“Istina je složena. Nikad ne možemo znati sve o drugoj osobi.”
Volim ovakve romane. Iskrene, životne, pune neke radosti koju osjećam dok čitam, iako obrađuju prilično ozbiljne probleme. Osvojila me Bernadette, iskrena, britkog jezika, ponekad i nemilosrdna u svojoj izravnosti, ali i ranjiva, potištena i tjeskobna. Ona je stvarna, ne glumi i ne skriva se iza svoje privlačne vještine. Jedna je od onih ljudi koji progovore prije no što promisle, i zato je mnogima trn u oku. Daleko je Bernadette od savršenosti, ali svima bi nam bilo puno bolje kad bi se više osoba oko nas tako ponašalo. S njima znate na čemu ste, ili ih prihvaćate ili ne. Nema pretvaranja, a nakon toga šaputanja iza nečijih leđa.
Bernadette Fox živi u Seattleu sa svojim suprugom Elgijem, kćeri tinejđerkom Bee i psom Sladolinom. Ne slaže se s nikime. Ne podnosi svoje susjede, sve joj smeta, nikako se ne može priviknuti na kišovit Seattle, a o susjednim Kanađanima bolje da ni ne počne pričati. Nesprestano je u nekakvim pregovorima, uzalud se buni, ali ne odustaje od svojih nauma. Bernadette nije ono što mnogi misle da je. Ona je talentirana pedesetogodišnja arhitektica, koja se odrekla karijere zbog privatnih razloga. Sve bi dala za svoju jedinicu Bee i ona je jedna od rijetkih osoba koja sa svojom majkom može provesti dulje od deset minuta na jednom mjestu.
“Mama mi nikad ne dopušta da sviram u autu, jer se boji da bi se netko mogao zabiti u nas, a flauta me probosti i zakovati za sjedalo.”
Bee je jedna od rijetkih koja ju zaista i poznaje. Ona vidi njenu ljepšu stranu i uvijek ju je spremna braniti. Elgie je dobar suprug, ali vječno zaposlen. Razumije svoju mušićavu suprugu, ali joj se svejedno ne posvećuje dovoljno. Doduše, ni ona njemu. I tako funkcioniraju. Sve dok se stvari pomalo ne počnu mijenjati. Bee je primljena u internat, a Bernadette ne zna kako se s time nositi te malo pomalo njeno “ludilo” počinje izlaziti na površinu. Komunicira isključivo s mladom Indijkom preko kompjutera, u toj mjeri da više sama neke osnovne radnje ne obavlja. Povlači se u sebe, svađa sa susjedama, uvjerena je da je netko slijedi i panično se boji putovanja na Antarktiku na koje se trebala otisnuti sa svojom obitelji. Bernadette poduzima korake koji će promijeniti živote svima koje poznaje. Bernadette nestaje.
Previše bih rekla kad bih nastavila s radnjom. Roman me stilski osvojio. Dijelovi su pisani u epistolarnoj formi, a sve je skupa toliko zabavno da se pitate želite li uopće doći do kraja. Likovi su stvarni, možete ih smjestiti u svoje susjedstvo, karakterizacija je izvrsna i jako smo dobro upoznati ne samo s glavnim, već i mnogim upečatljivim sporednim likovima, važnima za cijelu priču. Duhovito, iskreno, maštovito, luckasto. Događat će vam se da birate strane. Malo ćete podupirati Bernadette, malo razumijeti Elgija, kasnije ćete možda i mijenjati mišljenje. Nećete uvijek razumijeti svaku njihovu odluku, ali ćete se truditi sagledati ih iz različitih kuteva.
Roman je jako duhovit i na trenutke sam se i na glas smijala Bernadettinim izjavama i postupcima. Ali neka vas to ne zavara. On progovara o mnogo težim temama. Obrađene su razne situacije koje mogu zadesiti jednu obitelj, mladu ženu koja ima određenu viziju svoga života, ali joj se počnu događati stvari koje nikako nije uklopila u taj “savršeni” paket. Nesigurnost, strahovi i gubljenje povjerenja samo su neke od svakodnevnih tema koje je autorica jako elegantno ubacila u svoj tekst. Nije Bernadette jedina koja je prepuna pitanja i nedoumica. Njena susjeda Audrey također je primjer žene koja čini pogrešne stvari zbog održavanja dobre slike izvana. Mnogo je pogrešaka ovdje, neke će se jedva ispraviti.
Nakon što pročitate Bernadettinu priču, zastat ćete i zamisliti se. Probat ćete se sjetiti situacija u kojima ste pregrizli jezik jer niste htjeli biti preiskreni, trenutaka kada ste mogli drugačije postupiti, možda i tajni koje nikome niste povjerili. Zapitajte se kako živite svoj život. Kome odgovarate, jeste li sretni i možete li nešto promijeniti prije nego što bude prekasno.
Ovaj nas roman možete prosvijetlili na mnogo načina, otvoriti oči i natjerati nas da sagledamo svijet iz neke druge perspektive. Bismo li nešto mijenjali? Ako da, što čekamo?
Iako me prva polovica romana doslovno zalijepila za stolicu i ne nalazim joj nikakvu zamjerku, drugi mi je dio bio mrvicu razvučen i nedostajalo mi je one vrckavosti s kojom je autorica započela. Ali i to ima smisla. Drugi je dio puno više misaon, bavi se upoznavanjem samoga sebe i odlukom koja bi svima mogla promijeniti život. Priznajem, u nekom sam trenutku malo i sudila, ali na kraju je sve sjelo na svoje mjesto.
“Evo jedne činjenice o mami: lako je uzrujaju sitnice, ali je sjajna u kriznim situacijama. Ako joj konobar ne donese vode nakon što ga je triput zamolila, ili ako zaboravi sunčane naočale, a pojavi se sunce, čuvaj se! Ali kad se dogodi nešto uistinu loše, ufura se u vrhunsku mirnoću.”
Pogledajte oko sebe i potražite svoju Bernadette. Mislim da bi je svatko trebao imati u životu pa makar i u manjim dozama.
Izdavač: Mozaik knjiga