ZTC

Kada bi me netko zamolio da mu navedem knjigu koja me do sada najviše dotakla i obilježila, na koji god način, moj bi odgovor glasio “Male žene”. Je li to zato jer sam ih prvi put čitala u najosjetljivijem životnom razdoblju, tinejdžerskim godinama, kad sam se uspjela povezati s mnogim likovima i sličnim problemima koje sam posebno subjektivno doživjela? Je li to zato jer ovaj roman mogu raščlaniti na toliko dijelova i svaki od njih zasebno komentirati? Je li to zato jer je za mene ovaj roman jedan od zaista rijetkih klasika, predivna oda ženama i njihovoj snazi, jedan od onih koji može služiti kao udžbenik na nekim od najvažnijih predmeta ili kolegija? Zbog svega navedenog odgovor je “Male žene”.

Male žene” su četiri sestre, Meg, Jo, Beth i Amy March, svaka toliko različita, koliko izgledom, tolikom i duhom, ali i jako povezane. Radnja ovog romana prožima se preko petstotinjak stranica kroz koje se smijemo, tugujemo, ljutimo i odrastamo uz ove četiri fascinantne mlade dame. Obitelj March živi u saveznoj državi Massachussets, mirnim životom u skladnom domaćinstvu kojim upravlja njihova pametna i dobrodušna majka.

Prvi zvuk koji bi začule ujutro bio je njezin glas, dok bi pjevajući poput slavuja obavljala kućanske poslove, a isti ih je vedar zvuk ispraćao na počinak svake večeri. Djveojke se nikad nisu osjećale prestarima za njezinu uspavanku.”

Otac je vojni kapelan koji služi u Američkom građanskom ratu te su žene one koje drže sve strane njihova imanja. Od njihovih mladenačkih dana pa sve do odraslih godina pratimo odnose između sestara, upoznajemo taštu, ali dobroćudnu Meg, prgavu i tvrdoglavu Jo, sramežljivu Beth i finu i uglađenu Amy. S djevojkama dijelimo i trenutke prvih ljubavi, razočaranja, danih obećanja i propuštenih prilika. I mi odrastamo s njima.

Ovo je još jedna od onih knjiga o kojima se može danonoćno razgovarati. Svatko će je doživjeti na svoj način, ovisno o razdoblju života u kojem se trenutno nalazi. U jednom će trenutku suosjećati s nekom od sestara, u drugom će joj predbacivati. Znam da sam uvijek imala takav odnos prema Jo, meni najdražoj junakinji ove velebne priče. Zašto? Vjerojatno jer sam se prepoznala u njoj i vidjela neke stvari koje nisam htjela vidjeti. Ne radimo li to uvijek? Možda je to i jedan od razloga zašto se s nekim književnim junakom više povežemo. Kao s Elizabeth Bennet, glavnom junakinjom Ponosa i predrasuda, još jednom heroinom koja se nalazi visoko na listi meni najdražih ženskih junakinja. Čak mogu i povući poveznicu između ova dva romana, smještena na različitim kontintentima, ali u približno isto vrijeme, dva “ženska”
romana, u kojima, iako upečatljivi, muškarci igraju samo sporednu ulogu.

Dopustite ovoj priči da vas uvuče u svu svoju ljepotu, možda pomalo idealiziranu za današnje doba u kojem se mnoge obitelji razlikuju od ove velike, složne družbe. Neka vam zagrije srca i natjera na promišljanje, možda o sebi, ali i odnosima s drugima. Priuštite si nekoliko slobodnih večeri, skuhajte topao napitak, pokrijte dekicom i otputujte u devetnaesto stoljeće, u hladan i miran Massachussets te pokucajte na prozor sestrama March, ili se nagnite na ogradu preko puta njihove kuće i diskretno promotrite veselje i ljubav koje obitava u toj predivnoj obitelji. S pravom jedan od najvećih klasika
američke, ali i svjetske književnosti, roman koji je u mnogim stvarima puno ispred svog vremena i to je ono što ga čini nezaboravnim.

Na svijetu je mnogo onih koji te mogu voljeti, a dok onaj najbolji ne naiđe i ne nagradi te svojom ljubavlju, pokušaj se zadovoljiti ljubavlju oca i majke, sestara i braće, prijatelja i dječice.”

Izdavač: Iris Illyrica

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić 

Kancelarija bar