Naš današnji gost jedna je vrlo uspješna mlada osoba s nepunih 28 godina koja već četvrtu godinu za redom uspješno vodi vlastitu sportsku agenciju IAGSM. On je licencirani nogometni HNS trener, nogometni HNS sudac, fitness instruktor, a prije svega, suprug i otac koji živi za sport i nogomet. Njegova zadaća je mlade perspektivne igrače usmjeriti na pravi životni, a i sportski put. Najvažnije mu je da ti mladi igrači steknu dobre radne navike i da “odustajanje” nije jedna od opcija. On je Milivojević Rinaldo, a ovo je njegova priča.
Dragi Rinaldo dobro nam došao na Stiluetu, drago nam je da si danas s nama. Mi već znamo da si otac i suprug, individualni nogometni trener za dječake od 6 do 18 godina ali i direktor sportske agencije IAGSM koja se brine o mladim igračima, no tko je Rinaldo u slobodno vrijeme?
Rinaldo je u slobodno vrijeme jedan sasvim običan riječki dečko, veliki zaljubljenik u sport, otac malenog Mathiasa koji je nedavno napunio 6 mjeseci. Osim sporta – nogometa, ono što me čini sretnim je druženje s prijateljima, šetnje uz more sa svojom obitelji, te putovanja.
Kada se rodila tvoja ljubav prema nogometu, sjećaš li se kada si prvi put uzeo loptu u ruke?
Sve lijepe stvari u životu dogode se spontano, pa tako i moja ljubav prema sportu. Od najranije dobi pokazivao sam veliki interes za sportove s loptom, između ostalog trenirao sam i rukomet, košarku i vaterpolo, ali posebnu ljubav gajio sam prema nogometu, koja traje još i danas.
Znamo da si bio i profesionalni nogometaš, kakvi su bili tvoji počeci u karijeri?
Od 6. do 13. godine živio sam u Dubrovniku sa svojom majkom, gdje sam i započeo nogometnu karijeru u klubu NK GOŠK Dubrovnik. Nakon povratka u voljenu Rijeku, igrao sam u nogometnom klubu NK Halubjan, NK Pomorac i HNK Rijeka. Na žalost s nepunih 18 godina proživio sam najteže nogometne trenutke, kada mi se dogodila ozljeda prednjih križnih ligamenata, te sam izbivao s nogometnih terena više od godinu dana. U tom razdoblju odlučio sam upisati fakultet, završiti trenersku licencu i svoju karijeru usmjeriti ka tome. Nisam uspio u svome naumu da postanem profesionalan nogometaš, no zaista sam sretan kako se moja sportska priča dalje razvijala.
Iako nisi nastavio profesionalno igrati nogomet i dalje si u istim poslovnim vodama, možeš li nam ispričati svoju priču i kako si postao nogometni trener i direktor Sportske agencije?
S 23. godine ukazala mi se poslovna prilika da uđem u nogometni svijet u drugačijoj ulozi, te da pokrenem vlastiti biznis. Na samom početku kao mladom poduzetniku bilo je vrlo teško i naporno, međutim kako je vrijeme odmicalo sve bolje sam se snalazio u poslovnim pothvatima.
Oduvijek sam se vodio činjenicom da u životu ma što god radili, ne uspijevaju oni najbolji i najtalentiraniji, nego oni NAJUPORNIJI.
Agencija se bavi skautiranjem mladih nogometaša, savjetovanjem, te individualnim unaprijeđenjem pojedinaca kroz dodatne nogometne treninge. Prije svega od mladih igrača želimo stvoriti odgovorne osobe sa jasnim stavom, ciljem i životnom vizijiom. Istovremeno radimo na više segmenata uz pomoć naših partnera koji se brinu za nutricionističko savjetovanje, suplementaciju, mentalne treninge, sportske preglede i rehabilitacije, sportsku opremu, dok individualne nogometne treninge na području PGŽ osobno odrađujem ja. Naglasio bih još jedan vrlo bitan faktor u cijeloj priči, a on jest KARAKTER igrača. Poznata nam je činjenica da mladi igrači ulaze u najkritičnije razdoblje (adolescenciju) od 14. do 18. godine, a upravo su to godine u kojima se određuje njihov sportski, a i životni put. Upravo tu karakter dolazi do izražaja hoće će mladi pokleknuti pred izazovima vikend izlazaka, lošeg društva, na žalost sve prisutnijih i dostupnijih opijata i slično.
Koji ti je najljepši dio tvog posla?
Volim ovaj posao jer je vrlo dinamičan, općenito nisam tip koji bi mogao raditi uredski posao i sjediti “pasivno” 8 sati. Volim biti u pokretu, volim nepredvidivost, volim adrenalin, a ovaj posao mi to i pruža. Jako sretnim me čini rad s djecom i mladim igračima, u vidu individualnih nogometnih treninga. Osim mukotrpnog rada, bude tu smijeha, zabave i šale. Kroz sve to što prolaze mladi igrači, sam prošao i ja, zbog toga im želim svojim savjetima pomoći da ne bi pogriješili tamo gdje sam griješio ja.
U svakom poslu osim onog lijepog, postoje i neki izazovi, koji je tvoj najveći?
Moj najveći izazov je upravo te mlade igrače naučiti da prije svega budu ljudi sa svojim stavom. Vrlo je mali postotak onih koji uspiju kao profesionalni sportaši, međutim kroz sve te godine treniranja, odricanja, mukotrpnog rada, steknu drugačiju pozitivnu percepciju pogleda na svijet.
“Kada bi svi muškarci mogli biti profesionalni sportaši, u našem slučaju nogometaši, garantiram da se u muškom rodu nitko ne bi bavio ničim osim nogometa. Pitamo li se zašto; radiš ono što voliš, treniraš, dobro izgledaš, popularan si, a u konačnici i dobro plaćen za sve to.”
Najveći izazov u cijeloj ovoj priči jest to što ne znamo tko će od tih budućih mladih sportaša postići visoke profesionalne uspjehe. Nikome nije zabranjeno probati uspjeti.
No osim nogometa, znamo i da si suprug i otac, koliko je nova uloga utjecala na tvoj život?
Kada su mi prijatelji govorili da će mi se život okrenuti za 360 stupnjeva mislio sam da se šale, no kada se Mathias rodio prvih 10 dana smo bili u pozitivnom šoku. Nismo znali zašto “plače”, “možda je gladan”, “možda je žedan”, ali kako je vrijeme odmicalo sve smo se više uživili u tu novu ulogu oca i majke. Sada kada zaplače već znamo je li to zbog gladi ili samo traži pažnju. Da se život okrene na glavačke to potpisujem, kad ti se dijete rodi onda shvatiš bit ovog našeg života i koliko je on zaista lijep i bez djece nepotpun. Mi smo stvoreni da odgajamo nove mlade generacije, nove “preslike” nas, da ih gledamo kako rastu i uživamo u njima kao i oni u nama.
Tko ti je najveća podrška u životu?
Moja supruga Kristina. Naravno i moja obitelj, ali ona je na prvom mjestu. Zajedno smo već 7 godina, a u braku nešto manje od godinu dana. Nju bih naveo kao svoju najveću podršku jer jako je bitno kada nešto radiš da imaš tu neku osobu koja te gura naprijed, i onda kada nisi uvijek u pravu, da ti ukaže na greške ali i da je dalje uz tebe. Mislim da čovjek ne može postići svoj maximum ako nema osobu pored sebe koja mu daje svakodnevnu životnu podršku.
Najlakše je biti podrška kada ti “ide u životu”, ali prava podrška se prepoznaje kada “ne ide”. Moja obitelj mi je oduvijek velika podrška, ali moja supruga Kristina je prvo i posljednje mjesto.
I za kraj možeš li nam otkriti svoje želje i planove za budućnost?
Imamo jako puno planova i još više želja. Nastavljam ovim putem i još jačim tempom idem prema naprijed. Nisam naviknut na posustajanja, veliki sam borac i konstantno se usavršavam i unaprijeđujem. Izuzetno sam zadovoljan trenutnim napretkom, ali vjerujem da mogu biti još i bolji, te uz pomoć partnera, prijatelja i obitelji cijelu ovu priču podignuti na jednu veću razinu.
Foto: privatni arhiv