“Ovaj roman ne temelji se na nekome konkretnome dućanu, već na principu da se čudesne stvari događaju onda kada ljudi posvete život nečemu što uistinu vole i o čemu su naučili sve što se da naučiti.”
Svi mi koji čitamo putujemo na razna mjesta. Neka su nam draža, neka malo manje. Ali kad otputujemo u mjesto u kojem smo bili, u grad koji nas je davno oduševio i nikada nije prestao oduševljavati, onda nam i ta knjiga nekako postane još malo ljepša. Ovo je roman za uživanje. Uživanje u romantičnom Parizu, u savršenoj čokoladi i u ljudskim pričama. Pričama koje nisu uvijek idealne, ali su stvarne.
Anna Trent suočila se s ružnom nesrećom i nalazi se u bolnici. Tamo susreće Claire, svoju bivšu nastavnicu francuskog te se kroz mnoge razgovore počne prisjećati tog predivnog jezika koji je jako dobro govorila u srednjoj školi. To je bilo prije dvanaest godina. A do svoje tridesete, Anna je prošla mnogo. Nije otišla na fakultet već se zaposlila u velikoj tvornici čokolade. Tamo je i doživjela nesreću te ubrzo i ostala bez posla. Nije sretna. Nezadovoljna je svojim životom, a nedavna je nezgoda samo još pogoršala cijelokupnu situaciju. Kad joj teško bolesna Claire predloži da prihvati posao u jednoj od naslavnijih čokolaterija u Parizu, Anna odluči barem jednom u životu biti hrabra te prihvati taj iznimno privlačan posao. Odlazi u Pariz koji je osvaja na prvi pogled. Ali posao nije baš onakav kakvim ga je zamišljala. Sobica u stanu živopisnog krojača Samija malo je veća od kutije šibica, a Francuskinje joj nameću osjećaj manje vrijednosti. Sve je to na površini. Ono što je iza ima puno više slojeva. Na poslu se odmah sprijatelji s Thierryem, Clairenom neprežaljenom mladenačkom ljubavi. Soba u Samijevu stanu krije naslađi balkončić s jednim od najljepših pogleda koje je u životu mogla zamisliti, a malo pomalo i ona počinje gubiti svoju britansku ukočenost te se prilagođava pariškom načinu života. U međuvremenu upoznaje i Laurenta, a mi smo suočeni i s prošlošću u kojoj doznajemo što se dogodilo između Claire i Thierryja.
Ovaj je roman koliko sladak, toliko i gorak, ali istovremeno neodoljiv i baš francuski. Lijepe riječi izviru sa skoro svake stranice, šarm i nonšalantnost Francuza i Pariza osjete se u svakom opisu i to je potpuno dovoljno da nas cijela priča zainteresira. Likovi su dobro razrađeni i čitatelju je vrlo lako poistovjetiti se s nekima od njih. Svatko će ih doživjeti na svoj način. Nekima će se svidjeti otkačeni Sami, dok će drugi smatrati da život ne možemo provesti odlazeći na zabave i ispijati velike količine alkohola. Annu Trent će mnogi doživjeti kao nesigurnu djevojku sa sjevera Engleske, dok će se mnogi diviti njenoj hrabrosti da promijeni svoj život iz temelja. Neki će zamjeriti Claire, drugi reći da je Thierry bio i ostao sebičan, a nekima će se baš dopasti Thierryjeva posljednja supruga Alice, koja na kraju ipak nije baš onakva kakvom želi da je drugi vide.
Ovo štivo je jedna topla, ljudska priča o životu i svemu što nosi sa sobom. Uljepšana je okusom čokolade i na neki način nam olakšava suočavanje s onime što se u njoj skriva. Posebno mi se svidjelo što nije klasična ljubavna limunada već ipak nešto više. Pokoji klišej mi je zasmetao, ali sam ga uspjela zanemariti i zaboraviti. Uspjela sam se prebaciti u uske priške ulice, toliko skrivene od turista i rezervirane samo za one koji ga najbolje poznaju. Nemali sam se broj puta nasmijala razlikama između Engleza i Francuza te predrasudama koje imaju jedni prema drugima. Zamišljala sam okus te savršene čokolade i na trenutak sam se i vidjela kako sjedim na Anninom balkonu i promatram taj predivni, velebni grad u kojem se nitko ne ispričava zbog ono što jest.
Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić