“Svi ljudi izgledaju jednako kad su goli. Ili gotovo goli. Na kupalište učaze stomatolozi, odvjetnici, kućanice i policajci kad nisu na dužnosti, no u bazenu su to samo tijela koja se razlikuju po količini likre u kupaćim kostimima.”
Nikad nije kasno. Za ljubav, prijateljstvo, za nešto što nas veseli. Mnogi će se pronaći u ovom romanu, ili prepoznati nekog sebi dragog. Ova nas priča podsjeća da uvijek vrijedi boriti se za ono do čega nam je stalo jer se iz toga može izroditi nešto što nikada ne bismo očekivali. Možda upoznamo svoju srodnu dušu, možda shvatimo koliko nam netko znači, a možda uvidimo da nismo toliko sami kako ponekad mislimo.
Rosemary je osamdesetšestogodišnja udovica koja je većinu svog života provela na otvorenom bazenu londonske južne četvrti Brixton i ne može zamisliti dan bez plivanja u njemu. Za njega je vežu najljepši dani provedeni s prvom i jedinom ljubavi Georgeom, njenim voljenim suprugom kojeg je izgubila prije dvije godine. Kada čuje da će bazen zatvoriti, odluči uzeti stvari u svoje ruke i poduzeti sve kako bi to spriječila. Mlada Kate, novinarka lokalnih novina, mora se posvetiti toj vijesti. I to će joj promijeniti život. Kate je nesigurna, osamljena djevojka koja je u London došla s velikim snovima od kojih se nijedan još nije ostvario. Najviše je muči taj osjećaj samoće, ali nakon što upozna Rosemary i nekolicinu njenih prijatelja s bazena, njen se život počne mijenjati. Ustrajni u svom naumu, stanovnici tog živopisnog dijela Londona na sve moguće načine pokušavaju spriječiti zatvaranje bazena. Naravno, ne polazi im sve od ruke, razočarenja su prisutna, tuga i nevjerica, ali osjećaj za zajednicu samo sve više jača. Istodobno pratimo i priču kako su se Rosemary i George upoznali i sve se više vežemo za tu zanimljivu staricu i jasno nam je što joj bazen predstavlja. Izgubila je ljubav svog života, ali uspomene su još uvijek ovdje. I ne smiju nestati.
Ovo je priča o životu i onome što život čini, a to su sreća, ljubav i tuga, gubitci i posebni trenutci, prijatelji i obitelj. Mnoge su slične sudbine ispričane, ali svaka od njih je nova i nadahnjuje baš na pravi način. Bazen nas podsjeća na važnost zajednice i osjećaj pripadnosti nekome i negdje. Trebamo se malo ogledati i shvatit ćemo da nije sve tako sivo i da se oko nas nalaze ljudi koji nas vole i cijene. Moramo izaći iz svoje sigurne zone i ponekad se suprotstaviti i reći ne. Život ne čeka, on nam se odvija pred očima i na nama je na koji način ćemo ga iskoristiti. Ovo je pravi “feel good” roman, lagano se čita, zanimljivo je napisan, kratkih poglavlja u kojima se izmijenjuju likovi te čitatelj neprestano saznaje nešto novo. Rosemary je nit vodilja. Ta će vas starica osvojiti, njena srčanost i upornost, ustrajnost u onome što si je zacrtala, a ako ste barem malo romantični, njena će vas ljubavna priča oboriti s nogu.
“Nikad se ne nemoj ispričavati, kaže, s vatrom u očima. Nikad se nemoj ispričavati za osjećaje. Nikad se nemoj ispričavati za zaljubljenost. Ja nisam nikada. Ni za jedan jedini dan.”
Roman obiluje lijepim citatima i rečenicama koje ćete sigurno zapamtiti. Ovo je ujedno jedna od onih priča koje bi idealno izgledale na filmu i jedva čekam njenu ekranizaciju.
Izdavač: Stilus knjiga
