“Ovo je priča o Euridice Gusmao, ženi koja je mogla biti netko.”
Postoje dobre i ne tako dobre knjige. Postoje odlične knjige. A postoje i one koje se jednostavno ne mogu svrstati u nekakvu kategoriju jer su toliko specifične da izlaze iz svih okvira izvrsnosti i posebnosti. Ovu bih knjigu, uz još nekolicinu, svrstala u tu kategoriju. Naravno, u svoj pretinac knjiga koje me ostave bez daha, one o kojima još danima nakon čitanja razmišljam, vraćam im se, sjećam se pojedinih dijelova i citata. Vjerujem da svatko ima tu svoju malenu neprocijenjivu ladicu u koju stanu samo one “odabrane”.
Teško je prenijeti oduševljenje u pisanom obliku. Ovaj roman ima toliko slojeva da bi se o svakome mogle ispisati stranice. Tradicionalni Brazil četrdesetih godina 20.stoljeća, patrijarhalno društvo, nezadovoljstvo žena svojim položajem u tom društvu, početak feminizma i buđenje umjetnosti. Teme su nepresušne i svako nam poglavlje otkriva novu, toliko stilski predivno obrađenu da imate osjećaj da vam netko recitira pjesmu. Tečno, smisleno i nezaboravno, prepuno likova s kojima ćete se i nasmijati, ali i zaplakati, mnogima i neke stvari i zamjeriti. Ali ljudi su takvi, ne samo tada i ne samo ondje.
“Tako se rodio Onaj Dio Euridice koji nije htio da Euridice postane Euridice.”
Euridice i njena sestra Guida odgajane su tradicionalno, konzervativno. Njihov bi život trebao izgledati poput života svake prosječne Brazilke tih godina. Obitelj, djeca, kućanski poslovi i nikako bilo kakva zaposlenja i snovi o drugim izričajima. Što će društvo reći? Kako će ona susjeda preko puta reagirati ako primjeti da se njihova svakodnevica mijenja? Ženi je mjesto za štednjakom, s pregačom oko struka i nekoliko dječice koja je potežu za suknju. Ali ove su sestre ipak nešto posebno. Pokušale su se usuditi, živjeti životom za koji su uvjerene da im pripada. Obje su iznimno hrabre, ali na posve drugačije načine. Guida je smjela, odvažna, ponosna i prkosna, dok Euridice sanjari, promatra iz prikrajka, u nadi da će se nešto promijeniti. Ali nije lagano. Nije ni posve izvedivo jer su ipak okružene onima koji baš i ne razmišljaju poput njih. Sukobi interesa su neminovni, a svađe i zavade čekaju iza ugla. Hoće li Euridice uspjeti postati netko, izaći iz svoje nevidljivosti ili se pokoriti svemu što se od nje očekuje?
“Život je poput te igre, Euridice. Ponekad misliš kako radiš sve kako treba, a onda shvatiš da si cijelo vrijeme imala povez preko očiju i ni za za živu glavu ništa ne možeš napraviti kako treba.”
Likovi su ono što pokreće ovaj roman. Živopisni su, posebni, toliko različiti da je užitak okretati stranice, jedva čekajući što će neki od njih napraviti i izgovoriti. Od slabih muškaraca, preko brbljavih i sveznajućih susjeda pa do hrabrih i divljenja vrijednih žena. Ovo je fikcija, ali ovako je bilo. Ovako su društva funkcionirala. I koliko god volimo misliti da smo puno odmakli, nažalost neki su umovi i dalje ograničeni na ovaj način, mnogi muškarci i dalje smatraju da je ženama mjesto isključivo u kući, a nekima je i dalje najvažnije što selo misli i što će netko drugi reći. I zato su Euridice i Guida heroine koje su se u to doba rijetko mogle pronaći, žene kojima se treba nakloniti i odati poštovanje jer su se odlučile suprotstaviti, svaka na svoj način, jedna bučnije i javno, druga u pozadini, ali jednako lukavo, možda i promišljenije i pametnije.
Ovaj je roman užitak za čitatelja, jedan od onih koji nam pruža sve. Humor, ironija, cinizam, ali i tuga, nepoštenje, često i srcedrapajući trenuci. Otputovat ćete u Rio, osjetiti ga, doživjeti, zavoljeti. Mogao bi vam se i zamjeriti jer je surov, brutalan i nemilosrdan. Iako godinama udaljen, prepoznat ćete svoju okolinu u njemu i zapitati se, začuditi, možda i zabrinuti. Počeci feminizma iskaču s gotovo svake stranice, suptilni su, ali neprestano prisutni. Žene su prikazane na različite načine. Nije ovo samo hvalospjev onima koje su se odlučile pobuniti. Ovo je iznimno realan prikaz mnogih različitih profila i to je ono što ga čini toliko bliskim čitatelju. Kritika društva, razmišljanje o mogućnostima, važnost ženske solidarnosti, umjetnost, predivna umjetnost (posebice u obliku knjiga), sve su to teme koje je Batalha obradila u ovom remek djelu.
“Ono što je Euridice uistinu željela bilo je proputovati svijet svirajući flautu. Htjela je ostati vjerna brojevima i upisati studij strojarstva. Htjela je roditeljsku voćarnicu pretvoriti u trgovinu mješovitom robom, trgovinu mješovitom robom u dobavljačku tvrtku, a dobavljačku tvrtku u trgovački konglomerat. Ali nije znala da toliko toga želi.”
Ovaj će roman zauzeti posebno mjesto na mojoj polici. Jednog ću mu se dana vratiti.
Izdavač: Naklada Ljevak
Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić
