Recenzija Tamare Štiglić Vodopić: “Moja sestra, serijski ubojica”
R

“Kladim se da niste znali da se izbjeljivačem može prikriti miris krvi.”

Koliko ste daleko spremni otići za osobu koja vam najviše znači na svijetu? Jeste li u stanju prikrivati i ono najgore što se skriva iza nje? Čak i ubojstvo? Možete li razumjeti onoga tko to učini?

Ayoola je bila jako mlada kad je počinila svoj prvi zločin. Naime, Ayoola ubija svoje dečke, ali nikada je nitko ne ulovi. Zašto? Jer nije sama u tome. Od prvog ubojstva iza nje stoji njena starija sestra Korede te na taj način ove dvije kriminalke bježe od zakona, a muškarci oko njih stradavaju. Nema Ayoola nikakav poseban razlog, ali uvijek pronađe opravdanje. Korede je svjesna da ono što čini nije u redu, ali ne može si pomoći. Godine prolaze, Korede radi kao medicinska sestra u bolnici i uz nju i Ayoolu postoji još samo jedna osoba koja zna njihovu tajnu. Ali ta je osoba u komi te joj se Korede bez straha povjerava. Stvari se zakompliciraju kad Ayoola počne izlaziti s naočitim doktorom, Koredinim kolegom u kojeg je i sama zaljubljena. Hoće li Korede napokon progovoriti?

Iako tematski vrlo ozbiljan roman i brutalnih opisa, doživjela sam ga prilično ležerno. Čini mi se da je cijeloj problematici autorica vrlo neformalno pristupila te sam ga na taj način i čitala. Ali ona nije takva, ona je puno ozbiljnija. Tek kad bih zatvorila knjigu nakon nekoliko poglavlja, zapitala bih se je li normalno na taj način pratiti radnju i ne previše kritizirati glavne likove. Djevojke odrastaju u tipičnim patrijarhalnim uvjetima Nigerije, gdje im otac upravlja djetinjstvom i gdje se djevojčice nikada nisu osjećale prihvaćenima i svojima. Posljedice svega jasno se vide i u njihovim odabirima i odlukama kasnije u životu.

“Nismo se bojale oca onda kad je imao goste – tad je bio u svome najboljem izdanju. Mogle smo se smijati i igrati bez straha od kazne.”

Ono što mi je možda i najviše leglo u ovom zanimljivom romanu je stil pisanja. Neizmjerno su mi se svidjela kratka poglavlja koja su doprinijela njegovoj brzini i različitosti. Stalno se nešto novo saznaje, nema previše nepotrebnih opisa, a opet saznajemo sve što nam je potrebno. Stil je vrckav, rečenice su kratke te na trenutke imamo dojam da se ne nalazimo u toj konzervativnoj zemlji. Već nas u sljedećem poglavlju autorica čvrsto spušta na zemlju.

Ova priča ima i duboku moralnu pouku, koja isprva možda ne izlazi na vidjelo, ali ako se malo zadubimo u njen cijeli smisao, shvatit ćemo da se ovdje krije puno više od onoga što se nalazi na površini. Odnos između sestara je iznimno dobro opisan. Starija Korede, ona odgovorna, uvijek u drugom planu, možda i nije skroz onakva kakvom je doživljavamo. S druge strane, divlja i neobuzdana Ayoola možda u sebi krije i nešto više od te plitkosti kojom odiše. Njihova ljubav je očita, iako se u samom odnosu krije puno skrivenih i neizgovorenih predbacivanja, vrlo brzo se može prepoznati i ljubomora i zavist, ali i osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti. Odnos između njih dvije je sve samo ne običan. Ali uvijek čuvaju leđa jedna drugoj, koliko god poremećeno to ovdje bilo.

Rekla bih da ovaj roman skriva puno više od onoga što od njega dobijemo ako samo preletimo kroz ta kratka poglavlja i ne osvrnemo se za onime što nam žele reći. Kombinacija je satire i trilera, na trenutko iznimno duhovit i pomaknut, jedan posve drugačiji pristup temi serijskih ubojica na koje smo navikli. Moglo bi biti puno podijeljenih mišljenja oko njega, čak i posve oprečnih, ali ako ste se zaželjeli nečeg malo neobičnijeg i originalnog, mogao bi vam baš dobro sjesti.

Izdavač: Znanje

KONCEPT MAŽARspot_img

novosti

povezani članci