Marko Njirjak mladi je znanstvenik koji nakon završenog prirodoslovno-matematičkog smjera Gimnazije Andrije Mohorovičića upisuje Tehnički fakultet u Rijeci, smjer računarstvo. Diplomiravši umjetnu inteligenciju 2020. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij na istoj instituciji te se zapošljava kao asistent na Zavodu za računarstvo. Pridružuje se laboratoriju DeShPet pri Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci uz čiju podršku trenutno radi na doktoratu.
Suradnik je Centra za umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost Sveučilišta u Rijeci, sudjeluje na nekoliko znanstvenih projekata, izlagao je na međunarodnim znanstvenim skupovima, te je autor i koautor nekoliko znanstvenih radova. Dobitnik je triju Dekanovih nagrada za akademsku izvrsnost, a 2019. godine je pozvan na stručnu praksu tvrtke Huawei u Narodnu Republiku Kinu. Znanstveno se bavi razvojem algoritama umjetne inteligencije za stvaranje novih kemijskih spojeva sa specifičnim svojstvima.
Više o Marku možete saznati na njegovom LinkedIn profilu.
Kako je sve krenulo?
Od malih nogu sam naginjao prirodnim znanostima. Matematika, fizika, kemija, biologija, a kasnije i informatika, bili su mi uvijek najdraži predmeti. Često sam išao na natjecanja, a 2010. sam završio na državnom natjecanju iz kemije, stekavši pritom znanja koja su mi danas vrlo korisna. Imao sam sreću odrastati u obitelji koja je za mene uvijek imala mnoštvo ljubavi, razumijevanja i podrške. Uz predivne roditelje, tu su također bili bake i djedovi. Njihova bodrenja, riječi ohrabrenja i vjera u mene su me izgradili u osobu kakva sam danas. Uz tatu sam vrlo rano otkrio programiranje.
Isprva mi se činilo dosadnim, no nakon nekog vremena shvatio sam koliku slobodu za kreativno izražavanje ono daje. Otkrio sam cijeli novi svijet koji i danas sa zadovoljstvom istražujem. Računarstvo me zainteresiralo do te mjere da, kada je došao tradicionalno stresni period upisa fakulteta, uopće nije bilo dileme što upisati. I tako, nakon puuuno ispita, mnoštva novih poznanstava, te pregršt dobrih profesorica i profesora, moje znanstveno istraživanje danas spaja kemiju i umjetnu inteligenciju. Zapravo, bavljenje znanošću došlo je spontano kao altruistička težnja za mijenjanjem svijeta nabolje.
O znanstvenom istraživanju?
Predmet mojeg istraživanja je razvoj algoritama umjetne inteligencije za ciljano stvaranje novih kemijskih spojeva, točnije kratkih proteina. Kemijskih spojeva ima mnogo, puno više nego zrnaca pijeska na Zemlji, a samo mali postotak istih sačinjavaju spojevi koji se mogu koristiti u, primjerice, liječenju raka, suzbijanju bakterijskih infekcija i općenito u medicinske i industrijske svrhe. Upravo zato što je kemijski prostor velik, teško je ciljano pronaći spojeve koji su učinkoviti za određenu primjenu.
Zamislite da morate pronaći jedno specifično zrnce pijeska, koje ne znate gdje se nalazi, među svim zrncima pijeska na Zemlji. To je otprilike ono čime se bavim. Iako zvuči teško, zapravo je vrlo zabavno. Računala su mnogo brža od ljudi, a primjenom odgovarajućih algoritama možemo ih usmjeriti da ciljano pretražuju kemijski prostor. Moj zadatak je razviti pametne algoritme koji bi to i omogućili.
Vaša suradnja s tvrtkom Huawei?
Trud i zalaganje tijekom obrazovanja donijeli su mi 2019. godine poziv na stručnu praksu tvrtke Huawei u Narodnu Republiku Kinu. Praksa pod nazivom “Seeds for the Future” okuplja perspektivne studente iz cijelog svijeta. Tako sam upoznao ljude iz Kenije, Italije, Kostarike, Filipina, Danske. Najprije smo boravili u Pekingu, gdje smo položili tečaj kineskog jezika, posjetili znamenitosti poput Kineskog zida, te općenito otkrivali velegrad.
Potom smo se preselili 2000 kilometara južnije, u grad Shenzhen, gdje se nalazi središnjica Huaweija. Imali smo predavanja na Huaweijevom sveučilištu, radili u 5G laboratoriju, te upijali znanja od vodećih stručnjaka u području. S obzirom na to da u glavnoj zgradi radi oko 9000 ljudi, zaista je bio izazov uhvatiti prazan lift i na vrijeme stići do laboratorija. Sve skupa je bilo jedno nezaboravno iskustvo u kojem sam upoznao potpuno drugačiju kulturu, stekao nove prijatelje i dobro se zabavio unatoč vrlo užurbanom rasporedu.
U slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme uvijek nastojim iskoristiti za punjenje baterija. Volim duge vožnje motorom, pa često lovim zavoje negdje uz more, obično u toplijim mjesecima godine. Okružen sam divnim ljudima, stoga uvijek imam s kime popričati i dobro se nasmijati. Svakako pronađem vremena za druženje s prijateljima, sport, čitanje, izlaske, društvene igre. Tu i tamo odvojim vrijeme za neke osobne projekte, a ljeti se obično opuštam igrajući vaterpolo.
“Svrha života je biti sretan” – Tenzin Gyatso
Smatram se vrlo sretnom osobom. Relativno mlad otkrio sam ono što me inspirira na privatnom i profesionalnom planu. Upornost se pokazala kao ključna osobina koja mi je u tome pomogla. Međutim, ako postoji jedna misao koja me vodi kroz život, to je: “Nemojte život shvaćati previše ozbiljno”. Cijenite sebe, dajte si vremena, oprostite si pogreške i uživajte u životu. Nemamo reprizu.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović
Hvala Studentski centar Rijeka
Prethodni tekst – GRAD ZNANJA: KAVA, KOLAČ, MIKROSKOP TINE RUŽIĆ
