Naša današnja sugovornica, Marija Pajić – Bačić, zamijenila je rodni grad Zagreb, s Dubrovnikom. Kako je to utjecalo na nju, na njen privatni i proslovni život, otkrila nam je u rubrici Biznis Talk.
A čime se sve bavi, i kakav je Dubrovnik grad za proslovne prilike, najbolje da vam ona sve kaže! Upoznajte ju.
Draga Marija, predstavite nam se.
Rođena sam Zagrepčanka, ali prošle godine sam metropolu zamijenila životom na krajnjem jugu Hrvatske. U Dubrovnik sam se preselila sa suprugom i sinom. Nisam samo promijenila adresu u osobnoj iskaznici, nego i onu poslovnu. Ne radim više iz Krapinske 45 na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje je hrvatska podružnica RTL-a, već mi je sada nova redakcija postalo dubrovačko dopisništvo spomenute televizije. Zaokret se dogodio i u temama koje obrađujem, pa tako odnedavno više ne šetam glamuroznim crvenim tepisima, a spektar tema koje pokrivam uistinu je širok: od švercanja droge preko granice, preko morskih pasa na Pelješcu pa sve do gorućih problema poput liječnika kojih nedostaje svakog dana sve više. Oduvijek težim napretku i ne podnosim stajanje u mjestu. Jedino ako spavam.
Prije svega, dobiti priliku da budem dio vrijednog kolektiva kao što je RTL Danas na čelu s urednicom Željkom Marijanović je samim time i priznanje mom dosadašnjem radu i trudu. U informativnom programu općenito ima mnogo kolega koje veoma cijenim i svaki dan učim od njih. I naravno, primam dobronamjerne savjete. Uz navedeno, vlasnica sam obrta MARIPA, boutique PR agencije u kojoj radim kao storyteller, produciram video sadržaj te brinem o odnosima s javnošću brojnih klijenata diljem Lijepe Naše.
Velik iskorak! I poslovno i privatno. A što vas pokreće u poslu?
Svi mi tražimo svoje mjesto pod suncem, mjesto gdje pripadamo i gdje se osjećamo ugodno. To vrijedi kako za privatni, tako i za poslovni dio života. Ostaviti neki trag je nešto čemu svi trebamo težiti, samo je pitanje što će taj trag buditi u drugim ljudima. Naravno, postoje ljudi čija nas djela inspiriraju i pokreću kada nam je to najviše potrebno, a da toga možda nisu ni svjesni. Zaljubljena sam u ljude i dobre energije i upravo to mi je svaki dan glavni pokretač čim otvorim oči. Ne lažem kad kažem da obožavam svoj posao i sve što radim i općenito sam beskrajno zahvalna na svim prilikama koje mi se pružaju.
Kako je krenuo poslovni put? A kako poduzetnički?
Što se tiče mog obrazovanja, završila sam menadžment tržišnih komunikacija u Zagrebu i nakon toga sam zahvaljujući stipendiji baš riječkog sveučilišta PAR i Gordani Nikolić i Dariju Zoriću dobila priliku da završim Global Village program na Lehigh University sat vremena od New Yorka. To iskustvo nema svoju cijenu. Što se tiče poslovnog života, radim na televiziji od svoje 18. godine a upravo sam navršila 36. Maripa se rodila kao modni brend čiji je cilj bio osvijestiti žene da obave pregled dojke, no uz to Maripa je čitavo vrijeme djelovala kao mala PR agencija, storyteller, video produkcija, itd. što je danas ipak njezina osnovna djelatnost s obzirom da sam od kraja prošle godine napustila stalni posao i postala samostalni obrtnik. Kada netko želi ispričati najbolju priču, tu sam.
Iz Zagreba ste se preselili Dubrovnik. Kako ste se odlučili na takav korak? Kako je iz velikog grada vratiti se u manji? Je li Dubrovnik dovoljno velik za uspješnu PR i novinarsku karijeru?
Htjeli smo stvoriti dom, biti doma za nas je najljepši osjećaj na svijetu pa kada smo birali između zagrebačkog stana u magli i velike kuće s dvorištem i parkom za našeg sina s 350 sunčanih dana godišnje, odgovor je bio posve logičan. Suprug je također poslom vezan za Dubrovnik i more, kao i svaki Dalmatinac naravno ne može živjeti bez mora, a ja bez asfalta mogu preživjeti iako jednom mjesečno dolazim u metropolu po dozu svojih najmilijih s kojima sam živjela posljednjih 35 godina. Dubrovnik ima tu neku srčanost i sunce, a Zagreb društveni život zimi i centralno grijanje. Isprva mi je bilo čudno da u siječnju u najjužnijem gradu Lijepe naše radi jedan kafić i možda pola jednog restorana, no evo sad sam se već i navikla. Jedino na što se nisam navikla su peći, kamini i grijalice i činjenica da ne mogu zimi doma hodat u kratkim rukavima. Zimogrozna sam i nema što nisam upalila doma da se zagrijem. Još malo i zapalit ćemo vatricu nasred boravka.
Dubrovnik je dovoljno izazovan za moju agenciju i sretna sam i ponosna što sam ovdje pokrenula već nekoliko značajnih projekata, na njima svakako ne mislim stati tako da za budućnost imam jednako velike planove! Na pitanje Zagreb ili Dubrovnik, moj odgovor je da se ne vežem za mjesta, srećom. Nomad sam u duši pa tako nisam isključila ni opciju da, primjerice, mirovinu dočekam u nekom vinogradu na otoku. A uz sve navedeno, Zagreb je oduvijek moj grad i svakako se trudim barem jednom mjesečno doći vidjeti sve ljude iako se već zafrkavamo da se sada i češće vidimo jer dok smo svi živjeli u Zagrebu, prolete ti tjedni od posla, a nikog ni ne vidiš. Ovako kad dođem, svi me žele vidjeti. Nije loša taktika, zar ne?
Koje su pozitivne, a koje negativne strane poduzetništva u Dubrovniku?
Ne gledam poduzetništvo kroz grad u kojem boravim, prije svega kao što sam već rekla – Zagreb je moj dom jednako kao i Dubrovnik tako da ne znam što odgovoriti na ovo pitanje. Mogu staviti više naglasak na žensko poduzetništvo kako na sjeveru tako i na jugu ali unazad nekoliko godina gledam sjajne stvari, upoznajem sjajne žene i svjedok sam vremena u kojem je budućnost doista ženskog roda. To me iznimno veseli.
Puno radite – i novinarski i PR kao poslovi zahtijevaju puno rada na terenu, te ‘let’ s jedne strane na drugu. Kako usklađujete posao i recimo obiteljske i privatne obaveze?
Moj posao je već postao dio mog života, uostalom najčešće provodiš najviše vremena s osobama s kojima radiš. Ja sam doista sretnica da mi je posao u život doveo nevjerojatno inspirativne ljude, proputovala sam na kraju krajeva i pola svijeta radi svog posla. Nije putovanje samo otići, obući kupaći kostim i zaroniti u slanu vodu. Prezahvalna sam na svakom iskustvu koju me posao i život uče iz dana u dan. Ono što je svakako najvažnije da imam opasno dobar baka-deda servis, muža koji nije sam muž već i partner u punom smislu te riječi. A moj Ivo? On je još premalen da uopće shvati čime se mama bavi. I dan danas gleda u slikovnicu koja je napisana za njega i pita me tko je taj kapetan Ivo.
E sad jedno teško pitanje za osobu koja radi u medijima, jer tko radi u medijima zaista svaki segment posla voli. Alii, ako morate izabrati koji vam posao u medijima najviše leži i odgovara – da li je to snimanje reportaža, pisanja PR-a, pisanje članaka, rad na projektima, podcast…?
Mogu vam reći da puno kolega ima više talenata, šteta je ne iskoristiti to sve. Što se mene tiče, volim i novinarstvo, i PR, i svu moguću kreativu, no reporterska uloga mi je svakako najdraža jer sam tu doma, ali s vremenom imam sve veću potrebu intervenirati na neki kreativan način i okušati se u još nečemu što nisam. Televizija napreduje, društvene mreže napreduju, tehnologija napreduje, gledatelji se mijenjaju, vidim se na kraju krajeva u budućnosti i u nekoj konzultantskoj poziciji. Znatiželjna sam i vrlo svestrana i doista uživam u svemu što radim. Osjećam da mogu dati još puno toga i zašto to onda ne iskoristiti.
A sad malo hedonizma! Koja mjesta u Dubrovniku moramo obići kad ga posjetimo? Gdje je fina kava, gdje je najljepši zalazak sunca, neka čarobna uvala… Svaka preporuka je dobrodošla!
Parafrazirajući poznatu „doći u Rim, a ne vidjeti Papu“, isto vam je kao i da dođete u Dubrovnik, a ne popnete se na gradske zidine. Ako ikako možete, jedan dan posvetite otoku Lokrumu, zaštićenom rezervatu s puno životinja, prekrasnih stjenovitih plaža (koje Dubrovčani obožavaju), s benediktinskim samostanom iz 12. stoljeća… a drugi dan otiđite i na izlet do Elafita, otočja koje čine otoci Kalamota (Koločep), Lopud i Šipan. Za takve izlete uvijek biram Dubrovnik Boat Club. Budući da Dubrovnik tijekom ljetnih mjeseci vrvi od stranih gostiju, mještani uglavnom izbjegavaju gužvu i „razvikana mjesta“. Zato imaju svoje favorite koje pomalo sebično nastoje sačuvati za sebe. Ono bez čega ja ne mogu su svakako ručak ili večera u Lucinom Kantunu, palačinke u DolceVite, koktel na zidinama u Barda ili pak doručak u Dubravke. Ono što svakako najviše volim u Dubrovniku je činjenica da kave ispijamo u spektakularnim hotelima tako da svakako preporučam i to!
Što najviše volite čitati na Stilueti?
Sviđa mi se kombinacija novosti, putopisa, mode i biznisa! Radite odličan posao i baš mi je gušt čitati. Osjeti se val dobre i kreativne energije i preko ekrana. Nastavite samo tako!
Draga Marija, hvala puno na razgovoru! Nastavljamo pratiti tvoj rad – na svim mogućim medijima!
Fotografije: Marija Pajić – Bačić
Prethodni tekst – Što čitaju Sandra, Andrea i Manja? Riječke poduzetnice otkrile su nam omiljene biznis naslove.
