Recenzija knjige “Djevojka u tornju” autorice Katherine Arden
R

Banjik, ponoćnica, dvorovoj, lesovik, toliko tipične kratice ruskih imena… Ponovno me uvuklo u zimu, i ponovo sam putovala s Vasjom, hrabrom junakinjom drugog djela magične Zimske noći autorice Katherine Arden.

Radnja se nastavlja na onu iz prvog djela. Vasjin je otac preminuo, a ona je nestala. Svi su uvjerenja da je ona odgovorna za očevu smrt te da je i sama mrtva. Riješili su se vještice. Te su vijesti doputovale i do njene sestre Olge i brata Saše u Moskvu i nitko ni ne pomišlja da se Vasja otisnula na dugi put kako bi pronašla svoju obitelj, daleko od hladnoće Lesnaje zemlje iz koje su je tako jednostavno svi protjerali. Ali nije ni Moskva puno drugačija. I ljudi iz grada su praznovjerni, bogobojazni i ne razumiju one ne nalik sebi. Vasja je stigla, ali to nije više ona zelenooka i crnokosa djevojka. To je Vasilij Petrovič koji jedino na taj način može prići svojoj obitelji. Upoznaje Vasilij svoju nećakinju Mašu koja mu se povjeri. Ili njoj? Nije Vasja jedina, u njihovoj obitelji svaka ili svaka druga generacija zaista ima djevu koja se razlikuje, onu koja vjeruje i vidi. Mašu treba zaštititi, ali i Vasja je ona koja je u opasnosti jer njena krinka nije sve zavarala. Ali, Vasja ima Morozka te saznaje puno više o njemu i njihovoj povezanosti.

O radnji bih mogla u nedogled, ali neću. Sami ćete se upoznati s ovim proputovanjem prema završnom dijelu trilogije. Puno ćete toga naučiti, više se puta uhvatiti kako strahujete za glavne likove i njihove sudbine. Jer, htjeli to ili ne, vezat ćete se za mnoge. Neće vas biti briga jesu li to isključivo pozitivni likovi. Ali i ljutit ćete se, nadati se da će one zle sustići njihov sud. Jer zli su zli. A izgubljeni su oni koje ćete žaliti. Pitat ćete se je li moguće toliko se držati svojih uvjerenja, bez ikakve naznake promjene razmišljanja, iako ste nekada i svjedočili čudima. I tada ćete shvatiti da je moguće, jer i danas je tako.

Mnogo je toga otkriveno u Djevojci u tornju, puno novih likova otkriva svoje tajne, a saznajemo ponešto i o Vasjinoj baki Tamari (ovdje sam se morala malo poveseliti) te prošlosti koja uvelike utječe na događaje sada. Za razliku od Medvjeda i slavuja, i iako sam poznavala likove, nije me radnja uvukla od samog početka. Dosta sam se tražila i gubila na prvim stranicama, ali kad sam se jednom prebacila u to doba, u taj folklor i samu Rusiju, obuzela me i nisam je mogla odložiti. Nevjerojatna je količina mašte koja može biti utkana u jedno djelo, toliko promišljeno i delikatno, opisa koji dovode slike na oči, osjećaja koje izazivaju. Veliki udio u svemu tome ima i predivan, arhaični prijevod Vladimira Cvetkovića Severa koji je na najljepši način iznio tu priču na hrvatski jezik.

Gdje god se nađe, Vasja je u opasnosti, prati je glas vještice i teško će se obraniti od svih koji je se žele riješiti, bili oni dio legende ili stvarne osobe. Moskva je velika i puno je više onih koji se boje te je dovoljna jedna riječ cijenjenog svećenika da uzburka valove i pokrene glasine. Ali, iako u opasnosti, Vasja je i dalje junakinja, hrabra, odlučna i iskrena i ne preza od ničega. U malo čemu vidi opasnost, ne poznaje straha, osim što strahuje za svoje voljene. I to ju i tjera i daje joj krila za sve podvige kojih se laća.

Jer, neki su ljudi jednostavno stvoreni da bi bili heroji.

 


Izdavač: Mitopeja

Pripremila: Tamara Štiglić Vodopić

KONCEPT MAŽARspot_img

novosti

povezani članci