Znamo za hrvatsku Toskanu, kako joj tepaju u zadnje vrijeme, a društvene mreže doslovce pucaju od fotki ulaza u Oprtalj, onaj drvored čempresa koji vas vodi prema samome centru. Kako sam samo zaboravila okinuti fotku baš tamo prije mjesec dana, pitam se?! Valjda zato što sam skroz zaboravila na to, nije mi palo na pamet ili jednostavno više volim biti autentičnija, spontanija. Uostalom, nalazi se samo dvadesetak kilometara od mog rodnog mjesta, nije da više nikada neću otići tamo, naprotiv, mogu ga posjetiti svaki put kada sam doma. Oduvijek ga pamtim kao posebnog, pitoresknog, šarenog i jako fotogeničnog! Smjestio se na brežuljku u blizini Grožnjana, Motovuna, Završja, Buja i ostalih mjestašca, ovisi iz kojeg smjera dolazite.
Nekada davno bio je opasan zidinama na kojima su izgrađene kuće među kojima izviru nekadašnja gradska vrata. Čim uđete u centar pogled će vam pobjeći na Gradsku ložu ( Lođu ) narančaste boje sa nizom arkada, koja se nalazi sa desne strane. Ona je u 16. stoljeću bila podignuta na mjestu jedne starije, a njeno glavno pročelje koje gleda prema gradu, krasi niz arkada , dok su na ostalim fasadama veći otvori polukružnog oblika i sa svake se pruža predivan pogled u svim smjerovima. Do propasti Venecije korištena je kao sudnica, a danas njenu unutrašnjost krasi uređen lapidarij sa rimskim, srednjovjekovnim i kasnijim fragmentima, a klesar je autorski stilizirano, plitko napisao ANNO 1765.
Preko puta nje, put vas vodi uzbrdo prema crkvi Sv. Jurja koja je najveća i najdominantnija ovdje. Izgrađena je u 15. stoljeću na mjestu jedne starije, a spominje se još davne 1202. godine. Krase ju vrijedni oltari iz 16., 17. i 18. stoljeća, te orgulje iz 18. stoljeća. Zvonik je odvojen i izgrađen u 16. stoljeću.
Arheološki tragovi ovog šarmantnog istarskog gradića ukazuju kako se naselje formiralo još u prapovijesti, a u dokumentima se spominje po prvi puta tek 1102. godine pod nazivom Castrum Portulense. Dok šetate i uživate tim šarenim ulicama, za oko će vam zapeti još i Crkva Sv. Marije, Gradska vrata, kuće obitelji Persico te ona renesansna kuća iste obitelji, Zgrada fontika, Glavni trg, Vodosprema iz 1938.godine, Bastion, crkva Sv. Cecilije, Romanička kuća, Crkva Sv. Roka, Osnovna škola koja je prvobitno bila sagrađena kao vojarna za potrebe austrijske vojske davne 1818. godine, Kuću Timeus, Portal barokne palače Milossa, Ubožnicu za stare i nemoćne, nekadašnju gradsku obrambenu kulu i kasnogotičku kulu.
Zaista se nadam da sam nabrojala sve, mada je na vama da se samo zaputite put Oprtlja, uživate bez plana i programa dok vas svi lijepo označeni putokazi vode ovim prekrasnim uličicama, vraćaju u neka stara vremena te još jednom dokazuju da stari šarm nikada ne blijedi.
Pripremila: Branka Čolić
Instagram profil: ŠTIKLOM PO SVIJETU
PRIJAŠNJI TEKST:
