Recenzija knjige “Proroci fjorda Vječnost” autora Kima Leinea!
R

Ne susrećem se prečesto s tematikom skandinavskih zemalja, a posebice ne onom koja me vraća u 18. stoljeće i pripovijeda o pokrštavanju naroda još sjevernijih od Danske i Norveške. Knjige nisu samo sredstvo za zabavu i opuštanje. One nas i podučavaju. Možda nikada ne bih otvorila ni članak na internetu i upoznala se s ovom zanimljivom poviješću da me nisu privukli kratak sadržaj i mistična naslovnica ove neobične knjige.

Morten Falck je mladi teolog, svećenik koji iz rodne Norveške odlazi na studij u Dansku iz koje ga put vodi na misionarski rad pokrštavanja Inuita, divljih naroda Grenlanda. Morten upoznaje mnoge istomišljenike, sprijateljuje se, ali i svjedoči zvjerskim ponašanjima muškaraca koji ne biraju čime će se zabaviti na tom dalekom i hladnom putu. Nije ni on sam iznimka, iako propovijeda jedno, čini drugo, ali sve pod okriljem svoga nauma, približavanja divljaka Bogu. Na sjeveru žive divljaci, ali to nisu u potpunosti neuki ljudi koji poslušno slušaju što im došljaci nameću. Brzo se skupina individualaca odvoji te se počinju širiti glasine o bogatom fjordu imena Vječnost gdje bračni par Habakuk i Marija Magdalena predvodi nekolicinu istomišljenika te razvija vlastitu religiju, temeljenu na Marijinim vizijama i snovima. Kroz ovaj stranicama vrlo opsežan roman, upoznajemo mnoge likove od kojih svaki na svoj način postaje dijelom Mortenova puta. Madam Kragsted, Bertel, Abelone te posebice bračni par Inuita iskušavaju Mortena na razne načine.

Roman je podijeljen u tri djela kroz koje nas Leine maestralnim pripovjedačkim stilom, dugačkim rečenicama i uz mnogo slikovitih opisa doslovno uvlači u ledeno okruženje fjordova i hladnih mora. Napuštamo toplinu vlastitog doma i plovimo i putujemo dalekim zemljama te upoznajemo njihove običaje, gradske i kršćanske, seoske i nepokošene. Na trenutke su opisi toliko vjerni da čitatelj ima osjećaj da se nalazi u pozadini svih događanja te proživljava sve probleme i nedaće glavnih likova. Roman je težak, navodi na razmišljanja, često izaziva i gađenje i nevjericu. Na jednoj se stranici ljutimo koliko Morten može biti bezosjećajan i slijep u svojim gledanjima, s druge strane razumijemo da je i on neuk u nekim pitanjima te se moramo prisjetiti da ne čitamo roman smješten u moderno doba, već smo se preselili u 18.stoljeće o kojem kao laici ne znamo mnogo.

Pod okriljem crkve i opravdanjem dane misije, muškarci čine grozne stvari, uvjereni da je i to dio njihovog cilja. Žene su podređene, nemaju nikakvo pravo glasa te se moraju prepustiti tužnoj sudbini koja ih čeka pored takvih muškaraca. Divljake se na sjeveru promatra kao luđake koji trče goli i uzimaju žene kako i kad im se prohtije, a u isto vrijeme ti “čedni i bogobojazni” muškarci isto čine u svojim sobama. Zgrozile su me mnoge scene, ali Leine svojim nevjerojatnim umijećem pripovjedača tjera čitatelja na okretanje stranica i čini priču toliko zanimljivom da ne možemo prestati razmišljati o samom kraju i zaključku mnogih povezanih događaja.

Pripremite se na pustolovinu, nešto do sada novo i neotkriveno, ali i vrlo poznatu priču o sili prema onima koji ne razmišljaju isto i žive drugačiji život da se prilagode i pokore velikim kršćanskim pričama i običajima. To je jednako sjevernjacima i južnjacima, prisila Crkve da sve bude pod njenom kontrolom, vrlo često bez biranja sredstava, ali pod izlikom višeg cilja.


Foto: Ivor Mažar

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

Izdavač: Hena com

KONCEPT MAŽARspot_img

novosti

povezani članci