Men’s Corner: Mauro Staraj

M

Volimo ljude koji oduševe energijom, komunikativnosti i onom nekom iskrom punom života! On je definitivno takav, glazbenik Mauro Staraj svom je životu dao neke lijepe note, živi što voli, radi što voli.  On voli život, život voli njega.

Nama sasvim dovoljno razloga za jedan Men’s Corner intervju..

S: Dragi Mauro, imali smo prilike poćakulati malo povodom tvoje uloge ambasadora i modela za kaledar Eudaimonia riječkog Gentlemen’s Shopa, pa prvo pitanje u tom pravcu. Kako je proteklo snimanje i je li lakše biti ispred mikrofona ili iza foto objektiva?

Naravno da je lakše ispred mikrofona, jer ipak iskustvo u svemu u životu čini svoje. Na prvom mjestu sam glazbenik, a onda sve ostalo. Ovako sam preko noći postao model i našao se ispred fotoaparata, ali moram priznati da sam istinski uživao u svakoj sekundi.

Kad se nađeš u društvu sa istomišljenicima, naravno da se ugodno osjećaš, a u životu je bitno imati što više ugodnih trenutaka, zar ne?

S: Fidelio odijelo imao si prilike nositi i na svom vjenčanju, šapnula sam ti i za vrijeme snimanja da  je savršeno, a sad nam reci, znamo da za nas žene postoje haljine i the haljine, je li isto i vama muškarcima, postoji li ipak razlika među odijelima i još bitnije – osjećajem kad se nose?

Itekako! Nije to samo u odjeći, u svemu je tako. Kad netko kaže- kava je kava, vino je vino, a odijelo je odijelo – nije! Stvar je samo u tome da to nekome nije bitno, a meni je bitno. Ja ću radije biti tri dana bez kave pa popiti jednu vrhunsku, a isto tako je i sa odjećom. Odijelo po mjeri, u ovom slučaju Fidelio odijelo, složili su vrhunski stručnjaci prema svim mojim željama, do posljednjeg detalja. Da ne pričamo o materijalima koji su me oduševili. Htio sam nešto posebno, da malo svemu tome dam neki svoj ”otkačeni” šmek, pa je unutrašnjost sivog odijela bila žuta, isto tako i zadnja strana prsluka. Najviše me oduševio mali žuti gumbić na rukavima.

Nije samo odijelo bilo po mjeri i narudžbi, bile su i cipele. Dakle, ovo je svakako  ”the odijelo”, na nekoliko proba gledaš kako ideju iz tvoje glave ljudi koji znaju pretaču u djelo.

S: U projektu Gentlemen’s Shopa imali smo priliku vidjeti kako je to kad pravi tim radi prave stvari, onda se događa onaj jedan wow moment i efekt. Koliko je bitna ta dobra energija i sinergija, u svemu?

Dobra energija pokreće svijet i mijenja ga na bolje. Budimo iskreni, Rijeka je relativno mali grad gdje ponekad pomisliš da ćeš jako teško naići na istomišljenike u stvarima koje su tebi super, a većina ljudi ih ili ne primijeti ili im je bezveze. I onda odjednom- život te poveže sa ljudima koji su poput tebe ”bolesni” od detalja, koji vole život sa stilom i lijepe stvari. Bio sam oduševljen koliko su se i Damir i Andrea ”dali” u cijelu priču – savjetima, detaljima i potragom za nekim stvarima koje nije bilo baš lako naći – na kraju smo pronašli i žute čarape, pa je sve izgledalo fino i decentno, a opet imalo tu toliko željenu, neku moju, ”funky” crtu.

S: Imam dojam da muškarci sve više drže do sebe, da se više izražavaju kroz stil, imaš li i ti taj osjećaj?

To je tako individualno. Definitivno muškarci danas više sređuju svoje frizure, brade. Ili nam se to možda čini, jer mi idemo za tim? Ne znam. Osobno uvijek uživam u pronalasku sitnica koje ću taj dan odjenuti i osjećati se bolje. Često kažem da strastveno volim previše stvari. Od dobrih naočala, satova, pića, knjiga, automobila, instrumenata…ne znam gdje je kraj, ali čini mi se da sam rođen s tim i ponekad me bude strah da stvarno ne pretjeram sa tim svojim strastima… 🙂 Neki bi se srušili u nesvijest kada bih fotkao svoje police i svjestan sam, da, možda je to nekome pretjerivanje, a meni je to način života.

S: No, nećemo mi samo o modi i lijepim odijelima, tko je Mauro  u trenucima kad ne snima s nama i kad ne diže atmosferu s neke bine?

Mauro je lik koji je u privatnom životu poprilično drukčiji nego na bini. Ima svoj svijet, nekoliko dragih prijatelja s kojima dijeli dobro i zlo, tip koji voli čitati knjige i ponekad provoditi vrijeme sa samim sobom. Umjesto na welness odlazi na duge vožnje automobilom i često ne pali radio nego samo sluša zvuk motora i vozi sa rukavicama. Tako bi glasio odgovor do prije nekoliko mjeseci, haha.

Danas je Mauro otac dvoje prekrasne djece, muž svojoj divnoj supruzi, sin, unuk, prijatelj i lik koji danas jednostavno nastoji biti bolji nego što je bio jučer.

Trenutno nema vremena za sve one prije nabrojene strasti nego svim srcem uživa u prvim osmijesima svojih sinova koji ni njemu ni mami noću ne daju spavati. 🙂

S: Vidi se po tebi da živiš glazbu, najljepše je u ljudima osjetiti tu strast, onda ne rade, jednostavno žive svoj poziv. Mauro, kako je počelo s muzikom? Malo te vraćamo u djetinjstvo, sjećaš li se nekog posebnog trenutka koji je odredio tvoj put?

Kad sam imao 4 godine, nono mi je kupio harmoniku. Tako je krenulo. Jako brzo su vidjeli da mali klinac svakog dana iz čista mira uzima instrument u ruke i ima tu neku unutarnju potrebu za sviranjem. Prije nego što sam krenuo u osnovnu upisali su me u privatnu glazbenu školu. To je potrajalo sljedećih 6 godina, a onda sam samo nastojao od svih upijati što više toga.

Prijelomni moment? Film o kalifornijskom sastavu The Beach Boys u drugom osnovne. Navečer je bio film, a sutradan škola – pogledao sam na rasporedu kada je repriza i tadašnju profesoricu molio da me pusti doma ranije samo da mogu snimiti reprizu. Dan danas imam taj film na tom istom VHS-u. Izuo me iz cipela, ta glazba i priča ušli su u svaku poru moga bića i toga trenutka znao sam da moram imati band i da je pozornica ono sa čega me mogu maknuti jedino na nosilima. 🙂

S: Sviraš preko deset instrumenata tako da slobodno zaključujem kako u domu Starajevih sigurno nije tiho. No, ima još jedan slađi razlog radi kojeg sam sigurno da je tišina trenutno stran pojam, naime sretnom su se paru u lipnju pridružili Dante i David. Kao majka,  imam tisuće pitanja, no bit ću blaga i postaviti ono koje je pravi kliše – koliko te nova uloga promijenila?

Već sam prije rekao da malo spavamo, ali smatram da su to slatke brige. Blizanci su i nas itekako iznenadili, te svi pitaju da li je teško? Nije teško. Drukčije je. Koliko te djeca izmore, toliko te i napune i drago mi je da svjesno mogu uživati u svakoj sekundi provedenoj s njima. Djeca stvarno jesu najveći blagoslov, koliko god je to puta već izrečeno, ali stvarno mislim da nema ljepšeg osjećaja koji te više može ispuniti. Mijenja se apsolutno sve, iz temelja. Nema više  toliko vremena za sebe, oprezniji si na cesti, stalno misliš – sada me netko itekako treba, pa smanjiš u nižu brzinu. Baš nedavno sam prodao sportski auto koji mi je nekad predstavljao mnogo stvari – strast, gušt, uspomene na toliko divnih putovanja, bio mi je nekako i simbol vlastitog uspjeha. Shvatio sam da ga više ne vozim onako kako taj auto traži da se vozi, da najviše stoji doma parkiran. Sutradan, kad su me pitali – kako se sada osjećam kada nema doma mog ljubimca, samog sebe sam iznenadio odgovorom – osjećam se lakše, kao da mi je pao kamen sa srca. Naravno da smo klince poslikali kraj auta, čisto ako jednog dana ne budu vjerovali kada im kažem da im je stari nekada bio ”cool”. 

Šalu na stranu, stvarno više nisi sebi na prvom mjestu i uživaš u tome da živiš za nekoga, nekoga tko će, ako se potrudiš, odrasti u kvalitetnu osobu i to je najveća nagrada.

Znaš, ponekad kažem da sada konačno sve itekako ima smisla i da su djeca tu da nastave sanjati naše snove, u slučaju da ih mi ne uspijemo dosanjati do kraja. Na nama je samo da od njih napravimo što bolje i poštenije ljude.

S: Prisustvovao si porodu, je li to nešto što bi preporučio budućim očevima koji nas čitaju i možda se premišljaju? Moj suprug bio je sa mnom i mogu ti reći da mi je jako drago da je svjedočio svim tim nelijepim scenama, ali i najljepšim trenucima.

Bio sam i otišao bih još sto puta da treba. Trenutak kada tvoje dijete (u mom slučaju djeca, haha) dolazi na svijet je nešto što nikada nećeš zaboraviti, trenutak kada možeš pjevati onu Oliverovu ”vridilo je”. Da pitaš 5 meni najbližih ljudi ‘Hoće li će Mauro biti na porodu?’, kladim se da će četvero reći – nema šanse, previše je on gadljiv za to, pa taj manijakalno traži daljinski upravljač po kući kada su na tv-u scene nekih operacija…

Nije na meni da sada držim predavanja kako bi svaki muškarac trebao biti na porodu, ali moje skromno mišlenje je da bi itekako trebao – čisto da vidi kakve su naše žene heroji i kroz što prolaze. Ako je za nas najveća bol kada dobijemo loptu u ”ono” mjesto, dobro je da vidimo što se događa u rađaoni. Ali u tim trenucima, nisi ni gadljiv ni pizdast, ni rastresen – tvoje je da budeš tamo i držiš je za ruku.

A kad čuješ prvi plač – postaješ emotivan da se ni ne trudiš sakriti suze. Fascinantno je kako u istom trenutku možemo biti i snažni i ranjivi.

S: Volim vjerovati da je obitelj temelj ovog našeg zanimljivog društva. I sam živiš sretnim obiteljskim životom, vjerujem da ti je obitelj sretna i sigurna luka kao i meni, a pitanje koje ti čuvam je – koje vrijednosti bi volio prenijeti na svoje dječake, koje vrijednosti živiš i za koje misliš da ih je posebno bitno čuvati u ovim burnim vremenima?

U ovim ludim vremenima jako se iskrivila slika obitelji, tradicionalno odjednom više nije ”in”, promoviraju se svakakve svinjarije, a na društvenim mrežama svatko ima pravo reći što misli pa možemo zaključiti da se u nekom samorazvoju i nismo baš previše pomakli niti evoluirali, dapače, otišli smo unatrag.

Naše dječake svakako ću učiti da je prvenstveno bitno poštovati svakoga, bez obzira na spol, rastu, dob i vjeru. Učit ću ih da ne rade ono što im drugi nameću nego neka rade ono što vole, pa što god oni odabrali. To je sigurno put ka sreći, kako bi Bare rekao. Neka vole ljude i neka vole životinje. Siguran sam da će na kraju više voljeti životinje. 🙂

Neću se libiti udariti ih po guzici ako mislim da je to potrebno, pa makar mi prijetili i sa šest ”plavih telefona”. Nastojat ću da ih što dalje držimo od konzumerizma, ali neka što više vjeruju u Djeda Mraza i Zubić Vilu. Stvarno mi je želja naučiti ih da nikada ne prestanu sanjati i da ne zaborave biti djeca. Već sad me rastužuje kako će brzo odrasti.  Neka u džepu uvijek nose ružičaste naočale, pa kad život postane gorak, neka ih stave na nos i sjete se svega lijepoga.

S: Mauro, prava si inspiracija, čovjek koji čini da se svi oko njega osjećaju ugodno, dobro i nasmijano. Mislim da je to jedna fantastična osobina! Smatraš li da je i ovaj dio karaktera bitan za uspjeh?

Hvala ti na ovim silnim komplimentima. Crvenim se malo, čak. 🙂
Kada me pitaš o karakteru, stvarno vjerujem da se s nekim osobinama rađamo i da je neke stvari teško mijenjati. Bitno je poznavati sebe i što više biti ono što jesi, a da ne misliš što će drugi reći. Kada se oslobodiš toga vraga, mislim da si na pravom putu. Nikada se nećeš svima svidjeti, pa ni tebi se svi ne sviđaju, zar ne? Ali uvijek ćeš više cijeniti onoga tko ti iskreno pokaže što misli, bez fige u džepu.

S: I za kraj, osim sretne obitelji, dobre pjesme, i lijepih odijela, koji je recept za sretan život po Mauru Staraju?

Samo jedna riječ, koju nikada ne smijemo zaboraviti: zahvalnost.

Maura smo upoznali kao jednog od ambasadora projekta Eudaimonia čiji je inicijator Gentlemen’s Shop, naglasit ćemo još kako naš dragi sugovornik nosi Fidelio odijelo, frizuru potpisuje Gentlemen’s Shop, make up Ana Mikulec, video je izradio Karlo Marković, fotografije potpisuje Ivor Mažar,  a snimanje smo odradili u Babaloo Design Concept Store-u. I ovom prilikom zahvaljujemo Hendrick’s Ginu (G3 Spirits),  svima navedenima dok s nestrpljenjem čekamo idući intervju koji će vrlo skoro osvanuti na našim stranicama.

Foto: Ivor Mažar

Pripremila: Marija Mažar