Ako ste poput mene i volite priče o ničemu, a opet o svačemu, onda će vam se ovaj roman jako svidjeti. Puno opisa, vrlo živopisnih i doslovnih, priča koja prati više različitih likova, radnja koja se odvija kroz duži niz godina, bez posebnih vrhunaca, uspona i padova, a opet nam mnogo toga govori. Mogli biste se izgubiti u njenim rečenicama, stilu i atmosferi. Dopustite da vas zavede i odvede na jug Italije, taj šarmantni, zavodljivi dio koji, doduše, samim Talijanima često nije toliko privlačan kao onima koji ga još nisu posjetili. Jer njen jug je i prilično okrutan, na trenutke i prestrastven te se ne mogu svi nositi s njegovim temperamentom.
“Bojala sam se njezine ružnoće. Tad sam vjerovala da, onaj tko je ružan izvana, mora biti ružan iznutra, a ponajviše sam se bojala zaraze, kuge, pogibelji, kao da je ružnoća bolest koja može zahvatiti druga tijela i zaraziti ih.”
Roman doslovno govori o jednoj obitelji, njenim članovima i njihovim sličnostima i razlikama. Ispripovijedan je iz perspektive zanimljive Marije De Santis, djevojčice koju od rane mladosti nazivaju Zlim sjemenom. Maria sanjari o mogućnostima izvan granica njenog siromašnog dijela grada, o prilikama koje bi joj se mogle pružiti u budućnosti, a sve dok pokušava izbjeći očeve ružne riječi te pokoji šamar, koji često dostigne jednog od njene braće, posebice buntovnog i divljeg Vincenza. Maria nema mnogo prijatelja, razlikuje se od “normalnih” djevojčica te dane provodi u društvu sebi sličnog Michelea, “zabranjenog” dječaka, sina zakletog neprijatelja njene obitelji. Maria i Michele odrastaju, mijenjaju se, muče s adolescentnskim problemima, a mi pratimo tu njihovu promjenu, nadamo se i stremimo za njihovu budućnost. Jer budućnost često nije onakva kakvom je zamišljamo, nažalost.
“Sve što nam je prerano oduzeto, dulje će ostati u našem sjećanju. Možda ostane zauvijek”, rekla je samoj sebi, a i meni.”
Roman je prepun upečatljivih likova, autorica nas lakoćom uspjeva preseliti u Bari i nimalo ne škrtari na njegovim opisima, mirisima i prikazu njegova stanovništva. S jedne strane nalaze se siromašne obitelji, a s druge njihove potpune suprotnosti. Sraz među njima je iznimno velik, ponos je najvažnija osobina i teško je prijeći preko već ukorijenjenih gledišta. Ovaj je roman prikaz tipične mediteranske obitelji, prkosne i tradicionalne, s vrijednostima koje joj njenim najmlađim članovima često i otežavaju životne odluke. Brzo će vas uvući u svoje “ralje”, možda ćete i prepoznati neke vlastite članove obitelji, ili bar neke njene djeliće. Sva osjetila će vam raditi, ali neće to uvijek biti pozitivno. Naprotiv, priča je, koliko strasna i neodoljiva, toliko i tužna. Iako smještena tridesetak godina u prošlost, u njoj ćete moći prepoznati mnoge “sitnice” koje se i danas mogu prepoznati u našem i sličnim društvima.
Nemojte očekivati previše događaja, na trenutke se možda uhvatite i u prelistavanju stranica u potrazi za nečim zanimljivijim. Ali ako joj se dovoljno prepustite i stavite na stranu te neke nedostatke, a općenito ste ljubitelj bogatih dijaloga i opisa, mislim da ćete se bez problema prebaciti u njenu bit i pouku, u ono što nam je Ventrella htjela približiti i prikazati. Možda će vas i njen sam kraj razočarati, razljutiti, rasplakati. Mene jest.
“Pustila me da plačem, nije mi ništa govorila, samo me gladila po kosi kao kad sam bila mala. Zatim me uhvatila za ramena. Željela me dobro pogledati rije nego što mi otkrije jednu stvar, jednu izjavu koja je po njezinu mišljenju zaključivala cijelu stvar. “To znači da te zaista voli.”
Izdavač: Koncept izdavaštvo
