“Kad sjediš na tribinama, hokej je najjednostavniji sport na svijetu. Tako je lako govoriti što je ekipa trebala napraviti kad znaš da ono što su učinili nije upalilo.”
Fredrik Backman uvijek iznenadi. Upoznala sam i nepovratno zavoljela njegovo pisanje preko Čovjeka zvanog Ove i Bakice. Onda je stigao Medvedgrad. I oduševio me na jednoj drugoj razini. Kao da ga je druga osoba pisala. Stilom i likovima nimalo sličan prije spomenutim djelima, ali porukama i poukama vrlo im blizak. Tada je stigla Britt-Marie i opet me vratila Oveu i Bakici. Kratke rečenice, britak i iskren jezik, crnohumorno, ali i vrlo potresno. I evo ga sad Mi protiv vas, nastavak Medvedgrada i ponovo navikavanje na to Backmanovo drugo ja, to njegovo ulaženje u svaki lik, približavanje njihovih mana i vrlina, okrutnu hladnoću švedske šume, ali i najokrutniju hladnoću ljudske duše. Fredrik Backman me još jednom uspio oduševiti.
Roman prati događaje nakon užasnog silovanja u malom gradu. Kevin, najveća hokejaška zvijezda, optužen je za silovanje prijateljice Maye Andersson i primoran je napustiti grad. Pridružuje se momčadi Heda, najvećim protivnicima Medvedgrada. Kevin više nije važan ovdje, ali važne su posljedice koje je ostavio na stanovnicima grada. Maya se više nikad neće osjećati potpuno sigurnom sama u šetnji ulicama, Kevinov najbolji prijatelj Benji bori se s vlastitim demonima i teško će si oprostiti što nije drugačije reagirao te večeri, kao i Mayina najbolja prijateljica Ana. Iznevjerili su ljude oko sebe. Mayin otac Peter i majka Kira udaljili su se, njihov je brak sada samo ljuštura. A Leo, Mayin mlađi brat, mora se dokazati, jer i on osjeća pritisak društva. Svi su pogođeni, nikoga ta tragedija nije zaobišla. Svatko pati na svoj način, svatko se s time različito suočava. Još će se mnogo toga događati na ovim stranicama, većinom ružnoga, nažalost.
“Ljude ne poznajemo dok ne saznamo njihove najveće strahove.”
Toliko sam emocija doživjela čitajući ovaj roman, stvarno je osebujan i poseban. Od tuge, ljutnje, potresenosti pa do nekakvog osjećaja ponosa i nade u ljude. Backman je tako dobro ogolio sve, pogodio je srž mnogih malih mjesta i onih koji u njima žive. Koliko predrasuda, koliko mržnje i predbacivanja, kao da se više nikada neće vidjeti. A svaki dan se susreću i vrlo dobro znaju tko o kome što ima za reći. I nije ih sram, oni tjeraju svoje i diče se onime što jesu. Alo nije sve uvijek crno i bijelo. Siva je vrlo snažna, prodite iz tih okvira i granica i pokušava senzibilizirati te zadrte i plitke umove.
Mi protiv vas roman je o mnogočemu. Nije samo prikaz tih jednostavnih umova koji znaju samo pričati o hokeju i ne vide dalje od paka i hokejaških rukavica. To je priča o snazi prijateljske i obiteljske ljubavi, o jačini i važnosti praštanja i prihvaćanja drugačijih, makar skriveno. Jer kad tad svi shvate da ljudi griješe, da nisu svi isti i ne razmišljaju na jednak način. Različita vrsta glazbe, hobiji kojima se posvećujemo, ljudi koje odabiremo voljeti. Treba otvoriti oči i srca i shvatiti da nismo jedini na svijetu, da treba prihvatiti one koji su nam najbliži.
“Većina nas i ne zna za kakve smo sve grozote sposobni. Kako bismo i znali dok nas netko dovoljno ne izazove? Tko ima pojma koliko opasni možemo biti dok netko ne zaprijeti našoj obitelji?”
Puno nam je toga Backman ovdje servirao, lijepo gradi priču i još nam detaljnije prikazuje probleme koji se događaju o ovom gradiću, muke s kojima se njegovi stanovnici susreću. Svako toliko nas upozorava da će se nešto dogoditi i kad već pomislimo da je to samo usputno, suoči nas s takvim krajem da ga nismo mogli ni zamisliti. Nevjerica, šok i čuđenje. Zašto si to morao tako napraviti? Jesi li htio pokazati da kazna stigne one koji ne popuštaju, koji ne vide dalje od svojih uvjerenja i osuđivanja? Ili si htio ukazati da oni najmanje krivi vrlo često stradaju? Zašto si nas opet ostavio sa suzama u očima?
Backmanovi su likovi iznimno životni, stvarni i realni. Zaljubit ćete se u mnoge od njih, ali mnoge ćete i voljeti ne voljeti. Jer ovdje je opisan život, sa svim svojim nedaćama, ružnim i lijepim stvarima. A mi biramo čiju stranu uzimamo i koliko ćemo nekoga razumjeti, a koliko možda i osuditi.
“Nemogući je dio posla, naravno, to što vođa može voditi samo dok ga netko slijedi, a reakcija ljudi na vodstvo je uvijek ista: ako mi tvoje odluke pogoduju, pošten si, a ako mi te iste odluke naštete, tiranin si.”
Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić
