I danas selimo u Istru. S jednim super razgovorom! Volimo poduzetne žene koje znaju postići balans, žene koje uživaju u životu i putem osnažuju druge žene. To pokazuje koliko su sigurne u sebe i to je, po našem mišljenju, jedini zdravi način razmišljanja i fukcioniranja. I zato… Upoznajte Saru Rosandu!
Draga Sara, predstavi nam se – tko si, što si, čime se baviš!
Prvo bih se zahvalila na ovoj prilici, zaista mi je posebno drago pisati za vas!
Upravo sam se išla konzultirati s Chat GPT-em kako da skratim ovaj intro, ali nije mi ni on previše pomogao. A ništa, izdržite!
Zovem se Sara, dolazim iz Pule. Kao i mnogi, trenutno se nalazim u više uloga – u najkraćim crticama, mama sam dvoje dječaka i poduzetnica koja je do nedavno radila zahtjevan full-time posao.
Nešto opširnije;
Obrazovanje sam započela u rodnom gradu, gdje sam studirala poslovnu informatiku. U želji da proširim svoje horizonte, krenula sam na tri različita mastera u Španjolskoj, specijalizirajući se za marketing, menadžment i softverski inženjering. U to doba, pričamo prije više od 10 godina, to je bila prava apstrakcija. Ova raznolika obrazovna pozadina opremila me jedinstvenom mješavinom vještina koje primjenjujem u svojim poslovnim pothvatima, ali i osobnom životu, ali i dalje tvrdim da ono što me najviše oblikovalo su putovanja. Od malena su mi roditelji usadili tu ljubav. Prvo smo svaki vikend prolazili apsolutno svaki kutak Istre, da upoznam svoj kraj, a onda vodili dalje, a kasnije bodrili da i sama istražujem svijet.
U Španjolskoj sam živjela u doba najveće krize, to me potaknulo da tražim posao u struci odmah po povratku kući, dok sam još završavala faks. To mi je bio jedan od najboljih poteza u životu. U struci sam radila nešto manje od 10 godina, a od 2020. sam otvorila i svoje poslovanje kojem sam se u zadnjih godinu dana skroz posvetila.
Kako si počela raditi na Instagramu? Kako je sve to krenulo?
Kad sam krenula raditi u struci, počela sam često putovati, a sve sam uvijek dokumentirala fotografijom. To je nešto što je moja mama prenijela na mene, a kako smo često bili razdvojeni sam i njima sve na taj način lakše približavala. Od samih početaka mi se svidio koncept Instagrama, iako tada puno različitiji od onoga što je danas. Tada sam imala puno drugačiju strukturu pratitelja. Mlada, slobodna cura koja putuje. Do trenutka moje prve trudnoće, koja me zbog rizičnosti bacila u krevet.
Paralelno sam prolazila jedno od težih razdoblja u životu što se zdravlja tiče. Zbog autoimune bolesti ostala sam skroz bez kose, nosila periku, a kako se kod nas u to doba nije previše pisalo o alopeciji, pa sam iz kreveta počela pisati blog na tu temu. Uskoro se struktura pratitelja drastično promijenila, stvorio se pravi mali community od kojih je velik broj i danas na profilu i iskreno sam zahvalna tim ljudima, koliko god su se teme i fokusi izmijenili obzirom na sve što je život kroz te godine nosio.
Vjerujem da je to i zbog toga što sam uvijek odgovarala na sve poruke i komentare, neovisno koliko ih je bilo, ipak mi je ta povezanost s ljudima od samih početaka bila prioritet, što je i dan danas, a ljudi to vide i cijene.
Kakav sadržaj nudiš na svom Instagramu?
Većinom je to family lifestlye profil, no ima puno sadržaja i za one koji nisu u tom momentu, odnosno postam i o putovanjima, kozmetici, outfitima i sl.
Naspram prijašnjih godina tu je više suradnji, pa osim što kao poduzetnica radim u struci kao vanjski konzultant za druge firme, najviše startupove, velik dio poslovanja ide i u tom smjeru. Ipak, važno mi je da to predstavlja baš moj odabir, u suprotnom ne prihvaćam suradnje, neovisno koliko su plaćene i iako gledam na to kao informiranje publike, a ne prodaju. Isto je sa svime što plasiram, a nije sponzorirani sadržaj. Gledam na to dugoročno i ne želim staviti povjerenje pratitelja na kocku.
Nekad sam i sporija s plasmanom, jer se volim potruditi oko materijala, pa dok sve osmislim, kasnije obradim materijale, pa pustim van potraje. Neovisno je li u pitanju kampanja ili ja fotkam i snimam za svoje gušte, volim se dati u to 101%.
Osobno volim Instagram platformu, jer ju koristim za nešto pozitivno. Društvene mreže su fantastičan način da podijelimo različite trenutke, inspiracije i životne izazove. Često čujemo kako se društveni mediji koriste za prikazivanje savršenih života. Ipak, ako uzmemo u obzir da netko stavi i sat vremena dnevnog sadržaja na profil, to je samo 4% cjelokupnog dana. Ako tako razmišljamo, sumnjam da ćemo misliti da je i ostatak dana u tom tonu. To su isječci koje autori vole pustiti, meni je osobno potrebno puno više da bih stvorila dojam o nekome i nečemu, što ne znači da svatko od nas ne doživljava izazove i nepravde.
Nekad pišem i o tome, ali ne volim previše davati pažnju tim situacijama. Važnije je od koga sve to dođe, nego što točno. Drago mi bude kad nakon takvih objava ljudi imaju potrebu podijeliti svoja iskustva samom u DMu. Znaju da će ostati anonimno, a i 1-1 je učinkovitije olakšati dušu.
Možda najbolje da pronjuškate sami i procijenite: @s.detail.s
Iz Istre si, kako je bilo probiti se na tržištu?
Obzirom da ste me pozvali da za vas dam intervju, još ću pomisliti da sam se zaista i probila! Ustvari, u mojoj glavi to nije nešto čemu pošto-poto težim, niti mislim da sam se zaista probila. Ima toliko kvalitetnih profila na razini Hrvatske kojima je to možda i jedini izvor prihoda, pa mi je teško sebe staviti u koš s njihovim uspjesima.
S druge strane, Istra zaista i je nekako van svih događanja. Kako bih stigla odraditi sve što mi je u planu, većinu toga organiziram puno unaprijed, pa kad i dobijem poziv na event nerijetko moram odbiti jer već imam zakazanih sastanaka s klijentima. Ipak, po pitanju suradnji, brendovima (ili agencije koje ih zastupaju) je jako interesantno i vole se javljati jer na našem poluotoku ima puno manje profila nego u ostatku HR, a bitno im je pokriti i tu regiju.
Jesi li ikad pomislila da se radi posla preseliš iz Istre?
Bilo je perioda u životu kad sam bila spremna i na to radi karijere. Nisam nikad patila za time, pa nisam niti potencirala. Nakon što sam prvi put rodila sam shvatila koliko mi prisutnost naših roditelja olakšava svakodnevni život. Uvijek su se svojevoljno angažirali oko klinaca, što je i meni i mužu davalo slobodu i vrijeme da se poslovno usavršavamo i ostvarujemo ciljeve i na tom području, a kasnije mi je postalo nezamislivo da ih lišim takvog odnosa i ljubavi koju od njih primaju.
Također, kako sam zbog posla imala prilike vidjeti i najrazvijenije gradove svijeta, jednostavno sam sve više počela cijeniti ovaj mir koji imamo doma.
Tu su i godine koje te smire, pa ti vreva više ne predstavlja adrenalin, već nepotreban stres. Sad kad pričamo o preseljenju, to su većinom razgovori usmjereni na bolje mogućnosti obrazovnog sustava nego što to imamo u HR, ili pak kućica za odmor negdje van grada u kojoj bi dočekali starost, a klincima prepustili gradske nekretnine. Nisam mišljenja, pogotovo u ovo doba visoke digitalizacije i online povezanosti, da nije preduvjet da se netko mora permanentno negdje preseliti da bi izgradio karijeru.
Baš naprotiv, okružena sam veoma uspješnim ljudima koji su svoj mir i pomoć od obitelji (ukoliko imaju klince) dobili upravo u rodnom mjestu, što im ne bi bilo ostvarivo da su selili. Ipak, sve je to individualno i puno ovisi i o vrsti posla kojim se ljudi bave.
Definitivno je mir nešto što nam svima treba i čemu svi težimo! Reci nam nešto o svojoj obitelji!
Tri rogata muškarca i ja ribica. Kad se krenu natezati, ja se bacim na pod i pravim se da me nema. Ah, znam, bilo bi idealno, ali nemam taj luksuz. Najčešće me muž nakon svog pokušaja zove da ga branim od malih ‘beštija’. U najmanju ruku najizazovniji dio života, koji paralelno puni bateriju na najjače.
Muž i ja smo roditelji koji će staviti klince u centar svega što planiramo, ali isto tako dati onaj extra komadić sebe da bi imali i zajedničko vrijeme, kao i vrijeme za poslovne izazove i sve ostalo što si želimo ostvariti. Nekad to znači manje sna, ali tješimo se da je sve to prolazno.
Stariji sin ima 4.5, a mlađi 2.5 godina, ne znaš koji je interesantniji i ne pada nam na pamet propustiti njihove bisere odrastanja. Oni su bili najveći motivator da pokrenemo nešto svoje. Nikad nam nije bio cilj raditi manje, već imati čim veću slobodu raspolaganja s vremenom. Velika je prednost što klinci mogu biti s nama kad god kroz dan. Isto tako, gledamo čim više putovati s njima prije nego stariji krene u školu, pa sad planiramo jedno putovanje od mjesec dana, što mi je nekad bilo nezamislivo!
S druge stane od kad se probudiš, do kad ne ideš spavati radiš.
U pauzama, u rupama, ali radiš. Naravno, ovo nije za svakoga, ne postoji tu lakše ili teže, bolje ili lošije. Sve je stvar prioriteta i onoga što unutar obitelji želite postići, a da budete sretni. Ne mislimo živjeti tako do kraja života, nije baš održivo, pogotovo za zdravlje, ali cilj nam je ići nešto ranije u mirovinu nego što bi to bio slučaj prateći naše zakone.
Dakle ti si poduzetnica, mama, supruga, i baviš se Instagramom. Kako sve stižeš, kako pronalaziš vremena, balans…
Ima tu još toga što nisam spomenula, hahaha!
Najbitnije mi je da sve planiram na vrijeme i da si muž i ja držimo leđa, pogotovo po pitanju djece. Ne mogu zamisliti da uspijevam sve ovo realizirati, a da nemam njegovu podršku, kao i od naših roditelja za ‘solo ispušne ventile’. S druge strane, često se zaboravim brinuti o svom zdravlju, pritom ne mislim na periodične kontrole koje moram raditi zbog spomenutih problema, već one svakodnevne male relaksacije, tjelovježbe i malo više vremena isključivo za mene.
Stoga mislim da do balansa još nisam došla. Svako malo se osvijestim, izbalansiram, ali onda opet prevagne neki novonastali projekta i tako u krug. Zato sam spomenula da nije dugoročno održivo. Kad bih to morala vizualizirati, ispalo bi to žongliranje gdje mi svako malo ispadne neka rekvizita. Učim se još.
Draga Sara, hvala ti na ugodnom razgovoru, nastavljamo te pratiti!
Fotografije: Sara Rosanda
Prethodni tekst – Riječke poduzetnice otkrile su nam koje knjige su pozitivno utjecale na razmišljanje i biznis mindset
