Današnja nam sugovornica donosi priču o stvaranju glazbe, o pozivu i potrebi za stalnim vraćanjem notama kojima se ostvaruje komunikacija i iznose unutarnja stanja. Novo ime riječke glazbene scene je Mirna Škrgatić – glazbenica koja se publici nedavno, nakon nekoliko pjesama, predstavila albumom prvijencem „Snovi“, a mi smo je tom prilikom odlučili ugostiti na Stilueti i pitati je kada je sve počelo, što za nju znači glazba i odakle crpi inspiraciju za svoje pjesme.
Draga Mirna, dobro nam došli na Stiluetu. Glazba je veliki dio vašega života, ona je vaš životni poziv. Je li oduvijek bilo tako?
Mogu reći da je to oduvijek bilo tako, unatoč nekim malim odstupanjima s tog puta, ona je stalno ovdje prisutna i uvijek joj se vraćam. Imam potrebu baviti se glazbom i izražavati se njome još od ranog djetinjstva. S obzirom da mi je otac bio glazbenik, glazba je bila nešto što sam i nesvjesno konzumirala svaki dan, ali i nešto sveprisutno mom odrastanju, tako da me to na neki način definiralo kao osobu.
Što za vas znači glazba?
Glazba je za mene prije svega veselje, ali i nužnost. Ona je moj modus operandi. Svoja unutarnja stanja, raspoloženja, promišljanja, stavove manifestiram i komuniciram putem nje. Bilo da je riječ o genetici ili o nekom čudnovatom spoju okolnosti, ona je naprosto moja nasušna potreba koja me definira i čini takvom kakva jesam, stoga mislim kako je moj odabir glazbe kao poziva posve opravdan.
Koji je bio ključan trenutak nakon kojega ste se odlučili da glazba bude sastavni dio vašega života?
Nisam sigurna je li baš postojao neki ključni moment, pošto je ona zapravo oduvijek sastavni dio mog života, pogotovo zbog činjenice što su me roditelji u djetinjstvu hranili rock glazbom iz razdoblja 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, koja i danas ima veliki utjecaj na glazbu koju stvaram. Trenutak koji mogu nazvati prijelomnim za moj autorski rad, dogodio se pred više od tri godine, nakon prekida jednog za mene vrlo toksičnog odnosa pri čemu sam osjetila veliko oslobođenje i shvatila kako život zapravo može biti ugodan, lijep i ispunjen veseljem. Tada sam doživjela snažan nalet inspiracije, u kojemu sam svakih par dana napisala jednu pjesmu.
Što vas inspirira? Čime se vodite dok pišete i stvarate glazbu?
Različiti su izvori inspiracije, od osobnih doživljaja i emocija, priča koje su mi pričali prijatelji i poznanici, do događaja o kojima čujem, gledam, čitam u raznim medijima i društvenih problema doba u kojem trenutno živimo. Atipično, manje me zanimaju ljubavne teme, a više pažnje pridajem svakodnevnim životnim temama.
Već ste s devet godina počeli pisati svoje skladbe. Što one za vas znače danas? Potiču li vas na daljnje stvaranje ili ih se rado prisjećate kao dio vašega djetinjstva?
Moje najranije skladbe nastale su kada sam pohađala glazbenu školu za klavir. Kako mi etide nisu bile pretjerano zabavne, počela sam se igrati na klaviru, slagala razne harmonije i smišljala svoje melodije koje bi mi došle u trenutku nadahnuća. Te rane skladbe su isključivo instrumentalne, pjevati sam počela koju godinu kasnije. Rado ih se sjećam, a povremeno ih sviram na klaviru i gotovo uvijek me inspiriraju za pisanje nove pjesme. Čini mi se kako sam već tada nesvjesno naslutila kako će ovo biti moj životni odabir.
Koji je najbolji dio bavljenja glazbom?
Najljepši je moment kreacije, stvaranje nečega iz ničega. Samo trenutak prije, pjesma nije postojala, a eto već sada postoji kao konkretna stvar koja će s vremenom prestat biti samo moja, i moći ću je dijeliti i s publikom. Volim nastupati i prenositi emocije svojih pjesama publici. Ta transmisija energije je uzajamna, možda teško dokaziva nekom formulom, ali svakako nešto što kao izvođačica dobivam natrag. Taj osjećaj je svakako nešto najljepše što bavljenje glazbom za mene donosi.
Kako izgleda proces od ideje preko pisanja i stvaranja određene pjesme pa sve do uglazbljivanja i objavljivanja pjesama?
Proces stvaranja je individualan, može biti sličan za neke glazbenike, ali ipak mislim da se razlikuje u određenim segmentima. Moj proces stvaranja obično počinje uz klavir na kojem se rodi melodija, a zatim na to nastaje tekst koji katkad napišem odmah, a katkad su mi za njega potrebni dani. Često puta mijenjam i prilagođavam početne harmonije, prema onome o čemu pjesma govori i prema tome slažu li se s ostalim harmonijama pjesme. Katkad se dogodi da pjesmu napišem i uglazbim u jednom dahu, a ona ostane u tom izvornom obliku. U tim momentima obično me pogodi iznimno jaka inspiracija, a to se najčešće događa u gluho doba noći, kada je sve potpuno tiho i razne misli roje se u glavi. Tako je npr. nastala pjesma „Nestvaran”.
Nakon što posložim pjesmu sama sa sobom uz klavir, zovem svog producenta kod kojega je snimam u studiju, a pjesma dobiva svoj aranžman.
Nakon nekoliko pjesama, objavili ste svoj album prvijenac „Snovi“. Zašto baš to ime i što on za vas predstavlja?
Kada je album dovršen, postavljeno mi je pitanje kako ću nazvati album. Instinktivno, bez puno razmišljanja, rekla sam – „Snovi”. Kako se na albumu nalazi istoimena pjesma, inače do tad moj najuspješniji singl, nekako mi se to činilo logičnim. Kasnije sam ušla u dublja razmišljanja o samom nazivu, što on zapravo simbolizira i shvatila kako je to savršen naziv za ovaj, prvi album, jer on označava početak ostvarivanja mojih snova koje snivam od ranog djetinjstva, da budem glazbenica.
Iako je glazba veliki dio vašega života, recite nam tko je Mirna kada ne pjeva?
Volim puno čitati, istraživati i doznavati o raznim temama koje me interesiraju. Od kozmetike i mode, glazbe i umjetnosti, do sociologije i psihologije. Oduvijek me fasciniralo ljudsko tijelo i psiha, pa time i razne medicinske dijagnoze. Često samu sebe znam uloviti u razmišljanju kako sam zapravo trebala studirati medicinu, a ne informatiku, ali se odmah sjetim koliko sam osjetljiva i kako ne bih mogla dugo izdržati u tom poslu. Veseli me obrađivanje vrta, jer me opušta miris zemlje i svjež zrak, a također je vrlo zadovoljavajuće vidjeti i jesti domaće povrće i voće koje si sam posadio. Velika sam ljubiteljica mačaka i imam dva tigrasta mačja ljubimca koje sam nazvala prema svojim omiljenim pjevačima – Freddy prema Frediju Mercuriju i Ziggy prema Ziggiju Stardustu, poznatom alter egu Davida Bowiea. Kako volim odjeću, često se zabavljam pletenjem, heklanjem i šivanjem odjevnih komada koje nosim s velikim zadovoljstvom, znajući da se radi o unikatu i nečemu što sam sama izradila. U slobodno vrijeme volim posjećivati izložbe, ići u kazalište, kino i na koncerte uglavnom rock glazbe.
Što biste savjetovali nekome tko se želi upustiti u svijet glazbe i tko se glazbom želi baviti profesionalno? Imate li neki savjet kojega ste dobili kojim se i danas vodite?
Moj savjet je da vjeruje sebi i u sebe, svoj rad, gradi upornost i pripremi se na puno poslova koji često puta i nemaju veze s glazbom, ali su potrebni da bi ta glazba došla do većeg broja ljudi i našla svoju publiku. Talent je važan faktor u cijeloj priči, ali sam po sebi nije dovoljan za uspjeh i zbog toga je na njemu potreban stalan rad. Također bih savjetovala da se „naoruža” čvrstim živcima i strpljenjem, jer vrlo često put do uspjeha zna biti duži nego što u početku mislimo. Meni osobno najdraži savjet, dobila sam od svog oca, a to je da svaku emociju preusmjerim na kreativnu energiju i stvaranje.
Glazba nisu samo lijepi zvukovi, note i omiljeni instrument – ona je puno više. Ona je sredstvo izražavanja svojih osjećaja, unutarnjih stanja koji jedva čekaju ugledati svjetlo dana, a kada se spoje s glazbenim notama doživljavaju jednu posebnu dimenziju. To i puno više možemo pronaći u Mirninoj glazbi i jedino što nam ostaje je uživati u njezinom stvaralaštvu i poželjeti joj puno uspjeha na glazbenoj sceni.
Foto: Facebook, Instagram
