U rubrici Men’s Corner danas predstavljamo jednog posebno dragog sugovornika. Otac, suprug, tv lice, novinar, urednik, sve je to Larry Ambrozich, naš dragi kolega s Kanal Ri televizije!
Larry eto te konačno na Stilueti, dobro nam došao! Tko je Larry, onaj kojeg javnost slabije poznaje, onaj kad se kamere i reflektori ugase?
Draga Marija prije svega pozdrav tebi i tvojim vjernim čitateljicama i čitateljima. Kad se kamere I reflektori ugase nisam ništa drugačiji od onoga kada su upaljene. No prije svega sam otac dvoje prekrasne djece Adriana (5) I Evany (3) i nadam se dobar suprug svojoj Sandri.
Kako je počela tvoja televizijska karijera?
Moja televizijska karijera počela je 2005-te, tako da sljedeće godine slavim jubilarnih 15 godina predivne karijere. Sve je krenulo od spontane cuge na terasi jednog riječkog kafića gdje smo prijatelj I ja vidjeli oglas kako Kanal Ri traži voditelje I novinare. Prošli smo nekoliko krugova audicije i eto me do danas uz mikrofon, kamere….
Mnogi ljudi imaju tremu od kamera, intervjua, javljanja uživo… Teško je uopće okvirno zamisliti koliko imaš radnih sati ispred kamere no zanima me imaš li još onu pozitivnu tremu?
Mislim da trema, ona pozitivna koja će te držati budnim uvijek treba postojati. Ona donosi tu odgovornost prema poslu, gledateljima, I da , svaki put nekoliko sekunda prije live programa osjetim tu pozitivnu vibru koja prođe tijelom. Iskreno puno više volim live program, javljanja uživo od snimanog programa, taj osjećaj da nema ponavljanja, prekida me dodatno motivira za rad.
Izdvoji nam i neku ne/zgodu za vrijeme snimanja?
Iskreno nezgoda za vrijeme snimanja i nije bilo previše, barem koliko me pamćenje služi. Puno više pamtim događaje sa snimanja poput velikog požara koji je zadesio crikveničko područje kada od gustog dima I pepela nisi vidio prst pred sobom, ili ispraćaja Stare godine u Fužinama na -20 stupnjeva uz snažan sjeverac, kada ti se usne I prsti lede da ne možeš niti govoriti, ili pak nestvarno brze vožnje u kamionu od 1200 ks na Grobničkoj pisti s ubrzanjem od cca 4s/100m..takve mi stvari ostaju u sjećanju.
Vrijeme je i da razbijemo neke predrasude. Mnogima televizijski posao djeluje jako lijepo, zanimljivo, ali i lagano. Koje osobine dobar TV novinar/voditelj mora imati? Smatraš li svoj posao teškim?
Svoj posao smatram najlakšim poslom na svijetu jer ga neizmjerno volim, no daleko je novinarski I voditeljski posao od laganog posla. Moja filozofija novinarstva I voditeljstva je da u kontaktu s ljudima moraš biti prije svega osoba koja im se ne obraća s pozicije novinara/voditelja već osobe koja im mora situaciju pred kamerom učiniti što opuštenijom. Nema dociranja, obraćanja s visoka, priprema gosta da li za izjavu ili emisiju uživo je najbitnija. Kad vidiš gosta uoči live programa koji se trese, a nakon gostovanja kaže Hvala vam, e, to mi je najveća nagrada.
Ima nešto što mi se kod vašeg tima jako sviđa. Humanitan rad, vaša toplina, ljudskost. Imate veliko srce što ste pokazali prekrasnim inicijativama na kojima i ovom prilikom čestitam. Kakav je osjećaj činiti ovaj naš svijet boljim i ljepšim mjestom?
Novinarski posao je nažalost, posljednjih desetljeća s pojavom prekomjernog žutila, crnih vijesti, trivija na portalima, užasno prostituiran, omalovažen. Danas se svi predstavljaju novinarima, kolumnistima, urednicima. U moru svega shvatio sam da svojim javnim djelovanjem možemo I moramo napraviti nešto više. Moć televizije je velika, I nju smo na Kanalu Ri iskoristili kako bi zajedno s Udrugom Riječko srce pomagali onima kojima je pomoć najpotrebnija a to su djeca. U protekle 4 akcije uz pomoć građana bez kojih ništa ne bi uspjelo, prikupili smo više od pola milijuna kuna I podijelili ih raznim udrugama, institucijama. A s druge strane kada mi je majka jedne slijepe djevojčice prišla i lani nakon koncerta rekla kako je njenoj kćeri to bio najljepši dan u životu…dalje ne treba trošiti riječi.
Sve si rekao… Nećemo više o poslu, ali nastavljamo u ritmu dobrih tema. Obiteljski čovjek, sretan čovjek, koliko ti je obitelj bitna i koje vrijednosti se trudiš usaditi u svoje klince?
Obitelj je stup, izvor najveće sreće. Oduvijek mi je želja bila imati djecu, i tada 2014 I 2016 godine, Sandra je na svijet donijela dva prekrasna bića koja su život učinila potpunim. Od prvih dana u njihove živote pokušavamo ugraditi ljubav prema drugome. Kad nisu zajedno prvo što pitaju gdje je Evany ili Adrian. Kroz igru im pokušavamo usaditi osnovne vrijednosti poštovanja, uvažavanja, pomaganja. Nismo opterećeni učenjem matematike, pisanja, naša filozofija je da igra i uživanje u djetinjstvu mora biti na prvom mjestu.
Koji su najljepši family trenuci obitelji Ambrozich?
Najljepši trenuci su nam zajednička buđenja, koja su zbog prirode posla I svakodnevnog života većinom rezervirana za vikende, ali definitivno najveseliji trenutak je petkom kada je na rasporedu filmska- pizza noć. Tada razvučemo veliki trosjed u dnevnom boravku, naručimo pizzu I gledamo film po njihovom izboru, a najčešće su to filmovi o Marvelovim i DC super junacima. Sandra I ja izdržimo svega pola sata filma, Adrian nešto duže, a Evany nam ujutro ispriča sadržaj filma (hahah)
Kao roditelj, što ti se čini da je danas najveći izazov u odgoju djece?
Najveći izazov je od djece učiniti kvalitetne osobe. U moru svega što im danas prijeti treba im zadržati fokus na onome što je bitno, a to je da poštuju obitelj i cijene jedan drugoga. Najviše me strah da rutina koja izjeda sve lijepo ne preraste u naviku koja će postati svakodnevica. Zato se trudimo uvijek izmisliti nešto novo, put do vrtića učiniti drugačijim, izlet zabavnijim, priču za laku noć drugačijom, teško je, izazovno, no rezultat je velik I isplati se. Kada pomisliš ima li sve to smisla, djeca te iznenade I shvatiš da ima. Tek kad njih vidimo u ”vanjskom” svijetu znamo da radimo dobar ”posao”.
Idemo na lakše teme ? Koja su ti omiljena mjesta u našoj Rijeci?
Omiljena mjesta? Ha ha, da si me pitala prije par godina, puno bih ih lakše nabrojao. Sada kada izađem volim otići u Tapas, popiti nezaobilaznu kavu ujutro dok je grad još tih u Pommery-u, kasnije se selimo u kafiće u Starom gradu. Imaju dušu, skloniš se od siline zvukova, ljudi…kad je šetnja na rasporedu onda Molo longo u suton, nestvarno izgleda naša Rijeka s njega. Pavlinski trg je in kada smo s djecom, tamo se ujedine svi vrtići Rijeke 🙂
I za kraj, otkrij nam neki motivirajući/inspirativan citat koji te uvijek pokreće u onim možda malo izazovnijim vremenima…
Budi promjena koju želiš vidjeti…
Kratko, jasno i upravo tako… Idealne riječi za kraj odličnog sugovornika i dragog kolege, hvala Larry što si nas uveo u svoj svijet!
Foto: Ivor Mažar
