Svatko od nas posjeduje tajne. Male i nevine ili pak velike, opterećene savješću, određene prošlošću. Ove druge uglavnom posjeduju nas. Usmjeravaju nam život preko različitih kolosijeka, a mi dopuštamo da nam upravljaju životom kako se ne bi otkrile, ostajući tako uskraćenima za mnoge istine koje smo mogli doznati samo da smo se usudili suočiti s njima.
I u današnjem književnom izboru protagonisti romana živjeli su s tajnama ili su tajne došle živjeti i umrijeti s njima, bez da su to tražili. U svakom slučaju, promijenile su ih zauvijek.
„Sve što vam nikad nisam rekla“, Celeste Ng, Mozaik knjiga, 2019.
„Lydia je mrtva. Ali oni to još ne znaju.“ Tako započinje priča ovog istančanog romana o životu jedne obitelji sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Lydia je miljenica svojih roditelja Marilyn i Jamesa Leeja. Naslijedila je majčine modre oči i očevu ugljeno crnu kosu. Roditelji su čvrsto odlučili da će Lydia ispuniti snove koje oni nisu mogli slijediti – u Marilyninu slučaju, da će njezina kći biti liječnica, a ne kućanica, a u Jamesovu da će Lydia biti omiljena u školi, djevojka bogata društvenog života i duša svake zabave.
Izjeden krivnjom, otac kreće putem koji bi mogao uništiti njegov brak. Shrvana majka odlučila je pronaći krivca, bez obzira na cijenu. Lydijin stariji brat Nathan siguran je da je Jack, loš momak iz susjedstva, na neki način umiješan u smrt njegove sestre. Najmlađa članica obitelji, Hannah, ona je koja vidi mnogo više nego što je itko svjestan i koja bi mogla biti jedina koja zna istinu o tome što se dogodilo.“
(iz sažetka)
Debitantski roman mlade američke autorice Celeste Ng potresna je priča o načinu na koji predrasude i podjele ne nagrizaju samo društvo općenito, već o surovosti kojom razaraju samu jezgru obitelji pojedinca, dovodeći do nezamislivih posljedica.
„Možemo se međusobno razumjeti, ali svatko može tumačiti samo sebe“, rekao je jednom Herman Hesse, i nitko to nije bolje ušao u srž ove rečenice od Celeste Ng u ovom dirljivom romanu.
„Od Claya most“, Markus Zusak, Profil knjiga, 2019.
„Prava je misterija, katkad čak i meni, kakva je to ljubav između dečki i braće.“
„Od Claya most“ posve je krhka priča, smještena u svijet koji je sve osim uobičajenog, onog u kakvom smo navikli živjeti. Mogli bismo je nazvati obiteljskom sagom, no bio bi to svojevrstan eufemizam pred djelom koje obuhvaća čitava prostranstva riječi, djela i neizgovorenog. Narativno je to zahtjevna knjiga; gozba ironije i jezika, koja postavlja mnoge izazove pred čitatelja, prodirući kroz zamršeno tkanje života braće Dunbar, istodobno obilujući trenucima potpune lucidnosti i shvaćanja.
Napisano nakon 13 godina spisateljske šutnje, „Od Claya most“ je, prema riječima samoga autora, plod posve osobnog unutarnjeg osjećaja. Čitatelj namjernik koji očekuje „Kradljivicu knjiga“ mogao bi ostati zatečen ovim svojevrsnim „zastranjenjem“, jer Zusak je ovim romanom sagradio most ne samo Clayu, već i svakome od nas koji uronimo u rijeku njegovih promišljanja i osjećaja koji teku ispod njega.
U središtu priče petero je braće Dunbar: Matthew, Rory, Henry, Clay i Tom koji žive kaotičnim životom u kući u Archerovoj ulici koju, pak, dijele sa različitim stvorenjima, uključujući i mazgu, a koja su sva nazvana po likovima iz Homerovih djela. Njihova majka Penelope – „žena s puno imena, a bila je žena i pol“ – svoju je sudbinu dočekala mnogo žalobnije i teže od svoje imenjakinje iz „Ilijade i Odiseje“ – borbom s bolešću i teškim životom, dočekujući tek zlu sudbinu umjesto voljenog Odiseja. Kada su je jednog dana Ahejci zauvijek porinuli „sa obala trepetljivog mora“ , a njezin suprug Michael Dunbar napustio obiteljski dom, braća Dunbar ostali su prepušteni sami sebi, tek s povremenim kontaktom sa susjedom, gospođom Chilman.
Najstariji brat, Matthew, glavni je pripovjedač. Iskreno, bez uljepšavanja govori o njihovom životu i svemu onom što ga je promijenilo. I njih u njemu.
„Konobar“, Matias Faldbakken, Fraktura, 2019.
Kad u tijesnoj prostoriji iza kuhinje zakopča svoju košulju s rožnatim gumbima, konobar je spreman za još jedan beskrajni radni dan u The Hillsu. I dok slijedi davno dobivene upute da ne bude nasmijan i da dočeka goste uslužnim licem bez emocija, u njemu se možda sprema eksplozija. Što će se dogoditi kad redoviti gost znakovita nadimka Le Gris, Svinja, zakasni, a istog popodneva u restoran uđe fascinantna mlada i vjerojatno bogata djevojka koju nitko prije nije vidio te je enigma čak i šefici bara koja poznaje cijeli Oslo? Kad se u igri nađe vrijedna umjetnina ne baš jasnog porijekla, a naš konobar mora sići u labirint podruma od kojeg osjeća zazor? Hoće li mu i tada urednost i usluga biti dobra obrana od njegove unutarnje buke?”
(iz sažetka)
Matias Faldbakken, mladi norveški umjetnik i pisac, možda nije napisao roman zbog kojeg će vas prolaziti trnci napetog iščekivanja, no stvorio je iznimno zanimljivo štivo čiji se zaplet odmotava sporo, svakom rečenicom iz takta izbacujući konobara zarobljenog u vlastitoj rutini te pritom otkrivajući tajne i događaje od kojih je svaki minijaturni seizmički zapis podrhtavanja dotad mirnog, predvidljivog života. Tajni susreti i još tajanstvenije osobe glavnog lika mijenjaju iz temelja.
Konobar je svojevrstan anakronizam i toga je svjestan. Sitne pogreške u profesionalnom životu dovode do katastrofa u osobnom, i od čovjeka iz sjene, on na neki način postaje osobom spremnom na sve.
Zovem se Biljana Gabrić, pisac sam poezije i proze te prevoditelj engleskog jezika iz Osijeka i veliki zaljubljenik u književnost u svim njezinim oblicima. Nisam ograničena žanrovima, autorima, formama i kritikama, čitam ono što mi srce preporuči, jednako uživajući u romantici poezije ili napetim trilerima. I sama pišem; najčešće poeziju, a tada i sve ostalo što mi iz misli pobjegne u redove slova i rečenica.
Ukratko, jednostavno uživam u spoznaji kako čitajući i pišući živim stotine, tisuće života, a ovaj jedan, stvarni i najvrjedniji, koristim kako bih svoju ljubav prema pisanoj riječi podijelila sa svima vama.