Nedjelja u Rijeci. Gužva na Korzu. Slastičarna Cacao puna ljudi, ulazite unutra, nitko ne nosi masku. Je li to konačno moguće? Čak se i lunapark točno u to neko vrijeme spustio u grad. Na Molo Longu festival, live glazba, život! Život kao nekad! Buka, sreća, optimizam!
Dvije godine koje su nas snašle nisu bile malo, ali puno su nas naučile.
Sve se brzo i naglo može promijeniti. Možda nas je ta spoznaja najviše naučila živjeti najbolje i najljepše svoje danas. “Stalna na tom svijetu samo mijena jest..”
Moramo biti fleksibilni i okretni. Svi mi volimo svoje neke zone ugode, zato se i zovu baš tako, jer nam je ugodno. No, život danas je prebrz i dinamičan, zona ugode često znači i zona stagnacije. Naučili smo biti brži, proaktivniji, snalažljiviji.
Naučili smo što je bitno. Jedna od najvažnijih lekcija, u nesigurnim vremenima, sigurno smo osjetili tko smo, koga želimo kraj sebe, kako želimo živjeti. Shvatili smo koliko su neke situacije koje su nas prije opterećivale nevažne, a vjerujem da su mnogi napravili i čistku ljudi oko sebe. Mudro, ako vas netko umara umjesto odmara, opterećuje umjesto usrećuje, jednostavno – u ovom trenu niste jedno za drugo. Intuicija, energija, svatko to zove na neki svoj način, ali to je ono nešto što se osjeti. Ako se kraj nekoga osjećam dobro, ugodno, opušteno, to je to. Sve drugo, preskačem.
Ova kolumna nema baš one potpune dubine koju volim prenijeti kad pišem. U biti vrlo je jednostavna i baš nekako “basic”. Prenosi samo taj jedan prijeko potrebni tračak nade i osjećaj da konačno udišemo zrak punim plućima.
Proljeće kao most
Dok priroda oblači najljepše ruho, dok dani traju duže, dok temperature idu gore i čovjek se osjeća bolje. Ja vam doista želim da iskoristite ove dane, od hladne zime ka vrućem ljetu kao jedan vaš most. Most u kojem ćete odbaciti sve nakupljene kilograme briga, nervoza, nelagoda i nestrpljenja. Most u kojem ćete krenuti ka svemu onome što istinski želite, bez zadrške, s puno samopouzdanja.
Prohodajte po ovom mostu pomalo, riješite zaostatke, umirite misli i dopustite sebi konačno – mir. Most koji vas vodi sebi samima, sretnima, svojima i slobodnima.
Obucite vaše najljepše boje, ovoga proljeća budite sebi i onima oko vas, onima koje najviše volite, topao zagrljaj, slatka utjeha i iskrena nada.
Jer ovo je proljeće koje smo čekali, ovo su dani koje smo toliko priželjkivali…
Prijašnja kolumna – A što tebe čini sretnom?
