Davor Ćiković i njegova plesna skupina TransForm Crew imena su za koja se u zadnje vrijeme itekako čuje. Jedini su kojima je u hrvatskom Supertalentu uspjelo dvaput zaredom osvojiti zlatni gumb i time direktno ući u polufinale, ali i finale. Riječanin sa zagrebačkom adresom iza sebe ima brojne nagrade i priznanja, a svoj uspjeh na ovogodišnjem Supertalentu pripisuje velikom trudu i radu sa svojom plesnom skupinom, ali prije svega i ljubavi prema plesu. Što nam je sve otkrio saznajte u našem razgovoru s Davorom u kojem smo istinski uživali istovremeno se radujući što je upravo Rijeka dijelom ove današanje priče.
Dragi Davore, dobro nam došli na Stiluetu. Nećemo ni pitati tko je Davor kada ne pleše jer je ples zaista cijeli vaš život. Osvojili ste brojne nagrade, sudjelovali na brojnim natjecanjima i kao natjecatelj i kao sudac, bavite se plesom cijeli život, a iza vas je velika skupina mladih ljudi s kojima dijelite istu ljubav prema plesu. Kada je sve počelo? Kako je počelo zanimanje za ples?
Kao prvo hvala vam na ovom intervjuu. Sve je počelo prije nekih dvadesetak godina kada sam još bio osnovnoškolac u OŠ Zamet u Rijeci i redovito pohađao karate i borilačke vještine, a onda kada nisam bio na treningu ili u školi po ulicama Rijeke izvodio razne akrobacije. Uvijek me je privlačila ta povezanost akrobacija i muzikalnosti pa mi nije dugo trebalo da, najprije preko televizije, a onda preko stranih plesnih grupa u Opatiji koji su dolazili plesati na ulici usred turističke sezone, primijetim breakdance ili bboying kao disciplinu koju očajnički želim naučiti. Kako u Rijeci tada nije bilo takve ponude, a to znam jer sam istražio cijelu Rijeku ne bi li pronašao išta slično, pokušavao sam „skinuti“ pokrete s televizije, ali uglavnom bezuspješno. Tada sam jednoga dana na televiziji vidio reportažu breakera iz Zagreba i pomislio: „To je to – moram biti tamo kako bi učio breakdance“, te u postignutom dogovoru s roditeljima se prebacio u Zagreb u školu. Odmah pri dolasku u Zagreb sam počeo trenirati doslovno svakodnevno, ponekad i 2-3 treninga dnevno, te se već s 15 godina počeo profesionalno baviti plesom, plešući na raznim koncertima i turnejama najviše grupe Colonija, ali i ostalih poput Nine Badrić, Tonija Cetinskog, Tram 11 i raznih drugih izvođača, snimao razne spotove i plesao na raznim događanjima i u TV emisijama. Nije mi trebalo dugo da otkrijem i ostale plesne stilove, te sam se ubrzo našao u kazalištu kao plesač, akrobat, a kasnije i kao glumac. Počeo sam voditi plesne grupe i koreografirati. Sve je ubrzo izašlo iz okvira „samo breaka“ i preraslo u „ples općenito“. Počeo sam živjeti ples, putovati na razne edukacije, razna natjecanja i dobivao sam mnoge plesne i koreografske poslove u Hrvatskoj i vani. Volim reći da sam ubrzo bio blagoslovljen i da upoznam svoju buduću poslovnu partnericu i najbolju prijateljicu Ivanu Rončević s kojom sam nakon nekog vremena otvorio Plesni studio TransForm i s kojom već petu godinu zaredom nižem razne uspjehe u poslovnom i u plesnom svijetu.
Što za vas znači ples? Tko je Davor kada pleše?
Davno prije, pri samom početku svog plesnog života, kada sam još bio „zagrijan“ za dokazivanje na plesnim battleovima, stvorio sam si alter ego i dao mu umjetničko ime – Worda – što je poluobrnuto ili šatrovački od mog imena Davor. Jer u trenutku kada počnem plesati ili nastupati izađem iz svog privatnog lika, zaboravim na svoje privatne probleme i postanem lik kojeg vodi imaginaran svijet potaknut svojim viđenjima okoline i nekim drugim emocijama, lik koji može biti sve suprotno ili obrnuto od onoga što ja jesam privatno ili samo lik koji treba izvršiti određenu ulogu koju koreografija traži od njega. Moj osjećaj kada plešem ili nastupam najbolje govori citat Havelocka Ellisa: „Dancing is the loftiest, the most moving, the most beautiful of the arts, because it is no mere translation or abstraction from life; it is life itself.“
Rodom ste sa Zameta, ali ste riječku adresu zamijenili onom zagrebačkom. Koja je razlika između riječke i zagrebačke plesne scene?
Ranije, u mojim plesnim počecima, razlike su stvarno bile velike i, kao i danas, prevaguju na stranu zagrebačke scene. No danas je Rijeka abnormalno plesno porasla zahvaljujući pojedincima za koje volim reći da vode riječku plesnu scenu ili plesnim klubovima/studijima koji su imali utjecaj na cjelovitu hrvatsku plesnu scenu. Iako još dan danas su u Zagrebu prilike za uspjeh drastično veće nego u Rijeci, nadam se da će se u skorijoj budućnosti to promijeniti ili bar izjednačiti sa Zagrebom.
Sa svojom plesnom grupom TransForm Crew po drugi ste puta osvojili zlatni gumb u hrvatskom Supertalentu. Prije svega vam moramo zaista čestitati jer to dosad nikome nije uspjelo. Koja je tajna uspjeha? Što mislite da se žiriju, ali i publici, svidjelo kod vaše izvedbe?
Hvala vam. Tajna uspjeha je zapravo jednostavna koliko je i komplicirana. Istu tu tajnu govorim svojim plesačima nakon svake pobjede na natjecanju, svakog značajnijeg uspjeha, pa sam ponovio i nakon zlatnog gumba. Znam koliko je ponekad teško jer to prolazim svakodnevno s njima i ja, ali svaki težak trening, a bilo ih je na tisuće, svaka kapljica znoja, a pričamo o galonima, svako odricanje zbog jednog cilja i svaka sekunda boli fizičke ili psihičke koje prolazimo godinama nas vode upravo do ovakvih trenutaka uspjeha. Pa čak i da je taj „uspjeh“ igrom slučaja bio „neuspjeh“ pretvorit će se u uspjeh dokle god se ponovno ustajemo, vraćamo u dvoranu i prolazimo sve to ispočetka. Vjerujem da ne postoji samo jedna stvar koja se žiriju svidjela. Vjerujem da je to jednadžba sastavljena od puno više faktora. Perfekcionist sam i naše plesače uvježbavam sa perfekcionističkim viđenjem stvari iz više kuteva. Uvijek postoje sitnice koje imamo za popraviti, na nekima inzistiram, uvijek postoji više vremena koje možemo utrošiti uvježbavajući, ali i uvijek izbjegavam te dvije riječi koje po mom viđenju poništavaju izvrsnost i simboliziraju prosječnost, a to su: „Dobro je“.
Emocije su se osjetile i ispred malih ekrana, ali je uživo sigurno bilo još emotivnije. Što zlatni gumb za vas znači? Kako ste se osjećali u tom trenutku?
Naše prvo pojavljivanje na Supertalentu bilo je 2016. godine kada smo i prvi put osvojili zlatni gumb. Tada smo imali skoro savršeni put jer smo bili dosta eksponirani i u polufinalu smo dobili direktan prolaz sa preko 40% ukupnih glasova i u finalu smo na kraju završili na drugom mjestu. Iskreno, nisam vjerovao da bi se isti ili sličan scenarij mogao desiti i na našem drugom pojavljivanju na Supertalentu, jer znam da u Hrvatskoj to nitko još nije uspio, a u svijetu je osim nas to postigla još samo jedna osoba. Odmah sam ušao u tu bitku znajući da je takav scenarij sa dva zlatna gumba nemoguć, posebno ne ove sezone kada ima više stotina kandidata koji su fenomenalni svaki na svoj način. Jedino za šta smo se borili je 4 DA i prolaz dalje. Na taj sam način i psihički pripremao plesače. Ali trenutak kada je to došlo… Zlatni gumb može biti znak izvrsnosti, ali može biti i sreća, može biti trenutak kada te netko primijeti ili samo trenutak kada se sve posloži savršeno i sve odradi kako treba. Drugi zlatni gumb i to još zaredom, više nije sreća, više nije samo jedan trenutak i više nije situacija u kojoj se sve posloži. To je čvrsti dokaz meni i ljudima oko mene da smo na dobrom putu i da sve radimo i više nego samo dobro.
Koliko rada i vremena je potrebno za osmisliti jednu takvu koreografiju, koreografiju koja je ostavila bez teksta prisutne u studiju, ali i one ispred malih ekrana?
Ova koreografija je bila ekspresno napravljena i uvježbana u samo 3 tjedna. Inače kreativni proces izrade koreografije koja ima barem prividno svaki aspekt pokriven traje puno duže i vježba se puno duže. Plus još tu u igru ulazi i „kreativna blokada“ koja se povremeno pojavljuje, trenutci gdje možeš napraviti sve i svašta, ali jednostavno ništa od toga ti se ne sviđa i ne izgleda ti dobro. S druge strane pojavi se trenutak u jednom danu kada dobijem inspiraciju i kreativnost se podigne na najvišu razinu i to su uglavnom dani kada ostanem cijelu noć budan i razvijam ideje.
TransForm Crew trenutno broji 800 članova. Jeste li se nadali takvom odazivu?
Sada je već i preko 900 aktivnih članova u našem studiju. Čekamo magičnu brojku od 1000 TransFormovaca. Osim ostalih „klinačkih“ maštarija i planova, još od svoje srednje škole sam maštao o svom plesnom studiju i planirao imati svoj plesni centar. Maštao sam o grupama koje ću ja razvijati i voditi. Grupe s kojima ću preko svojih koreografija pričati fenomenalne priče i s kojima ću ostvarivati super rezultate na natjecanjima. Još i tada sam radio razne planove i zapisivao ideje kako to ostvariti i na koji način cijelu priču razviti. Mogu reći da sam oduvijek „blagoslovljen“ sposobnošću da predvidim scenarij, dobro promislim, razradim i ostvarim skoro svaki svoj plan koji si iskreno zacrtam. Pa čak i one planove koje ne ostvarim isprve, napravim 2 koraka unatrag, opet dobro promislim i krenem ispočetka. Takav razvoj plesnog studija u tako kratkom vremenu je bila samo jedna od stepenica koje prolazimo do većih stvari. Ali isto tako mogu reći da koliko god sam toga ostvario, to još nije ni 10% od onoga što je zapisano u mojoj srednjoškolskoj bilježnici. Znam da TransForm čekaju velike stvari.
Sudjelovali ste na raznim natjecanjima i odnijeli brojne nagrade i priznanja. Koju biste istakli kao najposebniju?
Od značajnijih nagrada mogao bi izdvojiti dvostruku nagradu za najboljeg plesnog pedagoga na državnom i svjetskom natjecanju, nagradu za najboljeg performera, nagradu za najboljeg koreografa, kao i nagradu za najbolju sceničnost i scensku izvedbu na svjetskom natjecanju, imam preko 300 osvojenih prvih mjesta na raznim natjecanjima kao plesač ili kao koreograf, 10 godina zaredom su moje koreografije osvojile TREPS festival i 4 godine zaredom su nam koreografije ušle u Top20 koreografija svijeta. Iako su takvi uspjesi i nagrade ono što se mogu sjetiti na prvu, ovo je za mene dosta teško pitanje jer vjerujem u sebe i u to što radim, ali uvijek pokušavam ostati prizeman, ponizan i zahvalan na svakom, pa i najmanjem uspjehu. Poznat mi je „Ikarov kompleks“, trenutak u kojem možeš zbog jednog ili nekolicine uspjeha naglo poletiti, a onda zbog visine i Sunca još brže pasti na Zemlju, tako da svaki prolaz na audiciji, svaka nagrada koju dobijemo, svako osvojeno natjecanje ili samo uspješno odrađen projekt kojeg napravimo za mene su jednako važan uspjeh kao i svaki od prije navedenih i svakom se jednako divim i jednako veselim. Iako, postoji tip uspjeha koji je za mene stvarno nemjerljiv sa svim ostalim postignućima, a to je koliko mladih ljudi smo izgradili i još uvijek gradimo da postanu ne samo dobri plesači, jer je ples u ovom slučaju za mene sekundarna ili tercijalna stvar, nego dobre i ispravne osobe, pune dobrog karaktera, pozitivnog stava, ispravne motivacije i puni zahvalnosti za sve što im je pruženo. Iskreno, u suštini to je i poanta cijele ove plesne priče.
Čime se vodite osmišljavajući koreografiju? Odakle crpite inspiraciju?
Inspiracija može doći u trenutku, može me inspirirati priča koju čujem, osjećaj kojeg osjetim, nešto što vidim ili situaciju koju proživim, ali ipak imam dvije najveće inspiracije koje prednjače uvijek ispred svih ostalih, a to su muzika i ljudi s kojima radim i koje treniram. Kada čujem neku pjesmu i ako je dovoljno jako osjetim, može se desiti da u trenutku izgradim priču bazirano na tim emocijama, ali opet u toj plesnoj priči zamišljam ljude za koje već znam i kako će to izvesti. Sljedeći korak su sati i sati utrošeni u pričanju sa Ivanom i razvijanju te ideje kao i „isprobavanje“ te ideje na našim plesačima. Upravo zbog toga, svi oni su moja primarna inspiracija.
Koji je sljedeći korak TransForm Crew plesnog studija? Što nam još pripremate osim koreografije za finale Supertalenta?
Uf, kreće nam turbulentno razdoblje jer, osim finala Supertalenta za kojeg se svakodnevnog pripremamo, tu su i još dva projekta koja nam se bliže i na kojima radimo paralelno. Jedan od njih je naša predstava TransForm Show koja se održava u prosincu i za koju je posjećenost uvijek oko 3000 ljudi, a drugi projekt je treće izdanje velikog plesnog kampa – TransForm Winter Dance Camp 2020 – plesno edukativni događaj kojeg organiziramo i koji traje tjedan dana u siječnju i na kojeg dovodimo svjetski poznate plesne pedagoge, koreografe, trenere i plesače. Prošlih godina smo doveli Nicka DeMouru (glavnog koreografa Justina Biebera), Adama Sevanija Moosa (glavnog glumca iz filma Step Up), Dytto (poznatu američku plesnu zvijezdu i influencericu), Lukasa McFarlanea (pobjednika TV showa Got to dance) i mnoge druge. Ove godine dovodimo čak 20 takvih plesnih pedagoga i svaki od njih će našim plesačima, i plesačima koji se prijave na taj kamp, voditi treninge, a glavni predavač ove godine nam je Brian Friedman (možemo reći svjetski najskuplji i najutjecajniji commercial plesač koji radi kao koreograf raznih zvijezda poput Britney Spears, Cher, Celine Dion, a koreografirao je i za velikog Michaela Jacksona). Već je krenula jako velika navala sa prijavama, a ove godine očekujemo i preko 1500 plesača iz Hrvatske i cijeloga svijeta. Vjerujemo da sa takvim projektima drastično podižemo Hrvatsku plesnu scenu i da Hrvatsku malo po malo stavljamo na svjetsku plesnu mapu. Uz to pripremamo i naš web www.transformdancecamp.com gdje se ljudi mogu prijavljivati ali mogu nas pratiti i na društvenim mrežama:
Plesni studio Transform www.transform.hr
Facebook: Dance studio TransForm | TransForm Winter Dance Camp
Youtube: TransForm Crew
Instagram: transformcrew | transformdancecamp
Kad se ljubav, rad, trud i uživanje u poslu spoje u jedno, uspjeh sigurno neće izostati. Dokaz je tome Davor koji godinama ulaže sebe u ples, a danas zajedno sa svojom plesnom grupom niže brojne uspjehe od kojih je jedan od najvažnijih svakako zlatni gumb na Supertalentu. Na nama je da nestrpljivo čekamo polufinale Supertalenta i vidimo što nam je ova plesna skupina pripremila kao i da im poželimo još puno plesnih koraka i uspjeha u daljnjem radu.
Foto: privatni arhiv sugovornika/ustupio sugovornik
