Njegovo školovanje vrlo je bogato. Do današnjeg dana školovao se u nekoliko gradova i država, a kada su roditelji primijetili da ima talent za glazbu, već s četiri godine poslali su ga u glazbeni vrtić kod profesorice Vuk. Dobio je i mogućnost tijekom glazbene predškole u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci uz profesora Đekića i preskočiti jedan razred, ali s obzirom na to da bi tada bio stariji i po 4 ili 5 godina od druge djece ipak preskakanje razreda tada nije bila najbolja ideja. Glazbenu školu je na kraju upisao najkasnije moguće, tek s 9 godina. Srednjoškolsko školovanje nastavio je u glazbenoj gimnaziji. U toj školi obično se bira jedan smjer, instrumentalni gdje se težište stavlja na vježbanje odabranog instrumentali teoretski gdje je znanje o glazbi primarno, ipak on je odabrao oba te mu je iz tog razloga i završetak škole zadao poprilično mnogo posla. Nakon srednje škole upisuje i studij klavira u Rijeci gdje mu je mentor bio jedan od najboljih pijanista u povijesti Hrvatske – Vladimir Babin. Magistrirao je u Zagrebu, a trenutno se nalazi u Beogradu na doktorskim studijima kod jednog od najboljih pijanista i pedagoga u Europi, Aleksandra Serdara.
Njegovo ime je Mateo Žmak i ono što je još zanimljivo kod njega je da posjeduje oko 250 kravata, kolekciju od petstotinjak Zagor stripova, obožava šetnje, svirao je u 15 država Europe, pobijedio je na otprilike 50 pijanističkih natjecanja, surađivao je s velikim imenima hrvatske estrade poput Jacquesa, Đanija Stipaničeva, Renate Sabljak, Damira Kedže… Osim klavira poluprofesionalno svira i orgulje, proglašen je magistrom generacije Muzičke akademije u Zagrebu te je proglašen i učenikom generacije srednje škole iako je u osmom razredu škole trebao pasti matematiku jer nije imao niti jednu pozitivnu ocjenu, ali su ga pustili na račun glazbenih uspjeha. Nakon toga se uhvatio posla i imao ocjenu odličan svake godine.
Mateo Žmak, naš Riječanin, jedan od najeminentnijih mladih glazbenika u Hrvatskoj, zaljubljenik u glazbu i u kvaliteta život.. Konačno je došla prilika da ga bolje upoznamo i predstavimo..
Mateo, tvoja je glazbena priča već dobro poznata no malo njih zna za tvoju nogometnu karijeru! Otkrij nam više o tome…
U mojem domu je od kad znam za sebe sport konstantno za televiziji. Pogotovo nogomet. Paralelno sa završnim razredima osnovne škole pala mi je suluda ideja da bih ga pokušao amaterski trenirati. Isprva je to bilo čisto zato da se barem malo fizički pokrenem, obzirom da je vježbanje klavira izrazito sjedilački tip posla i često pate postura, leđa i ramena…Nikad nisam bio tip od prevelikog trčanja, što zbog svoje lijenosti po tom pitanju, što zbog tadašnje pretjerane kilaže. Jedino što mi je preostalo je bio odlazak na gol, što nikome nije prezanimljivo. Vrlo brzo ispostavilo se da imam odlične reflekse i kvalitetno čitanje igre i pozicioniranje te sam dvije godine igranja za NK Zamet bio proglašen najboljim golmanom lige. Na žalost, na jednoj utakmici dogodila mi se izuzetno ozbiljna ozljeda koljena čije posljedice osjećam i danas (a i zauvijek ću) i koja je označila kraj nogometne «karijere».
I onda je loptu zamijenio klavir… No, još jedno nogometno pitanje prije no krenemo u ozbiljne vode… Omiljeni nogometaš ti je…
Imam sreću da sam rođen u vrijeme vrhunskih igračkih veličina kojih je svakim danom sve više i gledanje nogometnih utakmica je u 2019. godini pravo uživanje. Svaka čast Lionelu Messiju kojeg se s pravom uvrštava među najbolje igrače nogometa u povijesti, no moj favorit je ipak fenomenalni Portugalac Cristiano Ronaldo. Njegov atleticizam, fizička nadmoć nad ostalima i lakoća kojom i u poznim godinama za nogometaša čini suparničke igrače smiješnima je bez presedana. Na neki način osjećam i određenu povezanost s njime jer su nam priče slične utoliko što ispočetka nismo bili preveliki talenti i marginaliziralo nas se, no nevjerojatna volja, želja, upornost i nadasve mukotrpni rad i ljubav prema poslu koji radimo nas je dovela tu gdje jesmo.
O glazbi, uspjehu, lijepim odijelima i eudajmonističkom stilu života pričali su poznati pijanist Mateo Žmak i naša Marija! #eudaimonia2019 Gentlemen's Shop Fidelio Clothing #bottegamoments
Objavljuje Stilueta u Petak, 22. ožujka 2019.
OK, s nogometom smo gotovi, a sad se prebacujemo na glazbu. Ljubav prema glazbi, kad se rodila?
Budući da mi je otac glazbenik, u kući se kroz moje djetinjstvo moglo svakodnevno čuti sviranje i pjevanje različitih žanrova te sam kroz to slušanje nesvjesno i sam došao do toga da je glazba neraskidivi dio mene i da bez nje ja ne bih bio ja. Kasnije su mi roditelji rekli da sam najviše uživao kad bi mi se pustio CD s djelima Frederica Chopina i da me to moglo smiriti. I dan danas mi je on omiljeni skladatelj te sam trogodišnji doktorat posvetio upravo njegovim životu, radu i djelima. Zbilja mogu reći da mi je Chopin najveća ljubav jer se interpretirajući njegova djela osjećam potpun i zadovoljan. To smo mi, nepopravljivi romantici hehehe. I da, jedna zanimljivost: često čujem pitanje tko je to na početnom zaslonu mog mobitela. Odgovor je: već dugi niz godina, Frederic Chopin. Nema te djevojke radi koje bih promijenio sliku na početnom zaslonu (s čime se neke moje bivše djevojke nisu slagale hahaha).
Trenutno si na relaciji Beograd-Rijeka, što ti pruža Beograd po pitanju školovanja i mogućnosti za dalje?
Moj trenutni rad na doktoratu pri Fakultetu Muzičke Umetnosti nalaže da moram biti na relaciji Rijeka – Beograd. Moja velika sreća je da su profesori pokazali veliko razumijevanje za 600 km razlike te ipak većinu stvari rješavam mailom, skypeom ili nekim sličnim metodama tako da ne slušam predavanja niti na jednom predmetu osobno već preko gore spomenutih kanala komunikacije. To nipošto ne znači da mi je išta olakšano, dapače! Budući da mi ne mogu vrednovati dolaske, iz svih predmeta moram napraviti dodatan obim doktorskih istraživačkih radova. Isto tako, sam moram pronalaziti literaturu i rješavati ispite bez kompletnih saznanja na koji način pojedini profesor zahtjeva rješenje nekog istraživačkog problema. Moram priznati da u nekim trenucima bude zbilja teško jer nema gotovo nikakve literature na hrvatskom/srpskom jeziku već ju pronalazim na engleskom, francuskom, talijanskom i ruskom jeziku. No, vrlo sam uporna osoba po prirodi i nisam zadovoljan mediokritetstvom te ne predajem radove dok nisam uvjeren da su oni odraz onog najboljeg što ja mogu svojim znanjem pružiti. Užasno mi je drago da se to i prepoznalo, tako da sa zadovoljstvom mogu reći da sam sve dosadašnje ispite riješio s maksimalnom ocjenom! Što se tiče budućnosti, u Beogradu (i općenito Srbiji) se glazba puno više cijeni i doživljava nego kod nas i, koliko god suludo zvučalo s obzirom na razliku u standardu življenja u Hrvatskoj i Srbiji, glazbenici su puno više plaćeni i nisu na marginama društva. Trebali bismo se u tom pogledu ugledati na njih ako nam je cilj manji odljev kvalitetnih glazbenika.
Imaš li osjećaj da ove mlađe generacije imaju vremena uz sve te moderne uređaje upoznati se s ljepotom glazbe?
To je vrlo interesantno pitanje kojega smo na kolegiju pod nazivom Razvoj izvođaštva opsežno radili. To je pitanje koje zadnjih godina muči velike svjetske teoretičare, ali i instrumentaliste. Da ne ulazim previše u elaboraciju (sad mi se javlja moj istraživački duh hehehe) odgovor je dvojan: s jedne strane, pojava CD-a, USB-a, masovnih medija, YouTube-a i općenito tehnologije je dovela do toga da je glazbu moguće slušati iz udobnosti doma i osoba se može brže i bolje nego ikad upoznati s različitim izvođačima, skladateljima, žanrovima…S druge strane, život je postao previše užurban i ljudi često zbog stresa i načina života kojega nam moderni uređaji i tehnologije nameću, jednostavno nemaju ni volje, ni vremena, ni želje stati na loptu, opustiti se i poslušati glazbu (bilo kakvu, a kamoli o klasičnoj).
Kad smo kod ljepote, ali na jedan drugi način, ljepota glazbe, života, odijevanja… Upoznali smo se na snimanju za potrebe kalendara Eudaimonia koji slavi život kao takav. Jedan si od zaštitnih lica ove godine, kako ti se sviđa uloga modela?
Ovom prilikom se od srca moram zahvaliti Damiru Mateškoviću, idejnom začetniku Eudaimonia kalendara i cjelokupnog projekta na tome što je prepoznao moj rad i način života kao eudajmonistički (iako ja do nedavno nisam ni čuo za pojam Eudaimonija) te mi ukazao tu čast biti jednim od zaštitnih lica kampanje. Odradili smo nekoliko snimanja tim povodom i moram priznati da mi je to prvi izlazak u modne vode. Iskreno, ja sam introvertan tip osobe te sebe smatram sve samo ne fotogeničnim stoga mi je uloga modela došla kao nešto neočekivano i nevjerojatno. Tko god misli da je profesionalno snimanje lagan posao, vara se! Za njega treba imati puno živaca hahaha… No snimanja su bila vrlo ugodna i protekla su u lijepoj atmosferi; radio sam s velikim profesionalcima pa je sve lakše. Iako je meni draže biti za klavirom nego ispred fotoobjektiva, definitivno bih se ponovno odazvao za neko snimanje!
Nosio si i voliš nositi odijelo Fidelio, i iza njega stoji riječki Gentlemen’s Shop kao i iza cijele priče oko kalendara. Kako je nositi odijelo krojeno po mjeri i tvojoj točnoj zamisli?
Malo je za reći da volim nositi Fidelio odijela, ja ih obožavam nositi! S Gentlemen’s shopom imam nevjerojatno dobru suradnju već neko vrijeme i po pitanju stylinga i po pitanju frizure te se iskreno nadam da će se suradnja na obostrano zadovoljstvo nastaviti i dalje. Posjedujem dva Fidelio odijela rađena po mjeri, posljednje je imalo premijeru na nedavno održanom eventu u 4LOOK-u gdje sam imao čast i svirati uz još jednu predivnu Riječanku, mladu i perspektivnu pjevačicu Medeu Market Sindik o kojoj ćemo još puno čuti. Također sam počašćen što mogu reći da se u mom ormaru uz dva odijela mogu naći i cipele i košulje Fidelio. Prije suradnje s Gentlemen’s-om i Fideliom nosio sam popriličan broj odijela, no niti jedno nije bilo rađeno po mjeri te je to poseban osjećaj kad znaš da dobivaš nešto što nitko drugi nema i rađeno je samo za tebe. Možda se tu može iščitati egocentrizam, ali takva odijela to i dopuštaju.
Koliko je za tvoju profesiju bitno odijevanje?
Koliko god da mi je to žao reći, za moju profesiju je odijevanje od izuzetno velike važnosti. U današnje vrijeme u svijetu klasične glazbe (pogotovo pijanizma) kada je broj vrhunskih glazbenika sve veći i veći, nije dovoljno samo biti najbolji u onome što radiš; treba i izgledati najbolje (ili ikako drugačije) kako bi iskočio iz mase i uspio u životu. Kroz godine natjecanja, koncertiranja i općenito bavljenja glazbom, uvidio sam kako je vizualni aspekt onoga što nudiš (u mom slučaju sviranja) gotovo pa jednako bitan kao i auditivni. Teško mi je to za priznati, ali je to jednostavno tako. Iako bi se trebala ocjenjivati isključivo ingenioznost i kvaliteta u ispoljavanju osjećaja pri sviranju skladbi, često se ocjenjuje i nečiji izgled na pozornici i/ili stil odijevanja.
Stoga sam se i ja prilagodio tom trendu i imam sreće da Fidelio i njihova odijela stoje iza mog vizualnog identiteta jer s njima mogu na sve svjetske pozornice.
Riječanin kojem je svijet na dlanu… Koje su te destinacije oduševile koje si zahvaljujući glazbi imao upoznati?
Hvala na komplimentu! Svirao sam u 15 zemalja Europe tako da mogu reći da me glazba oplemenila i u tom smislu. Sretan sam da me glazbeni put vodi od države do države jer sam osoba koja voli putovati i upoznavati nove kulture i običaje. Prije bih izdvojio veću količinu financijskih sredstava za putovanje nego za npr. majicu ili traperice jer je iskustvo ono što u čovjeku ostaje vječno i ono ga oplemenjuje i obogaćuje. Teško mi je izdvojiti nešto kao najbolje jer sam svugdje vidio nešto predivno, ali ako baš moram birati, suzit ću izbor na Rim (zbog povijesti), Ohrid i Kotor (zbog prirode) i Beograd (zbog prekrasnih ljudi).
A koja su ti omiljena mjesta u našoj Rijeci?
Generalno nemam neka omiljena mjesta jer smatram da je društvo u kojemu se nalazimo najbitnije te ono može i najgore mjesto pretvoriti u najbolje (a i obrnuto). Kad mi treba opuštanje, najviše volim otići na Kastav ili šetati uz more po Lungo Mare.
A sad teško pitanje za kraj.. koji su ti omiljeni sadržaji na Stilueti?
Zapravo i je vrlo teško hahaha…ima puno toga što volim kod Stiluete, ali najviše volim kad kroz ovakav sličan intervju mogu upoznati neku osobu i njen rad i često se zapitam: «Zašto ja nisam prije čuo za nju?»
Matea smo upoznali kao jednog od ambasadora projekta Eudaimonia čiji je inicijator Gentlemen’s Shop, naglasit ćemo još kako naš dragi sugovornik nosi Fidelio odijelo, frizuru potpisuje Gentlemen’s Shop, make up Ana Mikulec, fotografije potpisuje Ivor Mažar, a snimanje smo odradili hotelu Royal u Opatiji uz izvrsne Bottega kapljice… I ovom prilikom zahvaljujemo generalnim partnerima projetka G3 Spirits.
Foto: Ivor Mažar
Pripremila: Stilueta
