dozom inspiracije! Za to se pobrinula naša sugovornica…
Tajana Tajči Tepšić, 47 godina, Riječanka, supruga i majka djevojke Viktorie, od 19 god., i dječaka Alexa (8 godina), voli sport i prirodu, obožava pse. Ekonomista, iako je željela studirati psihologiju, cijeli dosadašnji radni uvijek je bio u direktnom kontaktu s ljudima, samo su se branše mijenjale, od turizma, veleprodaje i uvoza, prodaje automobila, rada u banci.
Posljednjih 6 godina počinje njezina nova životna faza, ulazi u svijet djece s poteškoćama u razvoju, puno toga je naučila, upoznala divne ljude, dječicu, roditelje. Sve je to ostavilo jedan pečat, promijenilo ju te je sigurno utjecalo na kreativnost i stvaranje.
Priču o brandu Mali atelje TT donosimo na Stilueti.
Izrada nakita, Tajana, kako je sve počelo, sjećaš li se što si prvo izradila?
Naravno …prve ogrlice su bile pamučne ogrlice nastale kao poklon tetama u vrtiću za Božić prije 3 godine. Svakoj teti njezina personalizirana ogrlica u omiljenoj joj boji.
Terapeutski učinak utočen u nakit rađen s velikom ljubavi. Ovo je više od hobija kod tebe, jesam li dobro osjetila?
Da… ovo je stvarno vrsta terapije s ogromnom ljubavi i prerasta u nešto više od hobija, ali još uvijek nije posao. Sve što stvaram od najjednostavnijih narukvica za djevojčice, naušnica, ogrlica za žene ili sada muških narukvica za mene je pričica za sebe. Nema „štancanja“ nego je svaki komad unikatan, poseban. I najčešće se neki radovi niti ne mogu ponoviti, znači postoji samo po jedan primjerak.
Unijela si svoju snagu, toplinu, finoću, kreativnost u sve svoje kreacije. Kako se osjećaš kad žene to prepoznaju i javljaju se?
Volim vidjeti osmijehe i oduševljenje na licima žena kad gledaju svo to šarenilo, razigranost. Sigurno da je u svemu dio mene, moje energije, mog veselja. Super mi je kada me žene prepoznaju na Korzu ili negdje po gradu, volim se družiti, pričati…sve je to dio mene i mojih radova. Veseli me stvarati čudne komade nakita, spajati nespojivo i stvoriti nešto drugačije, otkačeno što u startu niti sama ne znam šta će biti kada bude gotovo. Koristim prirodne materijale, kamen s plaže, drvo, staklo, keramiku, pamuk, gumu, maksimalno recikliram predmete oko sebe. Trenutno radim ogrlicu od gumenih čizama. Naravno u ateljeu je raznog materijala, perlica u bezbroj boja tako da mi to omogućava stvaranje i daje neograničenost u kombiniranju i kreativnosti.
Je li nakit odraz tvog trenutnog raspoloženja?
Često sam doživjela da u trenucima velike tuge nastaju mogu reći najljepši komadi, i da stres stvarno rješavam radom, stvaranjem.
Od vrlo osebujnih komada do jednostavnog minimalizma… u tvom se atelieru može pronaći široki spektar no mene zanima kakav nakit osobno preferiraš nositi?
Imam nekoliko svojih komada koji su moji „zauvijek“, imaju za mene posebni značaj možda zbog trenutka kada su nastali, ljudi ili mjesta koji me asociraju na taj komad. Volim velike naušnice, šarenilo, boje, obožavam uzorak divljih životinja…crnu i ljubičastu boju. Često žene primijete šta nosim trenutno i žele imati baš to.
Smatraš li da su ovo neka dobra vremena za kreativce, uz društvene mreže i brojne sajmove poput onog na kojem smo te sreli u riječkom ZTC-u?
U Rijeci postoji dosta kreativaca koji izrađuju predivne radove, i bilo bi divno kada bi postojale redovite manifestacije jer interes za takvim stvarima postoji.
Volim sajmove, a ZTC je mjesto gdje se osjećam dobro i ugodno. Naravno da društvene mreže imaju ogromnu ulogu u promociji ovakvog rada.
Kako se osjećaš u trenucima stvaranja?
Zaboravim na vrijeme, uživim se, pustim prste i mozak da se igraju….ponekad napravim nešto van svih okvira nosivosti, ali naše Riječanke su hrabre i vole takve komade.
Kreativac u rukama, borac u srcu, tko je Tajana? Znam, teško pitanje za sam kraj, ali kako bi sebe opisala i što te u životu motivira i pokreće?
Veliki borac….da…oduvijek…borac za istinu, zaštitnica slabijih, nemoćnih. Volim ljude, dobre pozitivne ljude, iskrenost, direktnost, volim rad i stvaranje, uporna sam, tvrdoglava i dosljedna. Imam taj neki svoj mali svijet koji volim, moju obitelj, mog psa Jupija.
Volim pomagati na sve načine koje mogu, potrebitima a pogotovu dječici i roditeljima sa poteškoćama u razvoju koliko maksimalno mogu, to me iznimno veseli, i za njih sam uvijek dostupna.
Još jedna priča, još jedna prekrasna osoba, nakon pročitanog vjerujemo da ste poput nas nadahnuti i spremni voljeti sve što vam život pruža, od trenutaka s voljenima, lijepog komada nakita ili naših tekstova…
Fotografije: Ivor Mažar
Zahvala: Koryna namještaj na Kastvu