Pokažimo i mi sada svoje najsjajnije boje, piše: Marija Mažar
P

Jesenske boje ove su godine posebno intenzivne. Jake. Moćne. Osebujne. Vjerujem da je ova zbunjujuća i izazovna godina odrazila svoj intenzitet i na prirodu jer smo iz stote brzine u jednom trenu stali pa krenuli opet u stotu i opet sada usporavamo… 

Priroda se od nas u jednom trenu odmorila, regenerirala, resetirala, možda baš zato sada uzvraća rapsodijom nijansi ili možda jednostavno prije nismo primjećivali? Teško je reći, sigurna sam da nas je ova godina itekako prodrmala i naučila više nego ijedna prije da budemo zahvalni na trenutku. Trenutku s najdražima. Trenutku u samoći. Trenutku na omiljenom mjestu. Trenutku u prirodi.

Gledajući isprepletenost stabala i boja sve skupa djeluje kao jedna skladna savršena cjelina. Kao slika. Šuma u jesen izaziva divljenje, traži da stanete ako vozite, da zastanete ako hodate i samo upijate taj mir, uvuče vas u svoje dubine i učini poniznima i zahvalnima. 

Šuma je cjelina, a svako stablo, svaka biljka je neizostavni i nezamjenjivi dio, sve je to dio jedne slagalice. Možda je baš tako i sa nama, ludim ljudima u ovim ludim vremenima.

Jedni bez drugih ne možemo. Svi smo dio istog lanca, iste šume jer ono što se već danas obruši na jednoga od nas vrlo brzo dođe do svih nas, poput domina…

U ovim osjetljivim vremenima za sve nas postoji nešto jako bitno – briga o drugome i solidarnost. Umjesto otuđivanja i osuđivanja, srca ispunimo blagosti i toplinom. Ne možemo se grlili, slaviti, čak niti rukovati, ali to ne znači da ne možemo jedni drugima pomoći, nekad je dovoljno i pozdraviti, nazvati, možda drugoj osobi naša kap topline bude toga dana jedina na koju naiđe. S jedne strane tužno, ali s druge poticajno…

Možda u ovoj našoj šumi vijesti koja nas umori, dobra volja i ljudskost bude ono što nas svih odmori? Možda u ovoj našoj začaranoj šumi u kojoj smo se svi opet zajedno, budemo više kao jedno? Možda da u ovoj šumi emocija u kojoj se sada nalazimo budemo topli, dragi, pristojni jedni kraj drugih kraj prolazimo?

Šuma ima svoju neku neobjašnjivu dozu mističnosti i strahopoštovanja, baš kao i ova godina koja nas je svih iznenadila. Šuma će ostati mistična, a ova će godina proći…

No, dok ne prođe, nemojmo biti sjene, nemojmo biti stranci, nemojmo biti površni niti otuđeni. Birajmo biti ljudi, pokažimo i mi sada najsjajnije boje naših srca jer ako vaš sjaj može na trenutak obasjati tamu druge osobe i pružiti nadu, utjehu,vjeru, sigurnost, zar to nije dovoljno?

Znate da je, dovoljno je, znam i ja, dovoljno je.

Pripremila: Marija Mažar

KONCEPT MAŽARspot_img

novosti

povezani članci