U ovotjednoj rubrici Men’s Corner imamo gosta kojeg možda znate, a ne znate. Kojeg ste možda često čuli, a niste još vidjeli. Koji puno priča, a malo o sebi govori. OK, ponijelo me, pa ću se na vrijeme zaustaviti. Jako zanimljiv, karizmatičan i drag, s nama je Dražen Zima! Prije nekoliko mjeseci napunio je ravno 50 godina, u te godine utkano je čak 25 godina radijskog staža te na Radio Rijeci teče treća godina zajedničke ljubavi.
Riječka glazbena scena utkano u djetinjstvo
Radio Rijeka kultni je medij našeg grada. Od izvrsne postave, tema do odlične komunikacije s našim sugrađanima koji i kude i hvale i otvoreno iznose svoja mišljenja. Ostali ste tradicionalni, svoji, ali uspješno se adaptirali na sve promjene. Kako je u biti počela tvoja radijska priča?
Istina, Radio Rijeka odlično ispunjava ulogu javnog servisa, a za razliku od brojnih drugih ima i jake individualce s kojima se publika lako veže i poistovjećuje. Kada su još i zabavni onda nam nema kraja J Drago mi je da si primijetila i uspjeh u adaptaciji na nova vremena i promjene koje su došle. Taj proces još traje i nikada neće prestati. Mi naravno živimo i mijenjamo se zajedno s našim slušateljima.
Kada se ja danas osvrćem i pokušavam naći početak svoje radijske priče shvatim da je počela jako rano, još u djetinjstvu dok sam noći provodio budan uz radio prijemnik koji je imao stalno mjesto na uzglavlju kreveta. Kao klinac sam vrlo brzo inficiran dobrom glazbom od strane starijeg brata i bratića koji su aktivno djelovali na riječkoj glazbenoj sceni i donosili mi ploče.
Te besane noći su služile za punjenje TDK kazeta snimkama muzike svih vrsta i žanrova sa svih mogućih radio postaja. I s Radio Rijeke, ali i brojnih talijanskih koje su u to vrijeme donosile novitete u naše uši. I tu sam se nekako uz put pitao kako taj program nastaje? Nisam poželio biti pjevač ili osnovati band već mi je znatiželja išla u smjeru produkcije i svega onoga što se mora učiniti da bi program kao takav izašao iz zvučnika. Mislim da tu leži korijen mog „problema“. Vidiš, nikad ne znaš što će ti i u kojem trenutku odrediti smjer kretanja.
Živi program najbolji je dio svega
Izuzetno respektiram radijske novinare i voditelje. Imate samo glas kao kanal i držati koncentraciju i fokus meni je nevjerojatno. Ispred ekrana se sakrijem kad imam loš dan, a ispred kamere mašem rukama, pogriješim pa se nasmijem, lakše je. Kako se ti nosiš s takvim izazovima, možda baš imaš dan koji ti ne ide od ruke, a glas ne odaje baš ništa?
Naravno da postoje bolji i lošiji dani, ali to je u redu dok su ovi drugi u manjini. S vremenom i praksom se čovjek nauči dodatno kontrolirati i ne unositi loše raspoloženje ili životne probleme u eter. Ostavljaš ih ispred studija, navučeš na lice osmijeh br. 7 i kreneš. Kada imaš sjajne poticajne kolegice i kolege kao ja onda je taj posao još lakše ostvariv.
Ali nemoj misliti da nama nekad ne uleti mušica u usta dok čitamo vijesti ili ne uspijemo izgovoriti „defibrilator“ glatko kako se očekuje. To ti govorim iz svog iskustva. Ili da se ne možemo sjetiti riječi koja nam je na „vrhu jezika“. I onda ponekad krenu salve smijeha ili nastaviš dalje kao da se ništa nije dogodilo. To je valjda i najbolji dio svega. Živi je program, kada bi ga snimali i sve producirali unaprijed postao bi dosadan i lažan kao što se dogodilo brojnim formatiranim radio postajama.
Upućen u sve
Ha-ha-ha, da mora i vama biti jako zanimljivo ponekad. Kako izgleda jedan tvoj klasični dan (radni dio i neradni)?
Ustajanje, doručak i kava, zatim sjedanje za računalo i informiranje o aktualnostima iz zemlje i svijeta. Posao je takav da moraš biti upućen, ne smiješ si dozvoliti da te preskoče važni društveni događaji. Puno čitam, pratim medije sa svih strana svijeta. Moj Facebook feed je uglavnom preplavljen objavama CNN-a, Guardiana, NY Timesa, NL-a, Jutarnjeg itd. a manje ljudima. Treba biti upućen lokalne teme, naročito one koje uključuju aktere s kojima radiš intervjue ili se kroz novinarski rad susrećeš. Zoveš ljude, dogovaraš intervjue i gostovanja u eteru, nastojiš pronaći teme koje će slušateljima biti korisne. Ili zabavne, ili poučne. I onda odeš na posao i sve to „istovariš“ u eter. Priprema je ona santa leda koja se nalazi ispod površine oceana a eter tek onaj špic što strši.
Zadovoljstvo slušatelja najljepši dio ovog poziva
Što ti je najljepši dio u radu, što ti izaziva uvijek onaj isti wow osjećaj – Obožavam svoj posao?!
Pa plaća naravno! 🙂 Šalim se, novci mi još nisu izmamili takav osjećaj. Možda zato što ih nikad nisam u značajnijom mjeri imao, ali to nikad neću ni saznati jer u ovom poslu love nema (tu se nadam da se varam 🙂). Ali ima zadovoljstva, zadovoljnih slušatelja koji te i van posla sreću i zahvaljuju se na nekim lijepim trenucima koje si im priuštio. I zadovoljnih gostiji kojima si pomogao da dođu do publike. Znaju proć’ godine i zaboravim što se sve zbilo pa me ljudi podsjete na takve stvari. To me goni naprijed, da mogu učiniti nešto na korist šire zajednice. Tada sam sretan obavljenim poslom.
Nije zanemarivo ni to da me se mama ne srami 🙂
Majka mora da je ponosna! A kad ne radiš, koji su trenuci u kojima uživaš?
Uživam u kretanju. Nastojim si priuštiti kakvo putovanje s vremena na vrijeme ali također moja gospođa i ja rado šećemo sa psom po Grobničkom polju ili od Voloska do Lovrana po Lungo mare. Kino i dobar film su mi predmet uživanja, ali mislim da mi nema do dobrog rock koncerta! Na žalost u ovo pandemijsko vrijeme ih je malo no vjerujem da će se i to uskoro promijeniti.
Omiljena mjesta u našoj Rijeci i na Kvarneru…
U Rijeci su to Molo Longo na kojem možeš ostvariti direktni kontakt s morem i Korzo za direktni kontakt s ljudima. Važno je osjetiti bilo grada, osobito kad s njegovim stanovnicima stalno komuniciraš. Zatim Volosko, obožavam Krk, Cres i Lošinj. Nema mi ljepšeg osjećaja nego se popeti na vrh Risnjaka u proljeće. Učka je u srcu također. Ma samo da je priroda, more ili planine, svejedno. Srećom u našem kraju toga ima u izobilju.
Dražen Zima Radio Rijeku sluša i na godišnjem odmoru!
Slušaš li Radio Rijeku i dok si recimo na godišnjem odmoru?
Nastojim u takvim situacijama ne slušati, ali ne mogu si pomoći, upalim svako toliko da ostanem informiran kao i svi ostali građani. Da čujem ima li kakva puknuta vodovodna cijev, na što se ljudi žale Ferlinu i koji su glazbeni trendovi. Aktualni ili oni prije 50 godina, svejedno 🙂
Baš to, sve je to Radio Rijeka. Jedan poseban medij našeg kraja. Zamijetili smo i tvoj stil odijevanja, u čemu se najbolje osjećaš? Što kad nosiš si ti sam sebi baš ono svoj?
Ma nema tu nikakvog posebnog stila. Odnosno ima ih 100. Na poslu nastojim biti malo finije odjeven iz poštovanja prema kolegama i gostima koje na radiju primamo, a u slobodno vrijeme su tu traperice i tenisice. Niti patim od robnih marki niti sve mora biti novo u trendu. Dapače, imam dosta second handa u ormarima kojeg mi gospođa prebere na „krpicama“ ili u specijaliziranim dućanima. Dati pojedinim odjevnim predmetima novi život mi je posebni gušt. Nastojim živjeti ekološki i ne previše potrošački. Dođe to s godinama …
Još jedan intervju u kojem smo baš uživali! I dok pišemo zadnje retke što mislite čiji glas nam u dnevnom boravku priča o aktulanostima dana…? 🙂
Zadnji Men’s Corner članak na Stilueti –Darrio Sec vješto balansira između taktova i utega
