Putovanja su ona jedna stvar koja je stavljena sa strane i na čekanje zbog cijele situacije koja nas je snašla prije nešto više od godinu dana. Ljubiteljima istraživanja novih mjesta i ljudi je ova činjenica svakako teško pala ali svejedno nisu poklekli nego, bez obzira na sve, išli dalje strpljivo spremajući neke nove travel priče. Jedan od njih je i Vedran Karuza, fotograf Novog lista i autor fotografija s obiteljskog travel bloga Kruzovi kojega vodi zajedno sa suprugom i kćeri. Iako za njega većina i njegov rad poznaje, danas smo ušli dublje u cijelu priču oko fotografiranja i ljubavi prema ovakvom poslu.
Vjerujemo kako je ime Vedran Karuza poznato većini – što s fotografija Novog lista, što s bloga o putovanju Kruzovi. Znamo da ste zajedno sa suprugom i kćeri strastveni putoholičari i istraživači svih divnih mjesta koje možemo pratiti preko tekstova na blogu Kruzovi. Je li ljubav prema putovanjima i fotografiji bila oduvijek prisutna kod vas ili je to nešto u što ste se putem zaljubili?
Fotografiju sam zavolio još u šestom razredu kada sam krenuo u fotosekciju u školi Nikola Tesla. Ozbiljnije sam se uhvatio fotoaparata uz Branka Kukurina i Marka Valjka, i ubrzo je fotografija postala dio mog života. Što se putovanja tiče, počeo sam s roditeljima kao dijete, ali broj pečata u putovnici se znatno povećao od kad sam upoznao Adri.
Posjetili ste brojna mjesta i glavni ste „krivac“ za sve fotografije na vašem blogu preko kojih smo i mi ostali, barem donekle, dio svih vaših putovanja. Ima li jedno mjesto koje je na vas ostavilo poseban dojam i gdje su se fotografije, da tako kažemo, dogodile same od sebe?
Sva putovanja lijepa su na svoji način. Teško je izdvojiti jedno jer svako mjesto, narod, kultura imaju svoju tradiciju i priču. Inače volimo kad je kod nas zima otići u ljeto. Uz Tajland, Maroko, Egipat možda me Zanzibar najviše ‘zagrijao’. Fotke idu same od sebe gdje god se nalazimo… svijet je jako fotogenično mjesto.
Blog o putovanjima Kruzovi poznat je većini, svi vas rado prate i čitaju. Kada se javila ideja o blogu? Jesu li se s njime pojavila i sva putovanja, ili su ona i prije bila prisutna?
Blog je nastao prirodnim slijedom. Ona novinarka, ja fotograf. Željeli smo naše uspomene staviti na jedno ‘sigurno mjesto’ i tako su nastalu Kruzovi. Ne bih rekao da su se s blogom pojavila putovanja, bilo je obrnuto. Putovalo se i prije… blog je samo došao kao, kako Adri voli reći, još jedan suvenir s puta.
Blog vodite sa suprugom Adrianom, a na putovanjima je gotovo uvijek s vama i kćer Lara. Što vam je najbolji dio u toj priči? Koliko je važno imati uz sebe osobe koje isto tako vole putovati, otkrivati nova mjesta i naravno, dijeliti sve to s onima koji na putovanja gledaju kao na prilike upoznavanja prije svega sebe?
Najbolje je što smo na putovanju svi zaista zajedno. Nismo opterećeni poslovima i zaista se uspijemo posvetiti jedni drugima. I Lari je zanimljivo voziti se vlakom 300 na sat u Japanu, jahati devu u Sahari, letiti balonom u Kapadokiji, ploviti Nilom u Egiptu, biciklirati u Valenciji, voziti se retro kamperom po Sloveniji ili po krivoj strani ceste na Malti… tako da na putovanju zaista uživamo svi zajedno. I to je ono što najviše pamtimo.
Uz sve to, radite i kao fotograf Novog lista. Što biste izdvojili kao najveći blagoslov ali i kao najveći izazov takvog posla?
U Novom listu sam skoro 20 godina. I blagoslov i izazov je radno vrijeme. Ne moram biti u uredu u 6-7 ujutro ali radim ‘kako pita posao’. Dogodi se da krenem na jedno snimanje i završim na drugom, trećem… Ali kada vidiš reportažu u novini osjeti se ponos što prenosimo nečiju priču, uspjeh, događaj. Od raznih pojedinaca, sportaša do kulturnih događaja, koncerata… Drago mi je što sam bio fotoreporter raznih velikih događaja npr. EPK, NK Rijeke, Karnevala… Proputovao Hrvatsku uzduž i poprijeko od Vukovara, Varaždina do Pule, Dubrovnika, a i po Europi (Latvija, Moldavija, Engleska, Italija, Slovenija…)
Imate li fotoaparat baš uvijek uz sebe ili postoji i ona druga verzija Vedrana, ona bez objektiva u blizini? Postoji li uopće takav Vedran?
Fotkam i bez aparata. Gledam na svijet drugačije.
Svako malo pomislim ‘ovo je dobar kadar’ i to mi je dovoljno.
Na neki bliži izlet znam ne uzeti fotić, ali se svaki put pokajem.
Postoji mnogo travel blogova i profila na društvenim mrežama i baš je svaki od njih poseban kao i fotografije koje su od velike važnosti. Što biste izdvojili na vašem? Što je ono nešto na što ste izrazito ponosni i što mislite da prepoznaju svi koji vas čitaju?
Nama je blog prvenstveno skup uspomena. Nije nam bitno hoće li će ga pročitati deset ljudi bliže obitelji ili tisuće iz cijelog svijeta. On nam nije posao nego gušt. Mislim da to ljudi kuže. A ponosni smo svaki put kada inspiriramo nekoga, kada se neodlučni ipak odluče povesti dijete na neko dalje putovanje, kada se jave s destinacije, kada uživaju.
Prošla, 2020. godina napravila je toliko izmjena u našim svakodnevicama i toliko nam je toga ili uskraćeno ili svedeno na minimum. Putovanja su jedna od tih stvari i većina je ili otkazana ili prebačena za ovu godinu. Kako se to odrazilo na vas?
Uf, korona nam je potpuno pomutila planove. Propalo nam par planiranih putovanja, ali u drugu ruku upoznali smo Hrvatsku još bolje.
Stvarno živimo u najljepšem kutku svemira.
Ipak, jedva čekam par sati sjediti u avionu i izaći negdje daleko, čuti drugi jezik, osjetiti druge mirise, okuse, upoznati nove kulture…
Za kraj nam otkrijte koje ćemo priče ove godine čitati na vašem blogu i u kakvim ćemo fotografijama uživati?
Organizaciju putovanja prepustim Adri. Tako da ni ja ne znam. Nešto je spominjala Bali na mjesec dana, ali granice su zatvorene. Možda Meksiko, Južna Amerika… Meni je Afrika bliska srcu. Motrit ćemo stanje s epidemijom i sukladno donositi odluke.
Dok KRUZOVI razmatraju sljedeću destinaciju, mi ćemo ih i dalje pratiti i čitati tekstove na njihovom blogu jer ako ne možemo putovati na onaj klasičan način, onda ćemo otputovati u neko zanimljivo mjesto s našeg dnevnog boravka u društvu tekstova i fotografija ove simpatične putoholičarske obitelji!
Fotografije: Ivor Mažar
