Recenzija Tamare Štiglić Vodopić: Pedeset cigareta za Elenu (Marina Vujčić)
R

Koliko drugi ljudi utječu na naš život? Neznanci, slučajni prolaznici… Jesmo li mi možda jednom utjecali na njihov dan, potpuno nesvjesni lavine koju smo pokrenuli? Nikad nećemo znati.

“Možda je sav život samo jedna lančana reakcija, a on greškom upao u nečiju tuđu. Neki je zupčanik paralelnih sudbina nakratko zastao i on se sad zaglavio u žlijebu tuđeg vremena.”

Ni Oliver to nikad neće saznati. Koliko je, zapravo, pozitivno utjecao na živote troje pojedinaca, osoba koje se, poput njega, bore s vlastitim demonima. Možda je to njegova životna svrha. Možda su Viktor, Magdalena i Greta uspjeli promijeniti svoju sudbinu baš zbog njega. Oliver je najtragičniji lik ovog romana, osoba koja ne vidi smisao u danima iza i ispred sebe. Muškarac koji se skriva iza vlastitog posla, jedinog u čemu je uspješan. Brojevi su njegov bijeg od stvarnosti, od ništavila koje ga je zavilo kad mu je prije dvadeset i šest poginula sestra blizanka Elena, svjetla točka njihove obitelji. Danas je Oliver odlučio popušiti pedeset cigareta za svoju voljenu sestru, za njihov pedeseti rođendan. Odlučio je svom danu dati nekakvu svrhu.

“Evo, to. To najviše boli. Ono što je trebalo biti, a nije. Ono što je moglo biti, da nije bilo onoga što je bilo. Taj propušteni život, zaustavljen u namjeri, preusmjeren u nečiju tuđu biografiju.”

Marina Vujčić osvaja svojim stilom pisanja, jednostavnošću, ali dubokim mislima i porukama. Riječi jednostavno klize, roman se čita nevjerojatnom lakoćom, ali svaka vas stranica dotiče, tjera na razmišljanje i suočavanje s vlastitim strahovima. I sve je tako nepretenciozno i skromno, tako iskreno i realistično. Možete zamisliti likove i njihove probleme. Možda su i u vašoj zgradi, u vašem susjedstvu. Autorica opisuje stvarni život i mnogi će se prepoznati u ovome romanu.

Marina Vujčić me nepovratno osvojila svojim Pitanjem anatomije i uvijek ću rado pročitati njene romane. Iako me ova priča nije oduševila poput spomenute o češkanju leđa, većinom zbog te negativnosti i depresivnosti koje sam u njoj prepoznala, i ona je prepuna simbolike i može se interpretirati na razne načine. Jezično je savršena, melem za oči i uši mnogima, a posebno onima koji jezik doživljavaju slično kao i Marina. Divim se autorima koji u dvjesto stranica kažu više nego neki u četiristo. Iako nismo upoznati sa svim detaljima života glavnih likova, možemo si ih bez problema predočiti i staviti se u nihovu kožu, iako možda ne bismo htjeli. Autorica je odabrala četiri iznimno teške životne priče i obradila ih kroz brojeve i specifičnost jezika, delikatno, pametno i osjećajno.

Ovo je roman koji se doživi, koji će vas dotaknuti i natjerati na promišljanje o raznim sitnicama, o tuđim životima, ali i vlastitoj sudbini. Moći ćete o njemu raspravljati satima i uvijek ćete nešto novo primijetiti. Možda ćete ga i poželjeti pročitati još koji put, u nekom drugom razdoblju vašeg života i vjerujem da ćete ga tada i drukčije doživjeti.

Izdavač: Fraktura

KONCEPT MAŽARspot_img

novosti

povezani članci