Nagovarala sam ga za intervju godinama. Nije se dao. Jedan je od onih kojima je puno draže raditi nego pričati o onome što radi i poštujem to, ali.. osjećala sam da ima priču koju želim podijeliti.
Jučer smo se našli na kavi, surađujemo već dugo i imala sam tri bitne teme koje sam htjela proći. Imate li osjećaj da se u životu nekad dogode neki nenadani trenuci i sve krene u nekom drugom, dobrom, smjeru? To se dogodilo!
Pričali smo o Donatellu, a ja sam spontano (i konačno) dobila priču koju sam čekala godinama.
Donatello ima ono nešto.
Dejan Alpeza poznato je ime u riječkim ugostiteljskim krugovima. Ipak, ovo nije priča o njemu, ovo je priča o caffe baru Donatello koji uskoro slavi dvadeseti rođendan. Iako je Donatello kvartovski kafić, postao je s vremenom puno više od toga.
Teško je to objasniti. Donatello jednostavno „ima ono nešto“.
Opasan je teren dati kompliment u medijima da je nešto negdje najbolje jer bi bilo neautentično to opet ponoviti za neko drugo mjesto. Ali, transparentno priznajem da najbolju kavu u gradu pijem upravo kad dođem ovdje.
„Sve je počelo slučajno. Bila je to prije slijepa ulica koja je spajala Podmurvice i Krnjevo, nije bilo kao danas. Išao sam na trening u Lovorku, prolazio tuda. Nešto me privuklo.
Primijetio sam da se nešto radi, a intuicija me navela da skrenem desno i saznam više. U minimarketu do tog objekta koji je tada bio u izgradnji dolazim do kontakta.
Gospodin Milo imao je svoj ugostiteljski objekt koji je radi izgradnje Tuš centra dobio novu lokaciju. Sve se nekako poklopilo, gospodin je bio umoran od ugostiteljstva i vrlo kratko smo pregovarali o kupoprodaji objekta.“
Ljudi čine razliku.
Bio je ovo prvi Dejanov objekt, a uspio ga je realizirati zahvaljujući pomoći majke i dragih ljudi. To su bili neki drugi dani. Mladosti, ishitrenih i hrabrih odluka. Početak dvadesetih, godine poleta i životnog zamaha…. Dejan se prisjeća i nesebične pomoći gospodina Rajka i gospodina Željka, a za odabir imena – Donatello, kaže jednostavno mu se sviđalo.
Od onog prvog instinktivnog skretanja i prve informacije do otvorenja prošlo je samo dva mjeseca. Uzbudljivih, dinamičnih, nadahnutih dva mjeseca. A i ovih dvadeset godina prošlo je brzo! U Donatellu se se slavile brojne lijepe prigode, poznate su proslave godišnjica i Badnjaka, a na pitanje da mi na prvu kaže nekog trenutka kojeg se sjeća kao nešto posebno, Dejan izdvaja:
„Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, 2014-e godine. Bilo je puno trenutaka, ali taj mi prvi pada na pamet. Stavili smo veliki projektor i platno preko puta ceste. Bila je to neka spontana reakcija, a na kraju se pokazalo kao super velika i dobra ideja. Jako puno ljudi je gledalo utakmice i čulo za taj naš pothvat. “
Možda je najviše emocija u našem razgovoru izazvalo jedno jednostavno pitanje. Pitala sam Dejana što je njemu Donatello?
„Sve. U svakom segmentu veći dio svega je napravio Donatello i ništa više nije bilo isto. Ovdje je sve počelo.“
Tajna ovog mjesta priznaje Dejan je u pozitivnoj energiji. U dobroj emociji. I u ljudima.
„Bez ljudi to ne bi bilo to, Donatello ne bi bio to što je. Vjeran, Bojan, Goran, Ervin, Oliver, Robi, Željka, Petra, Helena i drugi, svi su oni ostavili neizbrisiv trag.“
Donatello slavi veliki dvadeseti rođendan!
Emocija je uvijek ono nešto što čini razliku.
Ne čudi da Donatello gosti vole i da se rado vraćaju jer osjećaju pažnju, ljubav i zahvalnost koja je utkana u ovu posebnu priču i ovo posebno mjesto.
Donatello uskoro slavi dvadeseti rođendan i bit će to prava prilika da se, nakon stanke koje je prouzročio Covid, svi jako dobro zabave! 01. 04. za dobar ugođaj pobrinut će se Robi i Prco. I…. gost iznenađenja! Ime čuvamo, ali sigurna – uživat ćete! Naravno, svi su dobrodošli i vjerujem da će se ova subota biti jedna od onih koje se pamte.
U dvadeset godina stane puno lijepih trenutaka, proslava, uspomena. Pozivamo vas i da pronađete svoje fotografije iz Donatella, zavirite u fotoalbume ili arhive mobitela i pošaljite u inbox Facebook stranice ili ostavite u Donatellu.
Vrijeme je da se prisjetimo svih lijepih trenutaka! Najoriginalne fotkice očekuje i prigodna nagrada.
A najveća je nagrada u životu raditi što znaš i voliš, u krugu onih koje voliš, biti poštovan i biti zahvalan. Znati se veseliti i slaviti lijepe trenutke, znati se uzdignuti i učiti od teških trenutaka…
Dejane, hvala ti.
Donatello, sretno ti!
Fotografije: Ivor Mažar
