Australija me oduvijek privlačila, ima mi nešto u toj zemlji, tako udaljenoj, odvojenoj, tajanstvenoj. Da ne govorim o australskom naglasku 🙂 Još me prije nekih petnaestak godina Colleen McCullough odvukla tamo i zaljubila sam se u njene Ptice umiru pjevajući i Tima. Liane Moriarty me svakim novim romanom sve vise intrigira i odvlači u australske megagradove Sidney i Melbourne. Ali Jane Harper me u potpunosti zaokupila jer mi je prikazala baš tu tajanstvenost Australije, njenu pustoš i ne tako lijepu stranu. Prošle sam godine pročitala Silu prirode, njen drugi roman s kojim je pridobila moju pozornost. Kasnije sam čula da je Suša i bolja. I zaista jest, barem meni.
Atmosferično, sporo, potpuno neopterećeno trenutnim ludilom ultrabrzih trilera u kojima svaka stranica čuva neki preokret i servira novi šok. Ovaj nas roman uvlači, ne daje nam disati, njegova klaustrofobija je toliko opipljiva da stvara tjeskobu i okreće želudac.
Na samom početku upoznati smo s glavnom temom romana. Dogodilo se ubojstvo u Kiewarri, zaboravljenom gradu farmera i onih koji nisu uspjeli pobjeći iz njene sumornosti. Ubijena je žena i njen sinčić, brutalno, mučno. Otac je pronađen prosvirane glave te proglašen glavnim sumnjivcem. Samo je jednogodišnja djevojčica preživjela. Zašto? Ako je otac odlučio pobiti cijelu obitelji i sebe, zašto je na životu ostavio jedinu osobu koja mu se ne može suprotstaviti u trenutku njegove pomahnitalosti? Grad je i inače zabit, mnogi bježe iz njega u potrazi za boljim životom. Ali prije nekog vremena ga je pogodila i suša, zbog koje njegovi stanovnici ne mogu normalno funkcionirati.
U grad stiže Aaron Falk, bivši stanovnik ovog grada, policajac koji je prije nekoliko godina otišao u Melbourne, pobjegavši od sudbine koja ga je zadesila. Smrt njegove najbolje srednjoškolske prijateljice nije nikada dobila svoj zaključak, ali njegovi su ga susjedi uvijek sumnjičili. I sada ga opet promatraju kao glavnog krivca. A muškarac prosvirane glave je njegov nekadašnji najbolji prijatelj, onaj koji mu je priskrbio alibi za taj ružan događaj u prošlosti. Ali i Aaron njemu. Aaron biva protiv svoje volje uvučen u rješavanje ubojstva, ponovo sreće ljude koje se toliko godina trudio zaboraviti, kockice se pomalo slažu, novi dokazi pojavljuju i Aaron se približava šokantnom otkriću.
Kao i sa Silom prirode, uvjerena sam da mnogima ni Suša neće leći. Ovo nije triler s puno akcije i neprestanim bombardiranjima. Ovo je triler spore radnje, usredotočen na likove, njihove priče i moguće razloge zbog kojih bi mogli postati sumnjivci. Ali baš zbog toga, oni koji, poput mene, uživaju u polaganom otkrivanju počinitelja te žele sve pojedinosti, neće moći odložiti ovaj fenomenalan roman.
Jane Harper gradi napetost, iz pozadine ubacuje sumnje, tjera nas na razmišljanje i propitivanje. Čitatelj je uključen u samu radnju, svim se silama trudi otkriti tko može biti toliko okrutan da počini nešto tako odvratno. Nije mi se samo jednom okrenuo želudac, poneke su mi scene bile toliko teške za čitati da sam jedva čekala okrenuti stranicu, a opet nisam mogla odložiti knjigu. Ova mi je knjiga visoko podigla ljestvicu onoga što očekujem od krimića/trilera, sigurno je najbolji roman u svom žanru koji sam u dugo vremena pročitala i ne mogu dočekati novi roman ove talentirane spisateljice. Meni je ovo maestralno.
Izdavač: Profil
Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić