Sve što ste novoga čuli o vampirima, zaboravite. I vratite se na početak. Vratite se u 1897. kad je Bram Stoker napisao najpoznatiji roman o najužasnijem vampiru svih vremena, Grofu Drakuli, plemiću koji je sijao strah Europom, čudovištu koje je okupljalo svoje podanike tako suptilno i pokvareno da je već bilo kasno kad bi netko primijetio promjenu na svojim voljenima. Češnjak, raspelo, posvećeni metak, Sunčeva svjetlost. Sve vrijedi i sve pripremite, trebat će vam i za ovaj roman. Toliko bi vas mogao obuzeti da ćete s lakoćom biti prebačeni u to vrijeme, putovati brodovima i upoznati skrivenu Rumunjsku i Transilvaniju, narode poput Cigana i Slovaka, te jedan stari London i njegove ulice. Možda je do mene i činjenice da me zaista fascinira taj svijet vampira, bio on izmišljen ili možda ipak počiva na nekim istinitim legendama, ali ovaj me roman oduševio. Prije puno sam ga godina krenula čitati, ali i odložila. Očito nije bilo vrijeme. U međuvremenu sam pogledala film koji me opčinio, svojom umjetnošću, glumcima i tom pomaknutom temom. Ali većinom ipak bude tako, roman je bolji. Roman je toliko detaljan, toliko zanimljiv da ga ne možete odložiti u trenutku kad dođe vrijeme da mu se posvetite.
“Nadalje, postoje stvari koje mu smetaju, poput češnjaka koji nam je već poznat; a što se tiče posvećenih stvari, kao što je ovaj simbol, raspelo, što se nalazi među nama cijelo vrijeme dok raspravljamo. On je ništavan prema njima i u njihovoj prisutnosti staje na što veću udaljenost i zašuti uz poštovanje.”
Jonathan Harker putuje u Transilvaniju, upoznati Grofa Drakulu i otkriti više o tom fascinantom dijelu Europe. Jonathan putuje iz Munchena preko Budimpešte u Bistricu i fasciniran je okolinom kojom se kreće. Sve mu je zanimljivo, ljudi su susretljivi i veseli, osim kad shvate kod koga on to zapravo ide. Iako nisu preočiti, Jonathan odmah shvaća da ni sam zapravo ne zna u što se upušta. Dolazi u dvorac i upoznaje Grofa te se s početka sve čini normalnim. Odjednom Jonathanu je jasno da je zarobljenik i da neće moći izaći iz dvorca. Razne se stvari počinju događati, a Jonathana sustiže nesretna sudbina. Paralelno pratimo Jonathanovu zaručnicu Minu i njenu prijateljicu Lucy, Lucyna zaručnika Arthura, psihijatra Sewarda koji radi na neobičnom slučaju oboljelog pacijenta te nakon nekog vremena upoznajemo i doktora Van Helsinga, čuvenog lovca na vampire. Osim Sewarda, nitko još nije ni svjestan što se zapravo događa. Van Helsing je zabrinut, sve mu je ovo jako poznato te strahuje da će se samo gore stvari početi događati. Nažalost, u pravu je. Iako se Jonathan izvukao iz svoje gotovo fatalne bolesti, Lucy je ona koja postaje metom podlih vampira. Svake joj se noći prikadaju i sišu krv i to čine toliko elegantno da ni sam Van Helsing ne prepoznaje odmah o čemu se radi. Ubrzo počinje bitka za preživljavanjem, svima je jasno koje su Drakuline namjere te se hrabri prijatelji moraju složiti i raditi jedan uz drugoga.
Roman je prepun opisa, Stoker toliko vjerno dočarava razdoblje o kojem piše da čitatelj zaista ima osjećaj da je i sam dio te pustolovine, nezaboravne avanture koja je sigurno bila uzor mnogih modernijim djelima. Ali čitajući Drakulu, često ni nemamo osjećaj da se radi o štivu starom više od 120 godina. Fascinantan je način na koji je sve prikazano. Drakula je u pozadini, a sve je o njemu. Pojavljuje se manje od svih ostalih likova, ali cijelo je vrijeme prisutan. I čitatelj ga može osjetiti, može čuti zavijanje vukova i lepetanje krila šišmiša po prozoru. Ovo je pravi horor, napet i spor, atmosfere toliko opipljive da vas jeza neprestano hvata. Nije vam dosta i morate okretati stranice, neprestano očekujući što će se dogoditi. Kolika je njegova snaga? Ogromna, i psihička i mentalna. Toliko je jak da se čudite kako je itko uopće živ u njegovoj okolini. Zanimljiv je i način na koji ljude pretvara u vampire. Nema ovdje brzinskog pretvaranja, tu se radi o sporom uživanju u ljudskoj krvi i postepenom propadanju nečijeg tijela.
“Odjednom je jednim skokom upao u sobu, prošavši pokraj nas prije nego što je itko uopće mogao podići ruku kako bi ga zaustavio. U tom je pokretu bilo nečega tipičnog za panteru, nečega toliko neljudskog da nas je šok zbog njegova dolaska naizgled sve otrijeznio.”
Roman pratimo kroz dnevnike glavnih likova te pisma koja izmjenjuju. Taj mi je način pripovijedanja bio iznimno privlačan jer roman dobiva na dinamici. Stvari su sagledane iz različitih kuteva i na taj način nam je sva ta strahota još bliža. Kraj je neočekivan i nevjerojatan, pomalo i fascinantan. Zanimljivo je da vam i sama priča postane toliko fascinantna, kao da ste zavedeni riječima i kao da na vas djeluje neka viša sila.
Klasici se s razlogom nazivaju klasicima, a Drakula je jedan od onih koji jednostavno ne smijete zaobići. Zaboravite na moderne vampire, romantiku i klišeje. Ovo je uvod svemu, ovdje se saznaju razne priče, folklor i motivi. Nakon čitanja ovog romana zapitat ćete se je li moguće da je nešto od ovog i istina. Tko to zna, ljudi ne govore sve, ljudi se boje i sigurno je mnogo toga ostalo skriveno u visokim i gustim šumama Transilvanije, iza zidova velebnog Drakulina dvorca.
