Da fotografija nije samo jedna vrsta umjetnosti već da je ona način izražavanja koja bez ijedne riječi prenese toliko emocija, zna naša današnja sugovornica Iva Znaor. Riječka fotografkinja koja je domaćoj publici itekako poznata sprema svoju prvu samostalnu izložbu fotografija na kojoj će se naći fotografije od kojih svaka priča svoju priču. Koliko je široko polje njezinog fotoaparata i što sve stoji iza njezine fotografske priče, otkrila nam je Iva u zanimljivom razgovoru u kojem smo istinski uživali.
Draga Iva, dobro nam došla na Stiluetu. Iako smo imali prilike razgovarati s brojnim fotografima, svatko je od njih zanimljiv i poseban na svoj način, svatko od njih vidi svijet na drugačiji način i svaka fotografija priča priču za sebe. Reci nam kada si odlučila da ćeš svijetom koračati u društvu fotografskog objektiva i da će ti upravo on biti sastavni dio života?
Hvala draga Stilueta. Fotografija je umjetnost, a umjetnost me pratila odmalena, pa tako u srednjoj umjetničkoj školi dobivam prvi fotoaparat. Zapravo tada nisam ni slutila da ću se jednog dana baviti isključivo fotografijom, već sam maštala da ću biti profesor likovnog. Na Akademiji primijenjenih umjetnosti, odabirem kolegij fotografije gdje se s vremenom sve više interesiram za taj medij, a negdje na 3. godini fakulteta definitivno odustajem od ideje predavanja u školi, te se u potpunosti posvećujem fotografiji.
Što fotografiranje znači za tebe? Koju poruku želiš prenijeti svijetu svojim malim fotografskim umjetničkim djelima?
Sve oko mene je fotografija. Fotografija je trenutak, pogled, emocija, osmijeh, fotografija je vječnost. Ona je tu da nas podsjeti da je život ništa više nego šareni kolaž trenutaka koji slažemo mi sami.
Posjetila si brojna mjesta i vidjela puno različitih kultura i ljudi. Koje je mjesto na tebe ostavilo poseban dojam?
Sva ona mjesta gdje za sreću ne treba puno.
Jedno od mjesta koje si posjetila je i Afrika. Koje si dijelove Afrike posjetila i kako je to iskustvo utjecalo na tebe kao osobu ali i na tebe kao fotografa?
U Afriku sam odlazila 3 puta i provela tamo više od 6 mjeseci. Prošla sam Etiopiju, Keniju, Tanzaniju, Zambiju, Botswanu i Namibiju. Svakim odlaskom sam upijala sve više. Počela sam svijet doživljavati na drugačiji način. Ta putovanja su me oblikovala kao osobu, ali i kao fotografa. Nakon povratka u Rijeku shvaćam da za dobru dokumentarnu fotografiju nije neophodno otići na kraj svijeta.
Upravo spremaš izložbu fotografija posvećenu boravku u Africi. Kada će se i gdje izložba održati i kako si došla na ideju da izložiš određene fotografije? Zašto si se odlučila baš za njih?
Moja prva samostalna izložba fotografija održava se u petak 15.11. u Babaloo design concept storu. Biti će izloženi uglavnom portreti ljudi iz različitih afričkih plemena, a svaki od njih ima iza sebe svoju priču koju gledaoc ne zna, ali potiče na emociju.
Danas su društvene mreže od velikog značenja. Kako one utječu na tvoj stil fotografiranja? Pratiš li možda neke fotografe čiji rad utječe na tvoj?
Društvene mreže ne utječu na moj stil fotografiranja jer nastojim imati neki svoj, prepoznatljivi stil fotografiranja pa tako i editiranja. Ali zato su društvene mreže uvijek dobar podsjetnik da budete u koraku s vremenom. U dokumentarnoj fotografiji, ona koju najviše stvaram na putovanjima, divim se nizozemskom fotografu Jimmy Nelsonu, ali ne pratim slijepo njegov rad. Jedan motiv se može prikazati na stotinu različitih načina.
Između ostaloga fotografiraš i vjenčanja. Kakav je osjećaj biti dijelom nečijeg tako posebnog dana?
Uvijek je velika čast biti odabran za onoga tko će ovjekovječiti njihov najljepši dan. Lijepo je kada ljudi nesebično podijele svoju intimu sa mnom i kada mi dopuste da budem netko tko će ispričati njihovu priču.
Što bi izdvojila kao savjet broj jedan za sve one koji žele putovati svijetom i dokumentirati svoja putovanja putem objektiva?
Unesite sebe u svaku fotografiju.
Možeš li nam otkriti neke planove za budućnost? S kojeg mjesta možemo očekivati tvoje sljedeće fotografije?
Ovaj me put vodi prema nekim, meni novim, destinacijama na istoku….
Na nama je samo da Ivi poželimo puno sreće kamo god je put odvede i jedva čekamo njezine sljedeće fotkice s novim pričama i novim pogledima na neke možda udaljenije krajeve.
Foto: privatni arhiv sugovornice
