Svatko nešto očekuje kad se uhvati knjige određenog žanra. Kad čujem izraz psihološki triler, pojedine mi stvari odmah padnu na pamet. Napetost, konstantan osjećaj da je još netko u kući, čitanje na rubu stolice, krajevi poglavlja takvi da moram nastaviti dalje. A nije na odmet ni da su pomalo čudni i lagano bolesni. Ipak je to psihološki triler. Od Paketa sam dobila sve. Njemačka hladnoća i sivilo pripomogli su sigurno.
Emma Stein uspješna je psihijatrica koja se od djetinjstva bori s vlastitim demonima. Nakon mnogo godina uspjela se riješiti svog izmišljenog prijatelja Arthura, udala se i cijenjena je u svom poslu. Nikada se nije u potpunosti riješila tjeskobe koja ju oduvijek prati, uzrokovana očevim odnosom prema njoj i njenoj majci. Paranoje joj se polako počinju vraćati nakon što biva silovana u hotelskoj sobi u Berlinu. Serijski ubojica je na slobodi, takozvani Frizer, luđak koji ubija prostitutke i nakon toga im obrije glavu. Ali Emma je jedina preživjela. Polako se zatvara u sebe i jedine osobe kojima vjeruje su njen stari prijetelj Konrad, odvjetnik homoseksualac koji je uz nju od njenog djetinjstva, zatim najbolja prijateljica Sylvia i suprug Phillip, policajac koji se ozbiljno uhvatio rješavanja slučaja “Frizer”. Više manje zatvorena u svojoj kući, u društvu vjernog psa Samsona, Emma jednog jutra otvara vrata svom simpatičnom poštaru koji je zamoli da preuzme paket za susjeda koji nije kod kuće. Bilo bi bolje da to nije napravila.
Od prve stranice, ovaj triler čitatelja uvlači u svoju jezovitost i ne staje do zadnje. Zaista će vas biti strah otvoriti ormar nakon što ga pročitate. Neprestano se nešto događa, stranice se same okreću, ali nema praznog hoda, nema nepotrebnog odugovlačenja i dramatiziranja. Paranoja se može opipati, toliko je stvarna da čitatelj ima osjećaj da se sve uistinu i zbiva. Sve sam scene mogla savršeno zamisliti, opisi su izvrsni i detaljni koliko je potrebno. Ali ono što je najvažnije, Fitzek se zaista poigrava s našim umom, na isti način kao i s umom glavnog lika. Ne daje nam ni trenutak predaha i stalno nas tjera da razmišljamo. Lik psihijatrice Emme još je više i tragičan baš zbog te njene profesije. Ona jako dobro zna što se s njom događa, ali toliko je već zaglibila da malo pomalo počinje sumnjati u vlastiti razum. Predmeti nestaju pa se opet pojavljuju, prijatelji je optužuju za stvari kojih se ni ne sjeća, čak joj i suprug postaje sumnjiv.
Kako se približava kraj, sve se izokreće, negativci su pozitivci i obrnuto. Ima li ovdje uopće pozitivaca? Nikome više nije za vjerovati, sve je komplicirano i čitatelj sam ne zna tko je ovdje lud. I zato je ovo pravi psihološki triler. Zaista smo svi nasamareni, Fitzek je uspio. Istina je prebolna i pregrozna da bi je i zamislili.
Neke su mi stvari ostavljene malo u zraku, nije mi cijela pozadina skroz jasna, ali prešla sam preko toga jer mogu reći da sam i više nego zadovoljna ovim romanom. Ovo je triler koji s guštom mogu nazvati trilerom i preporučiti ga.
Izdavač: V.B.Z.