Danas vam donosimo intervju s još jednim zanimljivim sugovornikom – fotografom Josipom Knapićem, na Instagramu i Facebooku poznatijim pod nazivom Ruzinavi. Iako Riječanin, fotografsko polje njegova fotoaparata je puno šire i dulje od riječkog prostora. Kako je nastalo ime Ruzinavi, tko je Josip kada ne fotografira i kada se javila ljubav prema fotografiji otkrit će nam on sam kroz niz zanimljivih odgovora, a na vama je da odvojite nekoliko minuta i uživate u ovom zanimljivom razgovoru.
Dragi Josipe, dobrodošao na Stiluetu. Prije svega, otkrij nam nešto više o sebi. Tko je Josip kada ne fotografira?
Pozdrav svima i hvala vam još jednom na pozivu! 🙂
Uhh, gdje početi…kada na fotografiram, uz stalan posao, honorano izrađujem tehničke nacrte, bavim se biciklizmom, okušavam svoju sreću isprobavajući razne recepte te svaki slobodni trenutak nastojim provesti u prirodi što dalje od tehnologije ili organizirajući jedno od svojih slijedećih putovanja.
Tvoj rad možemo pronaći na Instagramu i Facebooku. Ono što nam prvo upada u oči, nakon tvojih fotografija jasno, je zanimljivo ime Ruzinavi. Što se ili tko krije iza imena i zašto baš to ime?
Nadimak Ruzo/Ruzinavi (Ginger) nastao je tokom fakulteta, a do njega je došlo sasvim slučajno. Bio sam sa prijateljima na koncertu i u jednom nam je trenutku prišla grupica studenata iz Irske. Rekli su nam kako nema puno ljudi sa narančastom kosom (Gingera) poput mene u Rijeci, kao što ih ima u Irskoj te platili cugu društvu i meni. Tu je krenula zafrkancija te su me prijatelji tada počeli zvati Ruzo, a nadimak se zadržao i do danas. Što je najzanimljivije, sa nekima od te grupice iz Irske se čujem još i danas te smo ostali u super odnosu.
Je li fotografija nešto što je oduvijek „u tebi“, nešto za što si znao da se time želiš baviti ili je ljubav prema fotografiranju došla kasnije?
Ljubav prema fotografiji je oduvijek bila prisutna u mom životu, a mislim kako sam je nasljedio od oca koji se u mladosti bavio fotografijom. Njome sam se počeo malo ozbiljnije baviti 2014. kada sam kupio svoji prvi DSLR aparat te krenuo istraživati svijet kroz fotoobjektiv. Od tada se zaredalo nekoliko izložba, raznih putovanja i projekata na kojima sam upoznao jako puno zanimljivih ljudi koji su me naučili jako puno o fotografiji, a o njoj učim i dan danas.
Što te inspirira u tvom radu?
Uh, teško pitanje…inspiraciju prolazim doslovno u svemu, ulici, ljudima, prirodi, putovanjima…sve što me okružuje želim ovjekovječiti na svoj, možda drugačiji način.
Samo fotografiranje iziskuje i puno putovanja. Koje bi mjesto izdvojio kao najposebnije? Mjesto koje te posebno oduševilo i za koje misliš da ga se ne može prikazati samo putem fotografija nego je must have za posjetiti?
Kako u današnje vrijeme svi imaju iste fotografije na svojim Instagram i Facebook profilima, volim posjećivati mjesta koja nisu prepuna turista i koja nisu toliko izvikana na društvenim mrežama. Mjesto koje je do sada na mene ostavilo najviše utjecaja, i gdje se jedva čekam ponovno vratitit je gradić Jim Thorpe u Pennsylvaniji. To je mali gradić nalik Božićnom filmskom setu, prepun malih, uskih, životopisnih ulica i okružen prekrasnim planinama koje ga čine savršenim za avanturiste i fotografe poput mene. Ukoliko ga budete imali prilike posjetiti, vjerujem da će i na vas ostaviti utjecaja kao što je ostavio i na mene.
Što za tebe znači primiti fotoaparat u ruke, otići na neko mjesto i iskoristiti sve njegove čari?
Obožavam putovati te svake godine nastojim posjetiti barem jedno mjesto gdje nikada nisam bio i lutati njime bez ikakvog plana, pokušavajući uhvatiti savršeni kadar. Neke od meni najdražih fotografija su nastale sasvim spontano jer sam se našao na pravom mjestu u pravom trenutku. Kada putujem, volim promatrati lokalno stanovništvo, zalaziti na mjesta na kojima nema puno turista, i na taj se način nekako povezati sa lokalnim stanovništvom. To je po meni pravi smisao fotografije i putovanja.
Gdje u budućnosti vidiš sebe i svoj rad? Postoje li neki projekti koje bi želio realizirati, neki ciljevi koje želiš ostvariti ili ti je draže prepustiti se i vidjeti gdje te budućnost vodi?
Trenutno na istagramu sudjelujem u „365 challengu” u kojem je cilj dnevno objaviti barem jednu fotografiju iz svakodnevnog života. To je challenge kojeg istovremeno volim i mrzim jer svojim pratiocima otkrivam svoj život na šta se još nikako nisam navikao, ali bi unatoč tome na kraju godine volio organizirati samostalnu izložbu kojom bi ljudima predstavio moj pogled na svijet kroz fotoobjektiv. Isto tako bi htio realizirati neka putovanja, ali otom potom 🙂
Što bi izdvojio kao prvi savjet kojega bi rekao nekome tko se želi baviti fotografijom i obilaziti razna mjesta?
Aparat pod ruke i put pod noge! Nije vam potrebna neka extra skupa oprema jer danas mobiteli imaju odlične kamere, hej, 90% fotografija na mojem instagramu je zabilježeno i obrađeno upravo na mobitelu. Jedan od najboljih savjeta kojega sam ja dobio kada sam se počeo baviti fotografijom je bio da ne slušam pravila drugih fotografa. Drago mi je da sam poslušao taj savjet jer mislim kako sam tako uspio razviti svoj stil fotografiranja, a isto tako bi to savjetovao i vama. Još bi htio napomenuti da nije potrebno putovati na neka daleka mjesta jer je Hrvatska prepuna predivnih, neistraženih destinacija koja čekaju upravo tebe da ih fotkaš na neki drugačiji, svoj jedinstveni način.
Oko nas postoji čitav niz predivnih mjesta koja čekaju da netko dođe, da ih netko posjeti i zabilježi dobrom fotografijom. Samo treba uzeti malo vremena, ubaciti u razgledavanje malo mašte i prepustiti se čarima okoline koja nas okružuje kamo god otišli. Zato, kako bi Ruzinavi rekao, „Aparat pod ruke i put pod noge!“ i uživajte u svim neispričanim pričama naših krajeva, ali i krajeva izvan Lijepe Naše, a Josipu želimo još puno nezaboravnih putovanja i naravno, još puno odličnih fotografija.
Foto: Josip Knapić
Pripremila: Marina Pilar
