Živimo u svijetu informacija i komunikacija. PR i marketing serviraju nam informacije i dok toga nismo svjesni, a dinamika današnjeg poslovanja traži sinergiju dvije osobine: kvalitetu i kreativnost. Nastavno na to, dobru gradnju odnosa u kojoj su svi zadovoljni – timovi, suradnici, kolege, klijenti.
Veseli me na Stilueti predstaviti Sandru Vranješ Milić, direktoricu agencije Conor komunikacije. Inspirativan je podatak da je agencija otvorila vrata 2003. godine, iduće godine bit će to jedan pravi okrugli jubilej, a koliko su se komunikacije i poslovanje promijenili saznajte u nastavku.
Sandra, dobro nam došla na Stiluetu. Iza brojnih naših tekstova stoji oznaka „PR“, a iza te oznake Conor komunikacije. Vi ste meni primjer koji rado ističem kao primjer dobre prakse. Njegujete dobre odnose s nama, medijima, a s druge strane materijali koje nam šaljete su kvalitetni. Kako ste tako dobro posložili tim?
To je možda najteži zadatak u vremenu u kojem živimo. Važno je pronaći ljude koji dijele istu strast prema poslu, kao što ja imam strast prema poslu koji radim. Moram napomenuti da sam taj posao na samom početku radila sama, s rastom posla sam zapošljavala tim. Moja životna pozicija u tom trenutku gdje sam morala platiti najam za stan nije dopuštala pogreške. Kod odabira ljudi u tim morate imati i sreće jer na jednom ili dva intervjua ne možete procijeniti kvalitetu osobe koju zapošljavate te je moja intencija dovesti ljude preko preporuke. Naravno, biramo u agenciji obrazovane ljude koji su se educirali na kvalitetnim fakultetima za posao koji radimo.
Jedno od pitanja koje postavljam na intervjuima je i kako vi zamišljate svoj idealan posao. Po odgovorima na ovo pitanje mogu donijeti dosta zaključaka o ambicijama osobe koju zapošljavam te o sklonosti prema poslu koji radimo.
Vratimo se početku Conor komunikacija. Što vas je potaklo da otvorite agenciju, možete li se prisjetiti kako ste se tada osjećali, ipak tržište nije bilo razvijeno i povezano kao danas?
Sve se dogodilo nekako spontano, nakon završenog fakulteta i honorarnog bavljenja manekenstvom na samom početku sam otvorila modnu agenciju. Taj posao je jako dobro zaživio i nakon njega prirodnim tijekom sam počela raditi evente. PR kao posao u tom periodu u Hrvatskoj nije ni postojao i moja agencija je zapravo bila jedna od pionira u tom području. Klijenti su nam bili isključivo strane kompanije koje su se bavile fashion industrijom jer je PR bio kanal komunikacije koji se počeo koristiti u fashion industriji u inozemstvu.
Kako izgleda i što sve uključuje jedan vaš radni dan?
Teško je sve moje aktivnosti staviti u 24 sata, po nekada se i sama sebi čudim, ali to je život koji sam sama odabrala. Volim dinamiku s kojom ponekada pretjeram jer toliko planova koje ja sebi zadam u jednom danu je jako teško ispuniti pa sam nekada ljuta sama na sebe, ali nakon niza odluka u kojima kažem samoj sebi da ću živjeti na drugi način uvijek završim na istom. To je zapravo moja priroda.
U taj radni dan stane odlazak u ured/ sastanci/ručkovi 8 sati tjedno, kuhanje za svoju obitelj, 3 treninga tjedno… Zapravo nemam nikakve popodnevne odmore, ne trošim baš vrijeme na nekakva ljenčarenja.
Kada se zabavljam, onda je to vrlo intenzivno.
Na vašoj internetskoj stranici našla sam zanimljive rečenice: Budite hrabri. Mi znamo da jesmo kad je posao u pitanju. Što to točno znači, kako uspijevate klijente nagovoriti na iskorake?
Tu nema pravila, ja volim poticati promjene i kreativnost. Postoje klijenti koji su spremni na takve stvari i onda agencija može zapravo dati najbolji dio sebe. S druge strane, postoje klijenti koji imaju zadane forme u kojima se moramo kretati i u tom slučaju pokušamo napraviti iskorak ako je to izvedivo.
Sviđa mi se Vaša energija, energija tima, prostora. Sve odiše dobrom vibrom, mirom što mi je super jer često u marketinškim agencijama bude hektična atmosfera što nije nužno loše, ali kod vas to nisam osjetila. Možda je i to razlog zašto vas klijenti odabiru jer se dobar posao odrađuje u dobroj energiji?
Energija je možda najvažnija stvar u poslu marketinga i svatko tko u sebi nema tu energiju, mislim da dugoročno nije osoba kojoj je mjesto u marketingu.
Istina je da nastojim imati mir u uredu jer samo u dobrim i kvalitetnim međuljudskim odnosima možemo stvoriti kreativne i kvalitetne nove projekte.
Znam da je recept za uspjeh vrlo teško pitanje, subjektivno i individualno. Ali ipak me zanima što mislite da je doprinijelo vašem uspješnom radu?
Upornost, trud i rad, ne padanje na prvoj prepreci, pronalaženje rješenja za probleme na koje nailazimo, ambicija i nešto sreće.
Danas se sve više priča i o neuspjelim projektima, krivim koracima, njeguje se „kultura neuspjeha“ kao dio puta ka uspjehu. Otkrijte našim čitateljima neku spoznaju koja je došla nakon neke krive procjene?
Krive procjene postoje uvijek i postojat će, svi mi griješimo, ali je važno učiti na greškama i ići dalje. I danas mi se dogodi da u najboljoj namjeri kažem rečenicu previše te naiđem na sujetu, ali važno je da shvatim pogrešku i naučim nešto iz toga.
Zadnjih godina sve se promijenilo. Osobne navike, radne navike, naučili smo biti okretniji i fleksibilniji. Što ste vi naučili poslovno, je li pandemija i razdoblje nakon utjecala na neke nove poslovne odluke, stil rada i vrijednosti?
Pandemija nije baš najbolje utjecala na poslovnu atmosferu, ljudi su se dosta uljuljkali u neki komforan način rada, ali neke profesije zahtijevaju timski rad.
Pandemija je definitivno pokazala da poslovno čovjek mora imati veliku disperziju rizika na što više različitih industrija koju pokriva. U našem slučaju se pokazalo da su najbolje prošle agencije koje su pokrivale food i farmaciju.
PR nekad i danas, ukratko, koje su glavne razlike?
Danas se PR radi na puno više platformi, sve se dosta ubrzalo i sve je podložno brzim promjenama. Danas postoji puno više medija – medij su postali i influenceri, PR se radi na LinkedIn-u i ostalim društvenim mrežama.
Dosta se radi kroz prikriveno oglašavanje, sve popularniji je native PR gdje se plasiraju određenje informacije čitatelju, ali u prikrivenom sadržaju.
Broj PR agencija je neusporedivo veći nego ranije i zapravo kao da ne postoji neka važnija tvrtka koja ne gradi svoj imidž kroz PR.
Sandra privatno. Koji su trenuci u kojima se relaksirate i odmarate?
Dosta vremenom provodim sa svojom obitelji i to je moj prioritet. Volim glazbu i volim plesati što je moja najveća strast. Najbolje se osjećam nakon nekog dobrog izlaska gdje sam se dobro isplesala. Osim toga, volim putovanja na nova neotkrivena mjesta. Nastojim se ne opterećivati sa stvarima na koje ne mogu utjecati i koje ne mogu promijeniti. Mičem od sebe sve negativne stvari koje u meni izazivaju negativnu emociju kao npr. gledanje stresnih filmova. Naravno postoje negativne stvari koje nam neminovno čine život i s kojima se moramo uhvatiti u koštac.
Dolazite li često na Kvarner, imate li neka omiljena mjesta?
Teško mi je izdvojiti nešto posebno. Rijeka mi je na neki način u srcu, to je moj rodni grad iako ga se ne sjećam iz perioda djetinjstva jer sam tamo kratko živjela, ali moji roditelji su uvijek imali samo lijepa sjećanja na taj grad što su prenijeli i na mene. U svojim mladim danima sam izlazila u Opatiju, imala sam divno i zabavno društvo i za to me vežu samo divna sjećanja.
Ovo nisam znala! Želimo vam puno sreće i dalje! Pratit ćemo vas sa zadovoljstvom.
Prijašnji intervju iz rubrike Lice poduzetnice – “Ostvarila sam svoj san. Radim što volim i uživam u tome.” Marijana Maćešić
Fotografije: Ivor Mažar
