Uvijek nas oduševe prekrasne fotografije koje su jače i glasnije od tisuću izgovorenih riječi. Tako su nas bez teksta ostavile fotografije s Facebook i Instagram profila dm ᴾᴴᴼᵀᴼ iza kojih stoji David Matković, zaljubljenik prije svega u pejzažnu fotografiju kojom otvara prozore prema svim ljepotama u našoj blizini. Njegove su fotografije potvrda da ne trebamo baš uvijek odlaziti izvan granica Lijepe naše jer zaista živimo u prekrasnom kutku svemira. O fotografiji, putovanjima ali i mjestima koja su na listi čekanja iskreno je progovorio sam David, a mi smo uživali u svakoj njegovoj riječi.
Dragi David, dobro nam došli na Stiluetu. Jedva čekamo čuti što ćete nam sve otkriti o prekrasnim fotografijama i vama samima, pa ćemo započeti upravo u takvom tonu. Tko stoji iza vašeg objektiva?
Lijepi pozdrav svim čitateljicama i čitateljima Stiluete, a vama hvala na prilici da predstavim svoj fotografski rad te svoju strast prema fotografiji. Iza objektiva mog fotoaparata stoji veliki zaljubljenik u prirodu i fotografiju, koji uživa u spajanju tih dvaju prekrasnih hobija. Imam 34 godine i dolazim iz malog mjesta u unutrašnjosti Istre, koja obiluje prekrasnim krajolicima i prirodnim ljepotama, tako da je logičan odabir bila upravo pejzažna (landscape) fotografija.
Koristim svaku priliku za “bijeg” u prirodu, a ruksak s fotografskom opremom je moj neizostavni suputnik. S ponosom mogu reći da sam fotograf amater i ovdje ću iskoristiti priliku da citiram moto jedne fotografske grupe na Facebooku iz koje se kasnije izrodilo puno lijepih stvari: “Fotograf amater ne znači loš fotograf, već zaljubljenik u fotografiju koji živi fotografiju i za njega učenje nikada ne prestaje.”
Kao i općenito u životu, tako i u fotografiji, važno je da se kontinuirano razvijate te usvajate nova znanja i vještine. Učenje je uvijek lakše kroz druženje te razmjenu iskustava i znanja s istomišljenicima, a upravo je to bila nit vodilja u pokretanju inicijative za osnivanjem Udruge fotografa Fotovun u prekrasnom Motovunu.
Te sada već daleke 2015. godine mi je dilema bila priključiti se nekom postojećem fotoklubu ili ići u osnivanje novog fotokluba. Presudilo je to što sam kroz gore navedenu Facebook grupu “Amaterska fotografija” upoznao puno ljudi sličnih razmišljanja o fotografiji, uključujući tadašnjeg administratora grupe i današnjeg tajnika udruge Valdija Škera, a okidač je bilo okupljanje članova grupe u prekrasnim Rastokama, gdje je ta ideja poprimila jasnije konture. Cilj udruge je bila okupiti fotoentuzijaste i zaljubljenike u fotografiju s područja cijele Istre i šire, a preostalo je definirati lokaciju, odnosno sjedište udruge. U razgovoru s mojom djevojkom Vanjom se izrodila ideja da to bude Motovun. Ona obožava Motovun i često mi je pričala s biranim riječima o načelniku Motovuna, kojeg ja ranije nisam poznavao. Dala mi je njegov broj, odmah sam ga nazvao i njegova podrška inicijativi, a kasnije i udruzi, je od samog početka fantastična. Lokalna zajednica nas je također odlično prihvatila, a mi smo to povjerenje svojim aktivnim radom opravdali i trudimo se biti pokretači kulturne scene u Motovunu. Potvrda da smo na pravom putu nam je stigla 2019. godine kada smo primili Povelju Općine Motovun za svoj rad.
Fotograf ste predivnih krajolika diljem Lijepe naše. Kada se rodila ljubav prema fotografiji?
Nismo ni svjesni u kako lijepoj zemlji živimo. Nažalost, bila je potrebna globalna pandemija i nemogućnost putovanja u inozemstvo kako bismo to bolje shvatili te se okrenuli prirodnim i kulturnim ljepotama koje nam nudi naša prekrasna zemlja. Meni osobno je veliko zadovoljstvo što kroz svoje fotografije mogu doprinijeti promociji tih ljepota. Hrvatska definitivno spada među najljepše zemlje svijeta. Na relativno maloj površini krije toliko puno zanimljivih i raznovrsnih lokacija, a najsnažnije je to izraženo upravo u Istri, koju obožavam i gdje živim cijeli život. Uzmimo za primjer trenutnu situaciju, gdje u istom danu možete uživati u šetnji prekrasnom morskom obalom na ugodnim temperaturama i u zimskoj idili u gorskim predjelima Učke i Ćićarije. Istra je zaista kako joj volimo tepati – Terra Magica.
Ljubav prema fotografiji u meni postoji već jako dugo, međutim ozbiljnije se fotografijom bavim 7 godina. Važna prekretnica je bila kupnja fotoaparata kojeg i danas koristim. Kad usporedim svoje tadašnje i današnje fotografije, snimljene s istom opremom, shvaćam u potpunosti kolika je važnost učenja i usavršavanja vještina. Mogu reći kako sam u tom razdoblju puno naučio, a kroz udrugu imam mogućnost i veliko zadovoljstvo prenositi svoje znanje polaznicima radionica koje organiziramo.
Vodite Facebook stranicu dm PHOTO. Kada je došla ideja da svoje fotografije počnete dijeliti s drugima?
Facebook stranicu dm ᴾᴴᴼᵀᴼ sam otvorio u veljači 2015. godine i ideja mi je bila prezentirati svoj fotografski rad ljudima koji vole fotografiju. Sve nas raduje kad dobijemo potvrdu da nešto dobro radimo, a u svijetu društvenih mreža ta se podrška očituje u interakciji, reakcijama i dijeljenjima. No sva bit u tome, važno je da ste vi zadovoljni s onime što radite. Nećete odmah u početku imati puno pratitelja i reakcija, već do te faze možete doći jedino uz kvalitetan sadržaj. Meni je fotografija hobi i sve što radim u vezi fotografije radim s ljubavlju. Svrha fotografija koje objavljujem nije samo prenijeti fotografije kao takve, već uz fotografije ispričati priču, odnosno dati što više zanimljivih informacija o tim lokacijama. To često iziskuje dosta istraživanja, no kroz to učim i jako sam sretan kada ljudi prepoznaju taj uloženi trud. Najveće zadovoljstvo je kad ljude potaknem da i sami posjete lokacije s kojih objavljujem fotografije. To onda i mene motivira da otkrivam nove lokacije. Što se Istre tiče, prošao sam većinu atraktivnih lokaliteta, no imam još puno toga za proći, a na području Lijepe naše da niti ne govorim.
Osim fotografija, moramo spomenuti da su veliki dio vašeg posla putovanja i posjećivanje svih tih divnih mjesta. Koje biste mjesto izdvojili kao jedno koje je na vas najviše ostavilo dojma?
Budući da se bavim pretežito pejzažnom fotografijom, stalno sam u potrazi za prekrasnim krajolicima. Putovanja su ta koja vam proširuju vidike – u prenesenom značenju i doslovno, jer vam otvaraju nove mogućnosti snimanja prekrasnih fotografija. Nažalost, nisam imao prilike putovati onoliko koliko bih želio, prvenstveno zbog posla, međutim volio bih to promijeniti u budućnosti. Nadam se kako će se trenutno stanje oko putovanja i pandemije u cjelini što prije stabilizirati, kako bismo ponovno mogli putovati. Naše susjedne zemlje Slovenija i Italija, naročito sjeverni (alpski) dio su raj za pejzažne fotografe.
Kada bih morao birati mjesta koja su me se najviše dojmila, onda bi to kada su pejzaži u pitanju bili Dolomiti, odnosno područje Alto Adige na sjeveru Italije, a kada govorimo o kulturnim znamenitostima, što je također predmet mog fotografskog interesa, onda je moj favorit jug Španjolske s fantastičnim spojem europske i arapske kulture (Alhambra, Alcazaba i dr.). Alto Adige je zaista prirodni raj na zemlji, gdje u nekoliko dana možete pogledati jako puno prirodnih znamenitosti – od jezera Lago di Braies i Lago di Carezza do nestvarno lijepih pašnjaka u Alpe di Siusi do fascinantnih vrhova kao što je Seceda. Nažalost, prilikom posljednjeg posjeta nismo uspjeli posjetiti Tre Cime di Lavaredo, simbol Dolomita, vidjeli smo ih samo izdaleka, no to mi je u planu čim se ukaže prilika.
Znamo da je svaka fotografija priča za sebe i da je svaka posebna na svoj način, ali ima li jedna koju uvijek rado pogledate i koja vam pobudi posebnu uspomenu?
Već neko vrijeme na Facebook stranici Udruge fotografa Fotovun održavamo našu godišnju izložbu, koju smo iz umjetničke galerije “Pet kula” u Motovunu kojom naša udruga upravlja, premjestili u virtualni prostor iz opće poznatih razloga. Svaki se član predstavlja s 5 fotografija po vlastitom izboru, a nekoliko me ljudi pitalo kako uspijem iz svih silnih fotografija izabrati samo njih pet. Moj je odgovor vrlo jednostavan – teško.
Teško mi je dati odgovor na pitanje o najdražoj fotografiji, međutim ako bih baš morao birati, onda ću reći da je to fotografija prekrasnih zelenih svježe pokošenih pašnjaka iz Alpe di Siusi. Tijekom tog višednevnog posjeta Dolomitima nas vrijeme u nekoliko navrata nije poslužilo, odnosno zatekla nas je gusta magla, no na dan posjeta tom konkretnom lokalitetu svanuo je savršen dan, kao naslikan. Dugo sam vremena gledao taj kadar na Instagramu i mojoj sreći kada sam napokon stigao na željeno mjesto nije bilo kraja.
Sjećate li se svoje prve fotografije? Hoćete li podijeliti s nama što je njome zabilježeno i kakve emocije ona danas budi u vama?
Prve fotografije se ne sjećam, jer su moji počeci bili sa starim analognim ruskim Zenitom. Početak digitalne fotografije su bile fotografije snimljene mobitelom, kasnije i kompaktnim fotoaparatima, tzv. “idiotima” koji sve što je potrebno odrađuju automatski i nema tu previše razmišljanja, odakle im i taj kolokvijalni naziv. Kao pravi početak bavljenja fotografijom ističem nabavku fotoaparata na kojem se postavke moraju u potpunosti ili djelomično ručno podesiti. Tek kada se susretnete s ekspozicijskim trokutom koji čine ISO (osjetljivost senzora), otvorenost blende objektiva i brzina zatvarača, počinje vaše učenje i razumijevanje fotografije.
Tako da svojom prvom pravom fotografijom smatram fotografiju koja je ujedno i prva objava na mojoj Facebook stranici dm ᴾᴴᴼᵀᴼ, a koja prikazuje krovove Draguća, pitoresknog gradića u mom rodnom kraju. Iz ljubavi prema svom kraju – Grimaldi, gdje živim i odakle su mi korijeni te obližnjem Draguću, koji je jedno od mojih zen mjesta, otvorio sam i aktivno vodio Facebook stranicu Visit Grimalda & Draguć koja također okuplja lijepi broj ljubitelja tog prekrasnog kraja u unutrašnjosti Istre. Zbog posla i svoje stranice dm ᴾᴴᴼᵀᴼ ne uspijevam više toliko aktivno voditi tu stranicu, međutim u nju je “ugrađeno” jako puno mojih fotografija, ali i drugih zanimljivosti o tom posebnom kraju.
Putovati, biti stalno „na terenu“ i fotografirati zahtjeva puno odricanja i zaista veliku ljubav prema objektivu. Kako vi na to gledate? Što vam je najteži dio takvog tempa?
Nema većeg užitka nego biti “na terenu” i fotografirati, međutim meni cijeli taj proces, od same pripreme do putovanja na lokaciju, pričinjava neizmjerno zadovoljstvo. Istraživanje lokacija i slaganje plana obilaska je pak posebna priča, to je zapravo “putovanje prije putovanja”. Fotografi, a naročito oni koji vole pejzažnu fotografiju će me razumjeti – nema većeg gušta nego kada se pripremate uoči samog putovanja, kada na stolu rastegnete svu fotografsku opremu, kada napunite sve baterije, provjerite da li su sve memorijske kartice na broju i kada svu opremu posložite u ruksak.
Da mi je fotografija posao vjerojatno bi kao i svaki drugi posao imao težih trenutaka, međutim fotografija mi je hobi i čisto zadovoljstvo. Najteže zapravo pada povratak kući, međutim vrlo brzo ponovno proživljavate sve te lokacije kroz obradu i objavu fotografija na društvenim mrežama. To je onda zapravo “putovanje nakon putovanja”.
Fotografije su zaista divne i svaka na svoj poseban i čaroban način dočarava ljepote svih tih mjesta i krajolika koje ste ulovili sa svojim objektivom. Koja je tajna uspješnih fotografija?
Kao ni u životu, tako ni u fotografiji, nema univerzalnog recepta za uspjeh i nema uspjeha preko noći. Fotografija, bavili se njome amaterski ili profesionalno, iziskuje ulaganje u sebe i u sredstva rada (fotografska oprema, računalna oprema i dr.). Ako bi me pitali što od toga smatram važnijim, odgovor je definitivno – ulaganje u sebe. Možete raspolagati najboljom mogućom fotografskom opremom, međutim ukoliko je ne znate koristiti, rezultati neće biti dobri. Međutim, ne možete niti bez opreme, tako da je tu važno pronaći optimum, pronaći za sebe opremu koji si možete priuštiti i koja će vam poslužiti za ono što želite od fotografije dobiti. Najvažnije je kontinuirano učiti i usvajati nove vještine, a ono što smatram izrazito važnim u fotografiji i što jako često potenciramo u udruzi je spremnost na kritike. Ukoliko ste otvoreni na konstruktivne kritike, uvažavate ih i ispravljate greške, a uz to ste svjesni da morate još puno toga naučiti, onda imate ono najvažnije što je potrebno za uspješne fotografije.
Putovati, upoznavati, vidjeti i putem fotografirati brojne ljepote naših krajeva zaista zvuči primamljivo i na prvu mislimo da bi većina pristala na takav lifestyle. Ali koliko zaista truda i rada stoji iza kulise?
Uglavnom je i u stvarnosti primamljivo onako kako se i čini. Ono iza kulisa me jednako ispunjava koliko i same fotografije koje nastaju u cijelom tom procesu. Živimo u vremenu koje je jako brzo i dinamično, često vrlo stresno i svima nam treba ispušni ventil, nekakav hobi kroz koji se opuštamo. Volim boraviti u prirodi, planinariti, trčati, voziti bicikl i to je za mene odličan ispušni ventil, a kada sve to mogu još i snimiti te prenijeti svojim pratiteljima kroz svoj najdraži hobi – fotografiju, nitko sretniji od mene.
Iza Facebook stranice, ali i Instagram profila (davidmatkovicphoto) stoji puno angažmana, međutim to je nešto što me ispunjava i u tome zaista uživam, tako da svima koji vole fotografiju i vole boraviti u prirodi preporučam da svoj rad podijele na društvenim mrežama, jer će tada dobiti povratne reakcije na svoj rad, povezati će se s istomišljenicima, nekome će svojim fotografijama uljepšati dan, nekome dati ideju za izlet itd.
Ima li neko posebno mjesto na koje biste htjeli otići i koja je glavna vizija vašeg posla pa i Facebook stranice? Koja ćemo sve mjesta uz vašu pomoć upoznati ove godine?
Do kraja ove godine planiram obići vrela Gacke u Lici, okolicu Knina i njihove prirodne ljepote (Šarena jezera, slap Krčić, izvor Cetine) i južnu Dalmaciju, koju naprosto obožavam. To je ono što planiram od putovanja ove godine, a naravno da se tu može pojaviti i nešto neplanirano, kao što je primjerice neki manji foto izlet u Sloveniji, naravno sve ovisno o epidemiološkoj situaciji. Ono što je sigurno je da ću svojim pratiteljima nastaviti otkrivati ljepote i zanimljivosti istarskog poluotoka.
Od nekih dugoročnijih želja, najveća mi je Island, koji osim što obiluje prekrasnim ledenjačkim krajolicima, ima jako puno atraktivnih slapova, koji su pak poseban fokus mojih fotografskih interesa. Obožavam vodu u svim agregatnim stanjima i voda je definitivno moj element. Uz to, velika mi je želja snimiti polarnu svjetlost, odnosno Auroru Borealis.
Na kraju ovog intervjua, zahvaljujem se još jednom na mogućnosti da se predstavim na vašem cijenjenom portalu, a sve vaše čitateljice i čitatelje pozivam da me “zaprate” na društvenim mrežama i postanu dijelom zajednice koja okuplja ljubitelje prirode i fotografije.
Vjerujemo kako su vas ove iskrene riječi Davida Matkovića potakle da brzo odete na njegove profiole na društvenim mrežama i zajedno s njime otputujete u neke krajeve za koje nikada niste čuli niti ih imali prilike posjetiti. Dok čekamo neku novu prekrasnu fotografiju i dojmove s putovavanja, iskorititi ćemo roiliku i Davidu poželjeti da ostvari sve što si je zamislio ne samo za ovu godinu nego i za sve koje slijede!
Foto: osobni arhiv
