Znamo za jedno malo mjesto u Istri, često smo samo prošli usput, koje ima dvije crkve na brdu i veliku poznatu kompaniju imena Digitron. Da, to je moje malo mjesto – Buje ili Buie, kako kome drago, ipak smo mi u Istri dvojezična zona. Slovenija i Italija su nam na dlanu, a donekle savršena pozicija omogućila nam je blizinu mora – Umag i Novigrad su nam na otprilike istoj udaljenosti. Kanegra je u sastavu grada Buja i samo neka netko još jednom kaže da “Mi nemamo more”! 😀 To vam je onaj čuveni piranski zaljev, ali nećemo o njemu. Ni ostali gradovi nisu daleko, zahvaljujući brzoj cesti imena znamo kojeg. Tko voli unutrašnjost, ima Grožnjan, Oprtalj, Završje, Motovun, Hum, Buzet i ostala mjestašca u blizini, o gastronomiji i svjetski poznatim vinarijama da ne pričam. Svi znamo tko su. Dobar glas daleko se čuje.
Nalaze se na sjeverozapadu poluotoka i nekoć su slovile za “stražu Istre”. Valovita brdašca, bujno zelenilo, beskrajni vinogradi, masline, slatko mediteransko bilje, guste hrastove šume, bujna vegetacija i bogata povijest, sve su to moje Buje. Tu sam odrasla. Povijest mu seže u brončano doba, a danas ga krase brojne kamene kuće.
Objekt koji se ponosno uzdiže nad gradom i “motri” stanovnike je svakako kula Sv. Martina s koje se pruža ovaj spektakularan pogled na staru jezgru grada. Ova peterokutna utvrda nekoć je bila dio obrambenog sustava “Castrum Bulleis”. Izgradili su je Mlečani u 15. stoljeću i svoju dužnost vršila je do 18.st., a onda je pretvorena u rezidenciju plemićke obitelji. Počinje propadati od 1955. kada je napuštena. Spašena je i obnovljena 2015., a danas služi za umjetničke izložbe.
Jedan od najvažnijih spomenika kasnog baroka u Istri svakako je bujska crkva Svetog Servula. Nazvana je po zaštitniku grada i smještena je svega nekoliko metara od zvonika – vidikovca, u samom srcu starog grada na brežuljku. U današnjem obliku podignuta je u drugoj polovici 18. stoljeća, na mjestu gdje se prethodno nalazila starija romaničko – gotička trobrodna crkva iz 13. stoljeća. Njena unutrašnjost ostavlja bez daha i smatra se jednom od najljepših u cijeloj Istri. Ima čak sedam ukrašenih oltara, propovjedaonica i lustera, a iz bogatog inventara najviše se ističu čuvene orgulje iz 1791. Mramorni kipovi Sv. Sebastijana i Sv. Servula radovi su venecijanskog majstora Giovannija Marchiorija iz 1737. i prava su remek djela kararskog mramora.
Crkva Sv. Marije Milosrdnice, druga i manja crkva u Bujama, sagrađena je na Trgu slobode na kojemu se nalazi zvonik iz 17. stoljeća te Etnografski muzej.
Zašto je izgrađena izvan gradskih zidina bilježi jedan zanimljiv događaj koji kaže da se imućnom Paolu Razizze u snu pojavila Gospa 1497., te se uputio u venecijansku radionicu kako bi ovdje donio njen kip. Na povratku u Buje, smračilo se i gradska vrata dočekala su ga zatvorena. Prenoćio je pred gradom a ujutro čak ni uz pomoć mještana, kip više pomaknuti nije mogao. Bio je to znak da se Majci Božjoj svetište sagradi izvan gradskih zidina.
Vijest o čudesnom događaju proširila se među vjernicima iz okolice i postala mjesto hodočašćenja. Izgledom je vrlo jednostavna ali njena unutrašnjost čuva vrijedna i neprocjenjiva umjetnička djela. Skulptura Majke Milosrđa jedna je od najljepših drvenih kipova u Istri, tako tvrde povijesničari umjetnosti. Kip je smješten izmedju kipova Sv. Josipa i Sv. Servula, te je zatvoren rešetkastim pozlaćenim vratašcima izuzetne vrijednosti.
Iznimno sam ponosna kada iz dana u dan, tjednima, godinama, vidim pomake u svome rodnom kraju. Kada se od ničega napravi nešto autentično, obnovi, dođe u prave ruke, pretvori u pravo malo ( i veliko ) savršenstvo, obori te s nogu, zaljubiš se na prvi pogled. Polako ali sigurno moj se rodni kraj uzdigao na neke visine i samo nebo je granica. Kada se samo sjetim koliko su se neki smijali tom gradiću a danas; poznata pivovara, konoba u kojoj sam nekada posluživala ostvaruje svjetska priznanja za svoja vrhunska vina, grade se vile i hoteli sa pet zvjezdica, a stranci su opčinjeni Istrom. Naši također, sve ih je više.
Istra je uvijek bila nekako posebna, tako joj tepaju od davnina. Od malih nogu do danas vidim, pretvorila se u jos veći raj na zemlji, kojeg cijenim više nego ikada! Nema tog kontinenta ni oceana kojeg ću vidjeti i preletjeti, ona za mene uvijek ostaje broj jedan!
P.S. Ne zovu je uzalud “Terra magica”…
Pripremila: Branka Čolić
Instagram profil: ŠTIKLOM PO SVIJETU
