13.8 C
Rijeka
Ponedjeljak, 10 kolovoza, 2020

Putujemo Hrvatskom: Oprtalj očima Branke Čolić

Znamo za hrvatsku Toskanu, kako joj tepaju u zadnje vrijeme, a društvene mreže doslovce pucaju od fotki ulaza u Oprtalj, onaj drvored čempresa koji...

Romani inspirirani ženskom snagom

ZADNJE OBJAVE

Istarska tura s Dodigovima, saznajte koji vinari su ih osvojili i kako ocjenjuju vinsku scenu ove regije

Volimo Istru, volimo vino, volimo ljude pune života i ljubavi koje u svoje dane znaju utkati radost življenja. Volimo bračni par Dodig i rado...

Rijeka Streetstyle i Stilueta predstavljaju: Kvarner Style Izazov uz vrijedne darove!

Dugo smo se radovali ovoj objavi! Prije nekoliko mjeseci rodila se ideja da sa popularnom streetstyle Instagram stranicom Rijeka Streetstyle pokrenemo ljetni izazov i...

Paolo Batel predstavio nam je Beach Bar Mulini u sklopu Mon Perin kampa

Istra uvijek ima neki posebni dragulj koji samo čeka da ga otkrijete. Prošle godine tako smo na jednom roadtrip putovanju ovom predivnom regijom naišli...

Recenzija Tamare Štiglić Vodopić: “Boy”

"Bili smo spremni na dijete koje će vikati; dijete koje će nas udarati i glavom lupati o zid kad ga želimo utješiti, bii smo...

Uloga žena u ratovima kroz povijest nesporna je; svaka do jedne dala je svoj obol tim surovim, krvavim pomrčinama ljudskosti – kroz prolivene suze, kroz žrtvu – onu koja ozljeđuje tijelo i onu koja lomi srca, kroz borbu rame uz rame s muškarcima. Stigma slabijeg spola nije ih pratila na bojišta, barut je jednako mirisao na njihovim rukama, zvijer rata jednako ih je grizla i kidala. Možda čak i više, jače, jer su, za razliku od svojih muških suboraca, nosile breme suza i empatije. Ono što se kod muškaraca smatralo znakom slabosti i skrivalo iza izmoždenih lica, kod žena je bila zastava koja se vijorila vidljiva svima.

Upravo stoga današnja je književna preporuka vezana upravo uz te žene ratnice, njihov glas koji ne zaslužuje biti zaboravljen, već se prenositi generacijama. Samo tako svaka žrtva ima smisla, a one koje su je podnijele i dalje žive.

“Jedna žena u Berlinu”, Anonimna, Šareni dućan

„Radio je mrtav već četiri dana. Opet uočavamo kakve nam je sumnjive stvari darovala tehnika. Nemaju vrijednost same po sebi, samo su uvjetovano vrijedne, sve dok se mogu nekamo utaknuti. Kruh je savršen. Ugljen je savršen. I zlato je zlato, u Rimu ili Peruu ili Breslauu. Radio, plinsko štednjak, centralno grijanje, grijaća ploča, svi su darovi novog doba, naprotiv – besmislen teret kad ponestane osnovnoga. Upravo grabio natrag u prošla stoljeća. Špiljski stanovnici.“

Autorica, njemačka novinarka Marta Hillers, pod pseudonimom je „Anonimna“ na nagovor prijatelja objavila svoje dnevničke zapise o kalvariji proživljenoj potkraj Drugog svjetskog rata – svjedočanstvu stradanja njemačkih žena od pripadnika ruske Crvene armije pri oslobađanju Berlina.

Čitajući ovu knjigu teško se oteti dojmu koliko je lako, kada ste vođeni isključivo mržnjom i željom za osvetom, zaboraviti kako svaka medalja ima lice i naličje; koliko je primamljiva zamka kolektivne krivnje. Jer, oslobođenje je imalo svoju cijenu. U očima crvenoarmijskih osloboditelja, njemačke žene, starci i djeca, tek pijuni i žrtve vlastitog sustava i bolesnog uma koji ga je vodio, postali su nacisti i krvnici jednaki onima koji su u logorima u pepeo pretvarali sebi nejednake. I isti ti osloboditelji i sami su se, niti ne sluteći koliko, približili onome kojega su toliko mrzili i čije su naslijeđe htjeli zatrti silovanjem i mučenjem nebrojenih njemačkih žena.

Oko za oko, zub za zub, krv za krv, kroz povijest se pokazalo jedinom prihvatljivom devizom. Osvećujemo se, jer naplaćujemo dugove koji zapravo nikada ne mogu biti otplaćeni. Prolivena krv više se nikada ne vraća u rane iz kojih je istekla.

A mi se i dalje osvećujemo.

I mržnja nikad ne umire.

“Rat nema žensko lice”, Svetlana Aleksijevič, Edicije Božičević

Kad se kakofonija glasova više od dvjesta žena ujedini u samo jedan, glasan i odlučan; onaj koji progovara o preživljavanju i borbi, o prekinutim snovima i iščekivanju prolaska tog bezumnog Drugog svjetskog rata, rata koji ih je sve osakatio i degradirao, nastaje knjiga poput ove – svjedočanstvo i manifest svega onoga što mora biti izrečeno da bi one koje govore mogle nastaviti živjeti.

Žene nisu samo figure koje čekaju i oplakuju svoje bližnje muške – borce i junake. One krvare jednako, one bacaju bombe, jednako ih žuljaju puške na ramenima, jednako ih na počinak ispraća miris krvi i baruta na rukama. Zvijer rata nastanjuje se i u njihovim grudima i biti ženom postaje tek puko spolno obilježje.

Crvena boja više ne evocira ljubav i čežnju, ona je mrlja krvi koja se cijedi sa njihovih obraza i grudi; ona je mrska i odbojna… Odbojni su i “crveni cvjetovi, i ruže i karanfil i crveni šifon…, jer je ljudska krv toliko jarka…” Rat je tim ženama oduzeo strah od smrti, ali ih je lišio i empatije. U naslijeđe im je ostavio jedino obvezu da progovore o njemu, otkriju kako je “čovjek veći od rata”.

Čije god lice on nosio.

Svetlana Aleksijevič svoj je glas još jednom utihnula kako bi ga podarila svojim sugovornicima.

“Dnevnik Renije Spiegel”, Renia Spiegel, Stilus knjiga

Dnevnički zapisi poljske Židovke Renije Spiegel koju su nacisti ubili samo nekoliko dana nakon osamnaestog rođendana više su od pola stoljeća ležali skriveni u tami bankovnog trezora.

Stranice i stranice svjedočanstva jednog kolektivnog ludila; vrtloga mržnji i stradanja koja su ozvijerila i ono malo humanosti koja je još postojala u ljudima, napokon su ugledala svjetlo dana zahvaljujući Renijinoj sestri Ariani koja je vjerovala “da su njezine (Renia) misli, njezine borbe i njezina smrt pokazali zašto svijetu treba mir i prihvaćanje“.

Pa iako svjesna kako sestru nije mogla spasiti od okrutnog kraja, znala je kako ju je objavljivanjem njezina dnevnika spasila od stvari gotovo jednako strašne kao i smrt – zaborava. Jer zaborav znači kako je sve bilo uzalud; svaka suza, svaki trenutak pretrpljenog straha i snova o budućnosti koja se nikada neće ostvariti – sve je izgubljeno kada se izgube uspomene i sjećanja. Kada ljudi prestanu govoriti o zlu, ono pobjeđuje, a njegove se žrtve nanovo ubijaju.

Pripremila: Biljana Gabrić

Foto: Privatni arhiv

Zovem se Biljana Gabrić, pisac sam poezije i proze te prevoditelj engleskog jezika iz Osijeka i veliki zaljubljenik u književnost u svim njezinim oblicima. Nisam ograničena žanrovima, autorima, formama i kritikama, čitam ono što mi srce preporuči, jednako uživajući u romantici poezije ili napetim trilerima. I sama pišem; najčešće poeziju, a tada i sve ostalo što mi iz misli pobjegne u redove slova i rečenica.

Ukratko, jednostavno uživam u spoznaji kako čitajući i pišući živim stotine, tisuće života, a ovaj jedan, stvarni i najvrjedniji, koristim kako bih svoju ljubav prema pisanoj riječi podijelila sa svima vama.

https://www.instagram.com/write_owl/?hl=hr

http://literatura.hr/blog/

- Advertisement -

ZADNJE OBJAVE

Istarska tura s Dodigovima, saznajte koji vinari su ih osvojili i kako ocjenjuju vinsku scenu ove regije

Volimo Istru, volimo vino, volimo ljude pune života i ljubavi koje u svoje dane znaju utkati radost življenja. Volimo bračni par Dodig i rado...

Rijeka Streetstyle i Stilueta predstavljaju: Kvarner Style Izazov uz vrijedne darove!

Dugo smo se radovali ovoj objavi! Prije nekoliko mjeseci rodila se ideja da sa popularnom streetstyle Instagram stranicom Rijeka Streetstyle pokrenemo ljetni izazov i...

PRATITE NAS...

21,927ObožavateljiLajkaj
6,295SljedbeniciSlijedi
20PretplatniciPretplatiti

NE PROPUSTITE

Jeste li čuli za pero®? Otkrivamo sve o uspješnoj poduzetničkoj priči iz Matulja!

Nešto je posebno u obiteljskim firmama koje ujedine snage kako bi osvojile tržište i predstavile nešto novo, svježe, posebno. Posebna je strast u pojedincima...

Grad znanja: Kava, kolač, dinamika Nine Čeh

Nina Čeh znanstvenica je koja odrasta u Istri i nakon završene opće gimnazije u Srednjoj školi u Buzetu 2008. godine upisuje Građevinski fakultet na...

U odličnom društvu prijatelja, partnera i suradnika proslavili smo Stiluetin sedmi rođendan!

Porsche Inter Auto Rijeka jučer je poprimio novo ruho, proslavili smo sedmi rođendan, a broj sedam inspirirao nas je da proslava bude u znaku...