Robert Frost je jednom rekao kako je poezija ono što se izgubi u prijevodu, stoga mi nemojte zamjeriti što ću vam ovog puta preporučiti čak dvije knjige poezije na stranom jeziku. Nije se, naime, za njih još dogodio onaj čarobni prijevod koji prenese čitatelju pjesnikov osjećaj, viziju rođenu njegovim stihovima.
Poezija je već dugo vremena posve nepravedno zanemarena. Izgubila se nekako među svim tim silnim stranicama proze, među svim tim rečenicama, opisima, zapletima i raspletima. A zapravo je jedna od najzahtjevnijih formi izražavanja, jer traži da od malo riječi bude sazdan čitav svemir poruka koje stihovi nose i prenose. Upravo stoga poeziji posvećujemo ove retke. Neka čarolija stihova autora koje ćemo spomenuti dotakne i vaše srce; izbaci ga malo iz njegove osi i zavrti u nekim novim smjerovima.
“Poems to Live Your Life By”, chosen and illustrated by Chris Riddell, Macmillan, 2018.
There is a Field
„Out beyond ideas of wrongdoing
And rightdoing there is a field.
I’ll meet you there.
When the soul lies down in that grass
The world is too full to talk about.“
Rumi
(“Poems to live your Life by”, chosen and illustrated by Chris Riddell)
Chrisa Riddella nekako smo naviknuli susretati zaogrnutog u bajkovite, maštovite prozne tekstove Neila Gaimana koje je obogaćivao svojim originalnim, raskošnim ilustracijama. No, Riddell je i, kako se ispostavilo, istinski zaljubljenik u poeziju. Naime, u ovoj je zbirci uspio sabrati svoje omiljene stihove klasične i moderne poezije, koji su opjevali život, smrt i gotovo sve između toga. U bogato ilustriranoj zbirci u kojoj Riddell svojim crtežima savršeno oživljava svaki stih nalazi se ukupno 46 pjesama podijeljenih po tematici prirode, rata, mladosti, obitelji, mašte, ljubavi…
Prekrasna antologija pjesništva koju ne bi smio propustiti niti jedan istinski zaljubljenik u poeziju.
“The Truth About Magic”, Atticus, Headline Publishing Group, 2019.
“She reminded me of dusk
and the inevitable fading
of all beautiful things.”
(Atticus Poetry, The Truth About Magic)
Proslavljen zbirkom “Voli nju divlju”, Atticus, anonimni autor koji je svjetsku slavu stekao objavljivanjem svojih pjesama na Instagramu, da bi kasnije bile pretočene u dvije zasebne zbirke pjesama, u svom je novom djelu ljubav i romansu iz prethodnih proveo na posve osobno putovanje. Putovanje u kojem se nikada ne stiže na točno određen cilj, no na svakoj stanici pjesnik pronalazi dio sebe i svoje svrhe u ovom životu. Pronalazi male životne radosti putujući poljima lavande, plešući dok sunce ne probije istočno nebo jutarnjim sjajem, smijući se do suza, voleći se slobodno i snažno na pješčanim plažama.
Zaljubit ćete se i ovog puta u Atticusa, divljeg i punog ljubavi prema životu.
“Jezik ptica”, Faridudin Atar, Planetopija, 2019.
“Jednog su se dana okupile
Sve poznate i nepoznate ptice svijeta.
Jedna drugoj su govorile:
Nema zemlje bez vladara.
Zar da ga carstvo ptica bude lišeno?
Tome mora doći kraj.
Možda bismo mogle ujediniti napore
I krenuti u potragu za njim?
…
(“Jezik ptica”, Faridudin Atar)
Istinska vrijednost i posebnost ove knjige leži u činjenici kako su najdrevnije mudrosti i najdublje istine povjerene pticama. Alegorijska poema započinje opisom sabora ptica, gdje su se različite ptice okupile da izaberu svog kralja.
Najmudrija ptica među njima, kruničarka, koja je “povezana s Uzvišenim i ima pristup mnogim znanjima”, saopćava skupu kako je jedini dostojan, istinski vladar Simurg – uzvišena, legendarna ptica koja živi daleko na vrhu mitske svete planine Kaf. Kruničarka, koja zapravo predstavlja sufijskog šejha, na ovo dugotrajno i opasno putovanje predvodi trideset ptica, od kojih svaka utjelovljuje različite ljudske osobine, koje sprječavaju čovjekovo dostizanje prosvjetljenja, pronalazak Boga.
Prepuno simbolike i istinske mudrosti, “Jezik ptica” djelo je koje se iščitava mnogo puta. Jer, prvim čitanjem tek ćemo malo uzburkati površinu Simurgova jezera, no prave dubine otkrivaju nam se poslije, kada preletimo svaku pustopoljinu, preispitamo svoja oklijevanja i odustajanja bivajući slavujem, sokolom, paunom ili jarebicom i iskajući odgovore koji ne dolaze uvijek onakvi kakvima smo ih zamišljali.
Atarov “Jezik ptica” književna je mudrost koja je preživjela stoljeća bivajući sve većom i dubljom. I zato zaslužuje da je se prvo čita srcem otvorenim za spoznaju, a tek onda umom koji se često opire iskonskim istinama.
Zovem se Biljana Gabrić, pisac sam poezije i proze te prevoditelj engleskog jezika iz Osijeka i veliki zaljubljenik u književnost u svim njezinim oblicima. Nisam ograničena žanrovima, autorima, formama i kritikama, čitam ono što mi srce preporuči, jednako uživajući u romantici poezije ili napetim trilerima. I sama pišem; najčešće poeziju, a tada i sve ostalo što mi iz misli pobjegne u redove slova i rečenica.
Ukratko, jednostavno uživam u spoznaji kako čitajući i pišući živim stotine, tisuće života, a ovaj jedan, stvarni i najvrjedniji, koristim kako bih svoju ljubav prema pisanoj riječi podijelila sa svima vama.
