Kad uzmem knjigu u ruke, većinom imam neka očekivanja od nje. Često i sama stvorim predodžbu kakva bi mi trebala biti. Ponekad očekivanja budu opravdana, ponekad nažalost i ne, ali posebno je slatko kad ne znam što očekivati. Tada vrlo često dobijem i puno više.
Od Mletačkog sam sokola dobila jako puno. Zabavio me neizmjerno, nasmijao onako slatko, čak i iznenadio. Nisam se bila pripremila za takvo putovanje i pustolovinu, a upala sam u vrtlog događanja, brzine, originalnosti i inventivnosti. Uživala sam u tom izmišljenom svijetu budućnosti, imala osjećaj da sam u nekoj kompjuterskoj igrici u kojoj je sve moguće.
“Zalazak sunca nad Serenissimom Resurrectom bio je spektakularan kao i uvijek. Plovidba Mediteranom više-manje je garantirala spektakularne zalaske, bez obzira na godišnje doba. A naravno, slavne zlatne kupole same Nove Venecije hvatale su ružičaste zrake i pojačavale ih, pretvarajući čak i sasvim prosječan zalazak u lightshow. Luca je sve to vidio toliko puta da mu je bilo dosadno.”
Venecija budućnosti, sada imena Serenissima Ressurecta, jer Venecije kao takve više nema, ploveći je otok na kojem žive oni povlašteni, a drugima nudi razne usluge elitnog turizma. Oko nje nalaze se Lazzaretti, ploveći slamovi na koje su se sklonili svi koji su pobjegli od kopnenih vlasti. Tamo živi i Yoshitaka, mladi umjetnik koji mora prehraniti svoje brata i sestru blizance. Njegov je brat bolestan i Yoshitaka na sve načine pokušava doći do njegova lijeka. Igrom slučaja upoznaje bogataša Lucu koji je na meti ubojice te sa Serenissime bježi na Lazzarette. Njihov je susret bio sudbinski. Yoshitaka ne preza pred ničime kako bi spasio brata, a Luca u svom bijegu vrlo brzo biva privučen tim zgodnim mladićem indigo plave boje kose. Ono što slijedi igra je mačke i miša, uz mnoštvo zanimljivih i osebujnih likova, preokreta, predomišljanja i neodlučnosti.
Ako ste spremni za jednu malo drugačiju priču, nabrijanu i otkačenu, ali sa ozbiljnom temom u kojoj prepoznajemo bratsku ljubav i njenu jačinu, ako želite nešto neočekivano i pomaknuto, Mletački sokol vas neće razočarati. Budućnost kakvu autorica zamišlja nije nimalo optimistična, sve vrvi opasnostima, mafija i dalje postoji i jednako je zastrašujuća kao i danas. Megalomanija i razbacivanje novcem s jedne strane, a siromaštvo i preživljavanje s druge. Ali uvijek se nađe pojedinac koji će iskočiti iz mase, onaj koji će se odmetnuti i pokušati nešto promijeniti. Što pokreće glavne likove u ovom romanu? Je li to ljubav, strah ili osveta? Ili možda sve od navedenoga?
Ovo je prvi roman Milene Benini koji mi je dospio ruke, ali ako su svi drugi barem malo njemu slični, veselim im se jer me njen stil osvojio, a vrckavost i lakoća kojom piše odgovaraju mom čitalačkom ukusu. Posebno me se dojmilo što je sve toliko filmično te me podsjetilo na avantgardne filmove francuskog majstora J.P.Jeuneta i vrlo brzo prebacilo u taj paralelni svijet budućnosti. Ali ipak, najviše me oduševilo poigravanje hrvatskim jezikom, takva spretnost njegovim baratanjem, igra riječima te inventivnost u korištenju i stvaranju novih imena. Lingvist u meni je baš štreberski uživao.
Izdavač: Hangar 7
