Recenzija Tamare Štiglić Vodopić: “Demon školske knjižnice”
R

Ne mogu reći da prečesto posežem za dječjom literaturom, ali kada se uhvatim takvog štiva, zaista rijetko pogriješim. I podsjetim samu sebe da bih to trebala češće činiti. Demon školske knjižnice me podsjetio na osnovnoškolske dane kada sam gutala detetivske knjige. Pet prijatelja, Koko i njegove dogodovštine iz pera Ivana Kušana i dječji romani Pavla Pavličića bili su nezaobilazno štivo prije spavanja. Nisam ih se mogla zasititi. Morea Baničević je uspjela, vratila me u djetinjstvo.

Ekipa dvanaestogodišnjaka broji dane do kraja nastavne godine. Dosadno im je, čekaju ljeto, odlaske na more u avanture i razbibrigu koju u tim godinama jedino ljeto može donijeti. Kada kazneni zadatak nastavnika hrvatskog jezika zadesi Florijana, odnosno Zubu, simpatičan dječak i njegovi najbolji prijatelji bivaju uvučeni u pustolovinu koju su oduvijek čekali. Iako prestrašeni, ipak su oni tipična djeca koja u misterijama prvenstveno vide nešto uzbudljivo, a tek onda opasno. Pustolovine Toma Saywera skrivaju tajnu poruku koja će ekipu tjerati sve dalje i dalje. Još nekoliko poruka nalazi se u različitim knjigama, a samo otkriće je i više nego zapanjujuće. Što skriva potpis S.P. na kraju svake poruke, koliko se tajni krije u tih nekoliko rečenica?

U ovome romanu pronašla sam sve što volim kod dječjih detektivskih priča. Grupu djece različitih osobina, svatko toliko osebujan da se o njemu samome može napisati knjiga. Zagonetne poruke koje su me tjerale da čitam dalje i pročitam knjigu doslovno u pola večeri, kao što sam davno činila. Zanimljiva otkrića koja nam autorica svako toliko servira, ne dopuštajući nam da na trenutak predahnemo. Sporedne likove koji se ne zaboravljaju – jednu strašnu knjižničarku koja možda ipak nije toliko strašna, jednu dosadnu mlađu sestru i jednog izgubljenog dječačića. Ali ono što je mene već u prvom poglavlju osvojilo, to je jezik. Igra riječima, novotvoreni izrazi, rime, nadimci i pošalice, ova knjiga jednostavno pršti jezičnim novotarijama i izmišljotinama. Užitak je vidjeti koliko mašte i kreativnosti leži u nekim ljudima i način na koji je autorica svoj dar pretočila na papir je fascinantan. Mrklja je lik koji neprestano nešto dobacuje, stvara neki svoj jezik, vrlo često i iritira vlastite prijatelje. Mene je oduševio. Svako toliko sam se slatko nasmijala njegovim neprestanim upadicama. Odnosi između likova su općenito jako dobro razrađeni, a djeca su prava djeca, znatiželjna, prkosna i neustrašiva.

“Kad je Zara završila s pričom, djed je izgledao kao da ga je netko udario daskom po glavi. Nije mogao vjerovati da današnja djeca imaju toliko mašte. S druge strane, Priča je bila odviše luda da ne bi bilo bar malo istine u njoj.” 

Ovo je tek prva pustolovina ove simpatične šestorke. Otis, Zubo, Mrlja, Inka, Boris i Zara su neki novi klinci, ali toliko podsjećaju na one stare, svima nama drage klince. Vjerujem da će me svi daljnji nastavci također ovako uvući u svoju priču i bez sumnje ću posegnuti za njima. Knjige nas stvarno mogu odvesti na razna mjesta, kroz prostor i vrijeme, a ovo je pravi primjer takve knjige.

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

Izdavač: Hangar7

 

KONCEPT MAŽARspot_img

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime
Captcha verification failed!
Captcha korisnički rezultat nije uspio. molimo kontaktirajte nas!

novosti

povezani članci