Sara Ivelja Ćiković novinarka je, urednica i voditeljica. Jedna je od dvije nominirane za najbolju novinarku iz Primorsko – goranske županije u organizaciji SOS Rijeka – centra za nenasilje i ljudska prava i Udruge Pariter. Jako simpatična i uvijek nasmijana! Nije tajna da takve ljude volimo pa nam je super kad ih bolje i upoznamo!
Sara, odmah na samom početku razgovora, daj nam neku ekskluzivu, nešto što još nitko ne zna!
Znam na što ciljaš hahah, znaju ljudi koji su u “Vespa vodama”, ali još nije bilo u medijima. Vespa klub Rijeka od 8. do 10. rujna organizira CroVespu, svake godine jedan klub u Hrvatskoj dobije čast organizirati najveći nacionalni susret vlasnika i ljubitelja Vespe, a ove godine ta je čast pripala Rijeci. Klub se stvarno potrudio organizirati vrhunski susret – osim same vožnje našim krajem, izdvojila bih izložbu “Vespa i Kvarner” i svečanu večeru u perivoju Guvernerove palače. Da sad ne nabrajam sve, detalji se nalaze na crovespa.com
Wow! Kako dobro! Koliko si već u novinarskim vodama i koje teme te najviše zanimaju? Jesi li sada možda novinarstvo odlučila zamijeniti marketingom i PR-om?
Započela sam s radom na radiju dok sam bila na fakultetu, na Radio Sovi Radio Rijeke, i to mi se toliko svidjelo da nikad nisam ni tražila drugi posao. Sada već nekih 8-9 godina radim na Radio Korzu, a paralelno i na Kanalu Ri vodim emisiju Planet Ri.
Obožavam glazbu, pogotovo riječku, a kod nas je dosta onih manje poznatih bendova koji zaslužuju svoje mjesto u eteru. Isto tako, puno je ljudi koji rade super stvari, a koji se tim stvarima rijetko hvale. Takvi ljudi su mi najdraža “tema”.
Što se tiče rada u marketingu i odnosima s javnošću, samo ću reći: jednom novinarka, uvijek novinarka. Ne mogu protiv toga čime god se bavila u životu, srećom, dobro se slažu ta dva pravca. Uostalom, zašto bih morala izabrati samo jedno?
Razumijemo se. Postaviti ženi pitanje koliko se često druži s krpom ne bi bilo pristojno, ali kod tebe to nije slučaj pogotovo kada mislimo na krpu s velikim početnim slovom.
Krpa je u mom slučaju muškog roda, ima četiri godine i engleski je buldog kojeg volim do svemira. Puno hobija, putovanja i izleta palo je u drugi plan otkad sam rekla da neću više nikad imati psa i dobila Krpu, ali nije mi žao, baš suprotno – strašno me usrećuje.
Budući da knjigu voliš više od filma, molimo te predloži nam neki naslov kad konačno dočekamo GO.
Uvijek i svima ću preporučiti meni najdražeg domaćeg autora, Riječanina Zorana Žmirića, pogotovo roman Pacijent iz sobe 19. U romanu je riječ o dečku koji je dan ranije u Palachu ispijao pivo i žicao DJ-a da pusti Sisters of Mercy, a dan kasnije, na svoj devetnaesti rođendan, poslan je u rat. Toliko dobro napisana knjiga, a opet jednostavnog rječnika, pročita se bez da trepneš.
Uz sve obveze koje imaš, kako provodiš slobodno vrijeme? Što te opušta?
Nemam previše slobodnog vremena, pa se i ne stižem baš baviti bilo čime onoliko koliko bih htjela. Kada stignem, rekreativno planinarim (naš Snježnik je mala planina s naljepšim pogledom na svijetu), volim se družiti na koncertima i utakmicama, opušta me kuhanje i pečenje kolača, a bome volim i ne raditi ništa, leći na plažu u Šilu, na Krku, koje je zapravo procvjetalo što se svirki tiče zadnjih nekoliko godina, najviše zahvaljujući projektu Kulturni Dobrinj i pojedincima. I kauč je isto često dobra opcija.
A shopping? Čini li te on sretnim? Imaš li neki odjevni predmet ili modni detalj o kojem si ovisna?
Ni najmanje ne volim odlazak u shopping, to mi stvara nervozu i idem samo u krajnjoj nuždi. Jako sam zahvalna što postoje online trgovine. Ono u čemu ćete me vidjeti 90% vremena su starke, a ni ljeti ni zimi ne mogu bez sunčanih naočala. Evo, ove na fotkama su riječki brend Damir TAU iz Optike Damir i jedna su od rijetkih stvari koje nisam naručila online, nego sam prošetala do Robne kuće Ri.
Kako ćeš provesti ljeto?
Većinom radno, ali upravo mi započinje godišnji odmor. Veći dio odmora provest ću na Krku, nedavno sam postala teta, pa se baš veselim vremenu s nećakom. Veselim se i kavama i druženju s obitelji i prijateljima, tu i tamo nekom koncertu, izležavanju u hladu… Sad sam shvatila da mi godišnji prekratko traje!
Baš prekratko, we feel you… Koja su ti omiljena mjesta u Rijeci?
Jako teško pitanje, obožavam Rijeku i sve vezano uz nju. Možda bih izdvojila Harteru, lansirnu rampu torpeda, stadion Kantrida… Riječka arhitektura je genijalna, svega ima i ništa ne paše jedno uz drugo, a opet se sve nekako baš lijepo stopilo u Grad.
Što se tiče mjesta za druženje, idealna bi kombinacija bila piva u Gobletu, pa svirka u Palachu 🙂
Kako bi nekome tko nikad nije bio u našem gradu u jednoj rečenici opisala Rijeku?
Najljepši grad na svijetu najboljih ljudi na svijetu.
I to je to. Najljepši kraj jednog razgovora na svijetu.
Sara, hvala ti i uživaj u ljetnim danima!
Fotografije: Ivor Mažar
