ZTC

I opet mi se to dogodilo. Knjiga od sto stranica, a izgovoreno više nego u puno debljima. Izraženo kratkim rečenicama, misaonim crticama i radnjom nad kojom se zamisliš. Nije to ništa novo, ništa revolucionarno, ali baš pogađa. Ne znaš kako se postaviti, koliko razumijevanja imati, trebaš li kritizirati. Ili samo pustiti. Jer to je život, ponekad okrutna igra u kojoj često netko bude povrijeđen.

Herve Joncourt francuski je trgovac svilom, koji polovicom 19.stoljeća otputuje u Japan kako bi nabavio jajašca dudova svilca nakon što bolest zaprijeti njegovu uzgoju u Europi. Herve je oženjen i Helena ostaje u njihovoj Provansi, vjerna svome suprugu. Nije Herve ni zamisliti mogao što će ga zadesiti u Japanu. Tko bi mogao uopće pomisliti da će u toj zatvorenoj, strogoj zemlji, u kojoj stranci baš i nisu omiljeni, sresti ženu koja će mu promijeniti život. Taj će ga fatalan susret, toliko neobičan i intiman obilježiti za cijeli život. Više nikad ništa neće biti isto.

“Znate li da je Japan pradavna zemlja? Njegovi zakoni su pradavni: kažu da postoji dvanaest zločina za koje je dopušteno čovjeka osuditi na smrt. Jedan od njih je i nošenje ljubavne poruke vlastite gospodarice.”

Predivno napisana, ritmična i muzikalna, pomalo poput dugačke pjesme, Svila nam dopušta da uronimo u njenu tajnovitost i senzualnost. Sve je obavijeno velom tajni, a to je čini još privlačnijom. Daleka putovanja, zabranjeni susreti, netrpeljivost pripadnika te nepoznate kulture, nepoznavanje običaja. Sve je nekako na dohvat ruke, ali istovremeno tako udaljeno. I tjera nas da posegemo za još, da vidimo do kuda ide, koliko ćemo i sami izdržati. To se sve i događalo tih davnih godina u Japanu, tko zna u kakve su sve moralne dileme mnogi putnici dolazili suočeni s nečime potpuno novim i neobičnim, a zabranjenim.

Ovo je univerzalna priča o muškarcu i ženi i braku koji očito ne funkcionira, ali čak ne namjerno. Nestalo je strasti i žudnje, nečega jednostavno nedostaje. Ali do tog fatalnog trenutka, nitko toga nije ni bio svjestan. Ima li smisla ostati, čekati i nadati se? Suočeni s prijevarom koja je očito nešto mnogo više od samog tjelesnog susreta.

“Čudna je to bol. Umirati od žudnje za nečim što nikada nećeš doživjeti.”

Mene je ovaj roman duboko potresao, uzdrmao i ostavio punu pitanja. Idealan je za rasprave, povlači mnoga pitanja, morala, nevjere. Možemo li imati razumijevanja, opravdati, sagledati sve strane ili suditi? Vjerujem i da neće svima leći, prvenstveno zbog njegova stila i pomalo misaonih rečenica. Ali one koje dotakne, dotaći će zauvijek.

Izdavač: Vbz

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

 

Kancelarija bar