Nije jednostavno reći da je roman koji se bavi holokaustom te možda i najgorim koncentracionim logorom ikada, Birkenauom, lijep. Ali Tetovirer iz Auschwitza je jedna topla priča koja budi nadu, tjera suzu na oko i izbacuje sav prkos koji se u nama skupljao.
Istinita priča o mladom Slovaku Laliju, iznimno inteligentnom i snalažljivom židovu koji zahvaljujući svom znanju uspijeva preživjeti strahote koje su zadesile sve oni koji u to doba nisu određenim karakteristikama odgovarali bolesnim pojedincima. Upoznajemo ga 1942. kad ga dovode u logor koji još nije u potpunosti ni dovršen te vrlo brzo dobiva posao tetovirera brojeva na ruke došljaka iz mnogih europskih zemalja. Poznavanje mnogih stranih jezika je bila velika prednost Laliju u mnogim situacijama u kojima se našao.
Lali je dane provodio na poslu, koristeći sve privilegije kako bi barem na trenutak pomogao svojim prijateljima, dijeleći im ostatke hrane te malo pomalo i trgujući kako bi svima olakšao nemilosrdne dane. Usred svega, upoznaje mladu sunarodnjakinju Gitu te se zaljubljuju na prvi pogled. Lali na razne načine pokušava vrijeme provoditi s Gitom te se koristi i podmićivanjem i potplaćivanjem stražara koji se, začudo, ne protive tim njegovim željama. Naravno da mu nije lako kao nikome, velika je odgovornost na njegovim leđima jer svi od njega nešto očekuju, ljubav ga tjera činiti riskantne stvari, često je prebrz na jeziku pa se mora izvlačiti iz neugodnih situacija, ali to mu svaki put i uspije.
Nevjerojatno je kako je ova istinita priča na trenutke čak i bajkovita te čitatelj ne može ni zamisliti da se nešto ovakvo uopće moglo dogoditi unutar tih okrutnih i hladnih zidina. Mnogi joj i spočitavaju taj možda i prepozitivan ishod i nevjerojatnost, ali mislim da je ponekad potrebno i nešto lijepo opisati i odmaknuti se od najgorih scenarija, iako Heather Morris nije ni to preskočila. Fascinantno je što je sve Laliju pošlo od ruke, kako je izbjegao većinu kazni, a i samu smrt, a nije se skrivao i nije šutio te nije uvijek držao glavu pognutom. Mislim da svaki čitatelj iz pozicije toplog kreveta ii udobne fotelje smatra da bi se isto ponašao u toj situaciji, ali stvarnost je jedno, a riječ na papiru drugo. Hrabrost je ono što krasi Lalija, uz njegovo veliko srce i nesebičnost. Hrabre su bile i djevojke koje su mu pomagale, pa čak i radnici koji su, doduše, zarađivali za svoje pomaganje, ali nikada nisu okrenuli glavu na njegove vapaje.
Nisam čitala mnogo romana ove tematike, ali sam odgledala jako puno filmova i većinom su to teške drame, uz poneki svjetliji primjerak koji pokazuje neku barem na trenutak optimističniju stranu, a to je ono što nam treba, tračak nade da je netko unutra bio pa barem na 10 minuta sretan, voljen i zagrljen od nekog im dragog.
Izdavač: Fokus na HIT
Foto: Ivor Mažar
Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić