Od svih otoka Lijepe naše, Pag je nekako posebniji. Najviše zbog svog izgleda, netko bi rekao samo krš, kamen, sol i ovce, zapravo je puno više od toga. Bogata kultura, arhitektura, svjetski poznata paška čipka, tradicije, gastronomija, kvalitetna sol, vrlo cijenjen tvrdi ovčji sir, paška janjetina…
Od Lunjskih maslinika na sjeveru pa sve do utvrde Fortica na samome jugu otoka, tik do mosta koji otok spaja sa kopnom, prošla sam sve što me zanimalo, nisam se vodila onime što se mora. S obzirom da sam osam dana na otoku provela u predsezoni i unatoč situaciji kakva jest, puno sadržaja još nije bilo dostupno. Primjera radi, gastro tura u najpoznatijoj I najnagrađivanijoj tvornici sira moguća je tek od 1.lipnja. Trgovina je dostupna normalno, ali imate tu i druge proizvođače, “kumice” uz cestu, sa velikim oznakama koje je nemoguće promašiti.
Bili smo smješteni u najpoznatijem kampu na otoku koji slovi i za najbolje opremljeni u Hrvatskoj. Bez obzira što smo došli u predsezoni i što nismo mogli uživati u svim sadržajima koji nudi, taj mir, tišina i tek nekolicina popunjenih mobilnih kućica, učinili su ovaj odmor potpunim! Zato sam ja napravila plan kako ćemo maksimalno ispuniti vrijeme na otoku, usudim se reći, prilično pustom.
Otok raspolaže sa čak 27 km pješčanih, šljunčanih i kamenih plaza. Najljepše i najpoznatije su Janjeće vode, Tri glave, Božana, Dubrava, Sveti Marko, Sveti Duh, Zrće, Caska, Ružica, Slana, Malin, Veliki zaton, Bijele stijene, Veli bok, Mali bok, Kotica I Bašaca. Sad, o ukusima se ne raspravlja a ja definitivno nisam ona koju je lako oduševiti. Plaže koje su navedene kao najljepše meni to nisu. Zrće pogotovo. Smatram ju iznimno neatraktivnom i čistim gubljenjem vremena. Ja sam vam za one malo teže dostupne, one skrivenije, one sa kojih pogled puca na nešto posebnije, za one koje te ostave bez daha. Jedna od takvih je upravo Beritnica.
Uputite se prema Metajni, pratite oznake Ručica, Beritnica i tablu Life on Mars rute. Njih je više, ovisi kojim dijelom želite ići, koliki ste avanturista po uzavrelim stijenama punih zmija otrovnica i koliko ih se zapravo bojite. Kada se zaustavite kod plaže Ručica, malo prošetate njome, lijevo ćete ugledati žutu tablu Life on Mars rute, ulaz broj 2 i krenite se penjati. Sve je označeno crvenom bojom, zaista ju ne možete promašiti. Društvo će vam praviti ovce svih boja, zatvorena obuća i tekućina je obvezna, a ono što slijedi nakon otprilike pola sata hoda, biti će vrijedno svake “muke”. Bura i oblaci raznih oblika spektakularno su dočarali plažu koja je definitivno vrijedna da ju se proglasi najljepšom na otoku. Dakako da je lakše do nje i nekih ostalih doći bilo kojim plovilom, ali eto, volim sebi tepati da sam prava istarska koza! 😀
Plaža Čista slovi za lijepu također, ali radi se o privatnom posjedu i trenutno je bila nedostupna. Odmah do nje je Sveti Duh kojom također nisam nešto posebno osuševljena, osim što ima fenomenalan pogled na Velebit. Poznato je da na otoku često puše bura i plaže prirodnog hlada nemaju, mi smo u njima uživali u kampu, koji raspolaže sa njih čak šest, od toga su dvije isključivo za pse. Ostale smo obišli usput, uglavnom smo se divili sa vidikovca, one gradske mi nikada nisu bile zanimljive i opet da ponovim, zaista nema do Beritnice.
Od gradova ili bolje rečeno mjesta, šetali smo Lunom, Starom Novaljom, Novaljom, Šimunima te gradom Pagom. Ostalo su većinom turistička naselja; kuće, apartmani, plaža koja god već I ništa više.
Grad Pag s razlogom je “glavni”. Pogled koji puca na njega dok se spuštate automobilom je neopisivo lijep, zaslužuje zaustavljanje i fotku. Popnite se na stari dio grada koji je kilometar dalje od centra, posjetite crkvu Sv. Marije i ostatke akropole, zatim nastavite prema centru gdje u srcu samoga mjesta dominira crkva Marijina Uznesenja, Knežev dvor i kula Skrivanat – jedina preostala od njih devet, koje su zajedno s bedemima nekad okruživale grad. Od neobičnih posebnosti na gradskoj plaži Prosika bili su upravo bijeli labudovi, izrazito neraspoloženi prema mome psu, ali oprošteno im je kada su tako divni i fotogenični.
Mjesto Lun na sjeveru otoka posebno se ističe jednom turističkom atrakcijom, a to su Lunjski maslinici. Rijetka lokacija na svijetu gdje još rastu izvorno divlje masline. Ulaznica se plaća, put je brdovit, vijugav I šljunkovit. Dobivate letak i kratku priču o ovome mjestu na samome početku, a dalje vas vode putokazi. Na vama je koliko ćete se zadržavati, postoje opcije obilaska sa golf vozilom za maksimum 5 osoba koja se naplaćuje ovisno o vremenu koj ćete provesti tamo. Posebno se ističu masline čija su debla neobičnih oblika kao npr bonsai, lunjska čipka, maslina stara 1600 godina te ona od 2000 godina, koja slovi za najstariju, najširu i najveću ovdje.
Kao ljubitelj arhitekture, umjetnosti, dvoraca i raznoraznih utvrda, završit ću ovaj tekst sa utvrdom Fortica koja se nalazi na samom jugu otoka, u blizini Paškog mosta. Izgrađena je u 17. Stoljeću, nekada je bila jako važna jer je kontrolirala prolaz između otoka i kopna. Otok se nalazio na važnom prometnom pravcu, a razni trgovački brodovi koji su se kretali ovuda često su bili izloženi napadima gusara. Mene su posebno iznenadile uhranjene, uredne, raznobojne mačke koje će vas dočekati na parkingu kod utvrde, a izbrojali smo ih čak 21!
Dojmovi tjedan dana od povratka još su tu, a nakon toliko doživljaja i više od 800 fotografija zaista je bio izazov kako da vam što jasnije prenesem svoje oduševljenje otokom koji broji više od 1000 kilometara suhozida koji su vječni spomenici teških života paških težaka koji su ih stoljećima gradili I održavali, koji su podizani kao prirodne granice između pašnjaka, dovoljno visoki da ih ovce ne mogu preskočiti i toliko snažni da ih ni jedna bura ne može srušiti. Zemljo moja, najljepša si znaj, nastavljam te otkrivati i dalje… obećajem!
Pripremila: Branka Čolić
