Ova knjiga privukla me odmah, naslovom, naslovnicom, sve se nekako lijepo poklopilo da knjigu u nakladi Poetike poželim imati u rukama čim prije. Prije nego vas uvedem u retke, donosim par informacija koje će vam dočarati o kakvom se štivu radi: Bližnji ti govore da postavljaš previše pitanja. U tvojoj se glavi uvijek nešto kovitla – ponekad sanjaš o tome da pritisneš tipku za isključivanje uma. Imaš dojam da si s drugog planeta. Ne uspijevaš pronaći svoje mjesto. Osjećaš se neshvaćeno. Opisuje li ijedna od ovih rečenica baš tebe? Ako je tako, zacijelo ćeš se prepoznati u profilu iznimno misleće osobe. Biti iznimnomisleći je zbilja zamorno, ali tvoj mozak – upravo taj koji previše razmišlja, pravi je dragulj. Njegova suptilnost, složenost i brzina kojom djeluje, zaista su zadivljujući a po snazi ga se može usporediti s motorom Formule 1. Ali trkaći bolid nije običan automobil. Kada ga vozi netko nevješt, može se pokazati krhkim i pogibeljnim. Da bi iskoristio svoje potencijale, traži vozača najviše klase i primjerenu pistu. Dosad te je tvoj nestašni mozak vodio po bespućima. No vrijeme je da preuzmeš upravljač i to već od danas. Zahvaljujući ovoj knjizi naučit ćeš iskorištavati izvanredne mogućnosti svoga mozga koji ti se prije činio neuhvatljivim! A usto ćeš osjetiti i olakšanje te, prihvativši sebe i svoj fantastični um, napokon odahnuti punim grudima.
I upravo je tako, knjiga objašnjava, podučava, otkriva i sve u svemu čini da se bolje osjećate i da bolje razumijete sebe i neke svoje reakcije. Na samom početku knjige autorica navodi kako je knjiga nastala na temelju profesionalnog rada jer već sedamnaest godina sluša, promatra i pokušava svakoga razumjeti, a pažnju su joj počele privlačiti kratke rečenice koje se ponavljaju u govoru nekih osoba kao npr. Previše mislim, Moja obitelj mi govori da sam kompliciran(a) i da se previše propitkujem, U mojoj glavi nema predaha…
Christel krasi jedna lakoća pisanja dok nam objašnjava i ne tako jednostavne pojmove i činjenice, no kako ja volim ovakve knjige svidjela mi se pitkoća i dobra povezanost poglavlja te prije svega optimističan i šarmantan stil pisanja u kojem autorica čak navodi i neke svoje zablude (kao npr kad je iznijela kako je na početku otkrića ovog fenomena svoje klijente neprikladno nazvala „darovitima“ te je zaboravila na njihovu preosjetljivost, dok se danas prema njima odnosi pažljivije i bira izraz – iznimnomisleći kao najjasniji i najprimjereniji).
Knjiga poručuje – U redu je biti drugačiji, ne trebamo se osjećati manje vrijednima u određenim situacijama, a kroz različita poglavlja autorica osnažuje duh iznimnomislećih osoba kako ih naziva te podsjeća na važnost samopoštovanja i samopouzdanja, jedna od rečenica koja je nepreteciozna, ali baš se zvonko uvukla i u moje misli je – „Samopouzdanje ne ruši planine, ali pomaže da se na njih uspnemo“.
A dok se penjete na neke vaše životne planine, ne zaboravite čitati i prigrliti svoju drugačijost jer kako na samom kraju Christel piše: „Takvi ste kakvi jeste, jedinstveni na svijetu i savršeni u svojoj nesavršenosti…“
Više vam neću otkrivati jer naslov knjige je „Kako manje misliti“, a ne kako manje čitati, ipak otkrit ću samo kako uskoro imamo darivanje čisto da imate o čemu misliti. ?
Naklada: Poetika
Pripremila: Stilueta
