“Zanimanje za prirodne znanosti jest zapravo odredilo moju sudbinu.”
Knjiški klasici. Što ih čini time? Je li to vrijeme kada su napisani ili ono što ih izdvaja iz mora romana tog doba? Frankenstein je nedvojbeno klasik. Napisala ga je tada dvadesetjednogodišnja Mary Shelley, u vrijeme kad je gotički roman većinom pripadao muškarcima i njihovim mračnim idejaama, onima o nadnaravnim i neobjašnjivim pojavama. Bram Stoker, Edgar Allan Poe i Nathaniel Hawthorne. Dobro poznati, zar ne? Ali svi su došli nakon ove rječite i hrabre djevojke koja se uhvatila u koštac s jako zanimljivom i intrigantnom pričom. Skidam joj kapu zbog toga i divim se, zaista. Ovo nije savršen roman i mnogo toga je mlada Shelley mogla bolje izvesti, ali osvojio me tom tmurnom atmosferom, toliko karakterističnom za razdoblje koje neizmjerno volim. Daleka putovanja, pisma, brodovi i vlakovi, obiteljski odnosi, razvoj znanosti i filozofije, eksperimentiranje s onim što čovjek do tada nije mogao ni zamisliti.
Roman započinje pismima između brata i sestre i njegovim opisima putovanja na koje se otisnuo. Na jednom od njih susreće boležljivog i krhkog putnika. Vrlo brzo upoznajemo Victora Frankensteina, mladog švicarskog znanstvenika, fasciniranog medicinom koji odlazi iz rodne Ženeve u bavarski Ingolstadt. Uvučeni smo u priču o njegovoj obitelji i njegovom zdravstvenom stanju koje graniči s depresijom i čestim bolestima. Victor je znanstvenik, istraživač i jedan od onih koji neprestano tragaju za nečim novim. Bez prevelikih objašnjenja, godine prolaze i pojavljuje se stvorenje koje je Victor stvorio dok je još bio student u Njemačkoj. Stvorenje koje može govoriti i misliti kao ljudi, koje zna čitati i obrazovano je toliko da shvaća način na koji svijet funkcionira. On je čudovište, izgledom toliko neprivlačan i strašan da ga nitko ne može ni pogledati. Postepeno, njegov se očaj pretvara u osvetu.
“Vi tragate za znanjem i mudrošću, kao što sam to nekad činio i ja. Usrdno se nadam da vas udovoljenje vaših želja neće iznevjeriti, kao što se meni dogodilo.”
Ne želim ići u prevelike detalje oko same radnje jer bih mogla previše toga odati. Autorica je pomalo nespretno izvela najvažnije dijelove ovog romana. Malo nam je toga odala, izostavila je najzanimljivije dijelove te smo na kraju dobili pomalo nerazrađeni produkt njene fascinantne mašte. Zašto se nije još malo posvetila opisima? Zašto nam nije ponudila još te toliko zastrašujuće atmosfere koja krasi gotičke romane? Nedostaje mi slika, nedostaje mi mirisa i onog osjećaja koji me obuzme kad se prebacim u razdoblje i mjesto događaja. Ideja je vrijedna divljenja, posebice kad se uzme u obzir da je roman napisan 1818.godine, ali moram joj zamjeriti samo izvođenje. Roman je podijeljen u tri dijela i svakome nedostaje pokoje poglavlje kako bi se čitatelj još bolje mogao uživjeti.
Likovi su realistični i dobro opisani. Victor Frankenstein je jedan slab, obrazovan, ali težak muškarac koji se ne može suočiti s vlastitim sobom, a kamo li sa svojim odlukama. Čudovište (tako ružno ga je nazvati tim imenom) je proizvod nečije objesnosti i eksperimentiranja, ostavljeno da se snalazi u krutom i osuđivačkom svijetu. Iako zločinac u ovoj priči, ne možemo ga prejednostavno i prebrzo osuditi, bez razumijevanja njegovih postupaka.
“Njegove su riječi imale neobičan učinak na mene. Suosjećao sam s njime i katkad sam mu poželio pomoći. Mo kad sam ga pogledao, kad sam vidio tu prljavu masu kako se kreće i govori, smučilo mi se, a osjećaji se izmijenili u mržnju i užasnutost.”
Ovo je univerzalna priča o ljudskoj zlobi i bešćutnosti, o očekivanjima koje ljudi imaju od drugih, ali ne i od sebe. Ovo je roman koji progovara o najskrivenijim ljudskim željama, ali i onim najčešćim. Ovo je roman o čovjekovoj potrebi da bude voljen i prihvaćen. Ova nam priča pokazuje koliko je osveta opasna i snažna te kako se često ne može spriječiti ukoliko ode predaleko.
Vrlo hrabro djelo gotičke književnosti koje zaslužuje status klasika i bez dvojbe može stajati rame uz rame s najvećima toga doba, ali i drugih razdoblja.
Izdavač: Šareni dućan